Anđelkova vodenica, Turistički brend opštine Lopare i cijele Majevice :: Semberija INFO ::

 

Anđelkova vodenica, Turistički brend opštine Lopare i cijele Majevice


Mjesto koje spaja dobre ljude, čuva tradiciju i ljudsku plemenitost
 
Vodeničar Anđelko Delić, mudri čovjek s Majevice, i njegova vodenica na rijeci Janji kod Priboja već godinama su svojevrsan turistički brend opštine Lopare i cijele Majevice. Anđelkova vodenica, u ovim vremenima društvenih kriza, trvenja i opštih civilizacijskih sporova i nesporazuma, liči na onaj nezaobilazni amalgam koji spaja dobre ljude, čuva narodnu tradiciju i vjeru u ljudsku dobrotu.

 Anđelko Delić
 
Svaki susret s Anđelkom je nova životna priča, neobično iskustvo, inspirisano samom atmosferom pored vodenice, čiji se točak konstantno okreće. Slično kao i ovaj naš ovozemaljski život.
- Što se mladih tiče, ima i za njih rješenje, da ne idu trbuhom za kruhom po Evropi. Neka im država omogući kredit na četrdeset godina, bez kamate. Sa novim traktorom i novom mehanizacijom da idemo u sretniju budućnost. S rođenjem trećeg djeteta, mladima treba oprostiti trećinu kreditnog duga. Bez toga, ostade nam pustolovina na ovim našim prelijepim i od Boga datim predjelima”, predlaže ovaj mudri čovjek.

Anđelko za ,,Semberija info'' kaže da je nekada bio ljut na naše političare, ali je i od toga odustao.
- Nisam više ljut, jer vidim da političari ne znaju šta rade. Mladima treba omogućiti staklenike, da proizvode povrće, začinsko bilje, šafran, smilje. Stvorena je klima da ovdje nema ništa, da je sve bijeda i sirotinja i da treba odavde bježati. Čovječe božji, ima hljeba i ovdje, samo treba leći na posao i dobro se obrazovati. Na napuštenim poljima treba uzgajati lavandu, matičnjak, bosiljak. Mogu se proizvesti skupa i tražena eterična ulja”.



Anđelko, istinski promoter turizma na Majevici, kaže da ima odličnu saradnju sa Turističkom organizacijom Lopare, sa načelnikom Radom Savićem i njegovim saradnicima.
- Sam čovjek ne može ništa postići. Imamo zaokružen dogovor o promociji ovih majevičkih ljepota. U proteklih petnaestak godina učinjeni su vidni pomaci na tom planu. U Priboju svojevremeno nije bilo ni organizovanog odvoženja čvrstog otpada. Sada to funkcioniše, što je prvi uslov da sačuvamo naše rijeke, šume, prelijepe proplanke. Na ugljevičkoj Termolektrani  ugrađeni su filteri za odsumporavanje dimnih gasova. Bijeljina ima prečistač otpadnih voda. Sve je to povezano, na neki način”.

Majevički vodeničar sjeća se kako su djeca s Majevice svojevremeno pila vodu sa rijeke, zahvatajući rukama i posmatrajući školjke i rakove na riječnom dnu.
- Ukoliko mi ne sačuvamo naše rijeke, šume, vazduh koji udišemo, naredne generacije će nas podobro osuditi. Nije red da im nered i poganluk ostavimo. Ovdje, oko vodenice, najlakše je doći do istine, jer se ovdje sve informacije saberu na jedno mjesto. Dokle će ovaj voz ili naš brod ploviti, to ti ne bih znao reći. Plašim se da ne potone, zato se i odupirem”.

Bogosav Delić
 
O planiranom izletištu i sportsko - rekreativnom centru na majevičkoj Busiji, Anđelko ima samo riječi hvale. I to je dio turističkog projekta Majevice, Lopara i okoline. Sve će se to povezati u jedinstvenu turističku ponudu. Tu su i žene iz Labucke, sa svojim brendom, dimljenim sirom ,,zarcem”.

Anđelko kaže da se predrasude, jednom za svagda, moraju razbiti. Ukoliko živiš na selu, nisi seljak, možeš biti i gospodin.
- I na selu imaš televiziju, internet, vidiš šta se u svijetu dešava. Sa majevičkim ženama, iz Udruženja ,,Zlatne ruke”, nastupam po sajmovima, turističkim izložbama. Puno znači kada imaš šta ponuditi svijetu. Sve to traži znanje, znoj i muku. Uz dobru organizaciju, svaka dobra ideja može se realizovati. Nekada sam prodavao dvadeset do trideset kilograma brašna iz vodenice, a već sada prodamo dvije do tri tone za mjesec dana. I to je za poštovanje, jer je vodenica niskoakumulativna djelatnost, uslužna radnja. I moji sinovi prihvatili su ovu rabotu. Zasijali su domaći kukuruz na stotinu i šezdeset dunuma. Gradimo skladište za pšenicu. Nema pauze, niti tapkanja na jednom mjestu. Bolje je da rade ovdje, nego da služe nekoga tamo u Evropi. Ništa nam ne znače lijepe kuće, ako u njima nema djece i ako odžak nije počadio. Nekada su dvorišta bila puna djece, činili su zijan, krali jabuke. To je sreća i napredak, a ne lijepa kuća i fasada, ograda od rosfraja. Djeca na selu prije progovore, nego djeca koja sjede neprekidno uz računar ili televizor”, umno zbori vodeničar Anđelko Delić, mudra glava s pitome Majevice.                   

Semberske novine - Semberija info - Lj. Ljubojević