ŠABANOVIĆI IZ BIJELjINE SU VELIKA PORODICA SA MNOGO LjUBAVI I SLOGE :: Semberija INFO ::

 

ŠABANOVIĆI IZ BIJELjINE SU VELIKA PORODICA SA MNOGO LjUBAVI I SLOGE


Foto: Semberija info
Većina ljudi je svjesna da našom državom hara bijela kuga i da se sve manji broj porodica ne usuđuje zbog finansija da ima više od dvoje djece. Ipak, u Semberiji veliki broj porodica ne opterećuju finansije, nego objeručke prihvataju ono što im je od Boga dato, a to je velika porodica. Porodica Šabanović iz Bijeljine je jedna od njih i broji osam članova.
 
Osmočlanu porodicu Šabanović čine tata Selim, koji je jedini užar u Semberiji i mama Edina. Šabanovići su u braku 15 godina, a iz njihove ljubavi izrodilo se prekrasno šestoro djece, najstariji je Alen koji ima 15 godina, zatim su dobili Dženana koji ima 14 godine, te blizance Lejlu i Benjamina koji su stari 12 godina.
Nakon četiri godine, ponovo su obradovani, ali ne sa jednom bebom, nego sa dvije - blizancima i to po drugi put, Selmom i Semirom koji sada imaju osam godina.
 
Svi mališani su đaci Osnovne škole „Jovan Dučić“ u Bijeljini, a Alen i Dženan su učenici i Muzičke škole, dok najmlađi blizanci pohađaju školu stranih jezika.


 
Selim Šabanović na početku razgovara za portal „Semberija info“ istakao je da se njegova supruga Edina i on trude da svu djecu izvedu na pravi put, ali da je njegova supruga „stub“ kuće, ali i vaspitanja djece.

-Ja sam stalno na poslu, a mama je sa njima kod kuće i vodi računa o svemu. Mene se više boje, jer sam tata. Trudim se da imamo drugarski odnos, da o svemu pričamo, jer se batinom ništa ne postiže, ali, ipak, mama je glavna. Djeca neće uzeti čašu vode ako ne pitaju mamu, ali kada nju ne poslušaju ona samo kaže: ,,Doći će tata’’. Ja sam kao „baba roga“. Ona im malo više i popušta, jer majka je majka, a ja im često kažem morate slušati mamu. Ona je sve, a ja dođem i odem, jer i radim mnogo, ja sam kao „otac na službenom putu“.  Svi su jako dobri i sa njima nemamo nikakvih problema, jer stalno im pričamo da moraju biti umjereni u svemu, da se preko noći ništa ne može postići i da se mora ići „stepenik po stepenik“. Nigdje neće otići, a da se ne jave, jako su odgovorni i vrijedni, ali mora im se stalno pričati. Ipak, svaka priča se nameće sama od sebe, ako je roditelj ljekar, on će se truditi da mu i dijete bude to, ako je zanatlija, on traži da dijete bude dobar zanatlija, ali prvenstveno u životu treba da budu ljudi, pošteni, da se ne bave „prljavim“ radnjama, da steknu radnu naviku i da nisu zavisini od drugih. Ja lično smatram da će, opet, doći vrijeme poštenih i vrijednih ljudi“, misli tata Selim.
 
Šabanovići su, kroz osmijeh, rekli da često svu djecu okupe i da tada taj skup nazivaju „Čas odjeljenske zajednice“. Kažu, i kada ima i kada nema problema sa mališanima održavaju te sastanke.
 
Selim je odrastao u višečlanoj porodici, gdje je bilo šestoro braće i sestra i prisjetio se kako su nerijetko čekali da jedan dođe kući da bi drugi obuo njegove cipele i da bi mogao otići u školu.
-Tada nismo imali svega u izobilju, nismo bili gladni, ali se nismo „silili“. Odrastao sam u porodici gdje je sve moralo biti „cakum – pakum“ i moralo je da ono najosnovnije bude za sve. Otac je bio strog i poštovali smo ga. On je svojom pričom napravio ljude od nas, niko od nas nije imao probleme sa zakonom, a tako i ja slijedim primjer svog oca i želim da od moje djece napravim poštene i vrijedne ljude“, ističe za ,,Semberija info’’  Selim Šabanović.


 
U kući Šabanovića, mama Edina je pored toga što je mama i medicinska sestra, kuvarica, spremačica i ekonomista. Selim tvrdi da je ona najbolja kuvarica i najbolji ekonomista koji brine da djeca imaju sve što je potrebno, iako ih je šestoro, da se ne odvajaju od druge djece i da svi imaju podjednako.

-Moja žena je moja najveća podrška i stub kuće i pravi ekonomista, ona zna koliki je naš budžet i sa koliko novca raspolažemo. Ona vodi računa o svemu, da sve ima i da ništa ne nedostaje. Ona je i medicinska sestra, jer, kod nas u kući kada se razboli jedno dijete, odmah se i svi ostali razbole i kada se to dogodi mi imamo jednu tablu na koju zapisujemo kada je koje dijete popilo sirup, u koje vrijeme treba opet da popije, jer nemoguće je sve popamtiti. Na mojoj supruzi je najveći teret, ona je sa njima 24 časa, ona je stub naše kuće“, objasnio je Šabanović.
 
Edina kaže da je život u njihovoj porodici jako dinamičan i da ustaju rano ujutru.
-Selim je taj koji kuva prvu jutarnju kafu, jer ustaje prije mene. Uz kafu nas dvoje pravimo plan za taj dan, šta treba da se uradi, gdje treba otići i slično i o svemu se dogovaramo. Uvijek nam je interesantno. Nemamo, čak, vremena ni da se posvađamo, jer smo stalno u pokretu i imamo obaveze. Jedan obrok dnevno je obavezan da se svi zajedno okupimo za stolom, kada je doručak Selim je na poslu, ali za ručkom smo svi skupa i sto je uvijek pun, jer nas je devetoro u kući. Djeca su naučena da svako svoj krevet sredi nakon ustajanja, da sklone za sobom, učimo ih da ne trebaju drugi neke poslove da obavljaju za njih, nego da moraju sami svoje obaveze da obave, a samim tim i meni olakšaju posao“, objašnjava mama Edina.


 
Šabanovići, iako žive u gradu, bave se i poljoprivredom, a samim tim uzgajaju voće i povrće za svoje potrebe, ali nešto i za tržište. U proizvodnju povrća su uključeni svi članovi porodice, jer, kako smatraju, djeca treba da nauče da se za sve u životu treba malo pomučiti da bi na kraju mogli vidjeti rezultate svog truda i rada. Kako u kući, ali i na njivi, najmlađi članovi porodice Šabanović, tati Selimu pomažu i u radionici, a samim tim otkrivaju i usvajaju tajne užarskog zanata, jer će, možda, neko od njih nastaviti taj porodični posao koji je pokrenuo njihov djed.

Edina i Selim su istakli da je svako od njihovih šestoro djece individua za sebe i da svako od njih ima različita interesovanja i afinitete, ali da se kao takvi savršeno slažu. Ipak, kao i kod svih mališana povremeno dođe do svađe i nesuglasica, ali na kraju ljubav između njih pobijedi’’, kazali su ponosni mama i tata.


 
Za kraj razgovora za „Semberija info“ Šabanovići su kazali da svakome Bog da onoliko koliko može da ponese i podnese.

-Svako nalazi svoju sreću u nekim stvarima, ali mi smo našli sreću jedno u drugom, a samim tim i u našoj djeci. Čovjek u životu kada umre sa sobom ne može ponijeti ništa - ni kuću, ni novac, ništa, ali iza vas ostaju vaša djeca, kao vaše djelo, a samo od vas zavisi da li će ono biti dobro ili loše“, ističu ponosno Šabanovići.
 
(Semberija info)