UDRUŽENjE DIJABETIČARA „DIABETA“ OD GRADSKE UPRAVE TRAŽI POMOĆ ZA NABAVKU SENZORA ZA DJECU
Od 2017. godine Udruženje dijabetičara „Dijabeta“ Bijeljina stoji na raspolaganju svim oboljelim od ove opasne bolesti. Na području regije Bijeljina registrovano je oko 10 hiljada dijabetičara. Od tog broja četvrtina je oboljelih od najtežeg oblika - dijabetesa tip 1. Već dvije godine traje njihova borba za poboljšavanje uslova života najmlađih dijabetičara. O čemu je riječ?
U zemljama Evrope već godinama se koriste posebni senzori za bezbolno mjerenje nivoa šećera u krvi. Radi se o malom elektronskom aparatu koji, postavljen na tijelo dijabetičara utvrđuje nivoe (previsoke ili preniske) vrijednosti šećera u krvi, a koji se mogu očitavati posebnim uređajem ili putem aplikacije na mobilnom telefonu. Ovi senzori su obezbijedili mogućnost stalnog praćenja nivoa šećera u krvi, čak i tokom noćnih sati i što je najvažnije - zamijenili su stalna, bolna bockanja iglom. Senzori za mjerenje nivoa šećera u krvi imaju veliki značaj, jer osobama oboljelim od dijabetesa mogu spasiti život, naročito djeci, koja ne mogu prepoznati simptome hipoglikemije (pada nivoa šećera u krvi) koji može dovesti do slabljenja vitalnih organa, a u najgorem slučaju može izazvati smrt. Senzor pokazuje trenutni šećer i trend njegovog kretanja u krvi, što je važno za praćenje i pravilnu kontrolu bolesti.
Najveći problem jeste činjenica da su ovi senzori relativno skupi, dok Fond zdravstvenog osiguranja RS ne pokriva troškove njihove nabavke. U većini evropskih država zdravstveno osiguranje dijabetičarima pokriva nabavku ovakvog uređaja. Primjera radi, Slovenija ga svojim pacijentima osigurava već 12 godina. Ista situacija je i u Hrvatskoj i Srbiji. Krajem prošle godine parlament Federacije BiH je pokrenuo proceduru za uvrštavanje senzora za kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi na Listu ortopedskih pomagala u FBiH za oboljele od dijabetesa tip 1, i to za djecu i mlade do 18 godina i studente do navršene 26. godine života. Senzori bi se na taj način mogli propisivati u okviru obaveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da Fond zdravstvenog osiguranja RS ne pokriva troškove nabavke ovih senzora, niti ima naznaka da bi se takva praksa mogla ubrzo promijeniti, udruženja dijabetičara širom Republike Srpske su prinuđena pomoć tražiti od drugih donatora.
-Već duže vrijeme, Udruženje „Diabet No1“ iz Banjaluke provodi akciju „Za život sa manje boli“. Ova akcija je usmjerena prema nadležnim vlastima kako bi se promijenila trenutna situacija kada je u pitanju nabavka senzora za mjerenje šećera u krvi putem FZO RS. Sa druge strane, akcija ima za cilj prikupljanje sredstava od donatora kako bi se barem djeci oboljeloj od dijabetesa tip 1 obezbijedila ova pomagala. Mi smo se nedavno obratili Gradskoj upravi Grada Bijeljina da nam pomogne da kupimo ove senzore za djecu sa područja grada koji su oboljeli od dijabetesa tip 1. Znate, djeca žive život sa puno bola, u toku jednog dana moraju da prime od 15 do 20 uboda kako bi kontrolisali nivo šećera i aplikovali inzulin bez koga ne mogu da žive. Bockanje prstiju za djecu je bolno, a pokazuje samo trenutni nivo šećera u krvi. Korištenjem senzora sve se ovo izbjegava, ljekari imaju puno bolji uvid u tok bolesti, a djeca prirodnije djetinjstvo. Dok se njihovi zdravi vršnjaci raduju igračkama, slatkišima, igricama... djeca oboljela od dijabetesa tip 1 žele samo život sa manje boli“, izjavila je za portal „Semberija info“ Sandra Milošević, predsjednica Udruženja dijabetičara „Diabeta“ Bijeljina.
Armin Junuzović iz Janje od 1999. godine je na stalnoj inzulinskoj terapiji. Dijabetes tipa 1 dijagnostifikovan mu je kada je imao 13 godina. Od tada dijebetes nemilosrdno određuje njegov život, praveći mu nepremostive probleme prilikom, između ostalog, zapošljavanja. Već 23 godine živi po posebnom režimu i ne odvaja se od klasičnog pribora za mjerenje šećera u krvi.
-U toku svakog dana, prosječno mjerim šećer deset puta. Mjesečno na trakice za mjerenje šećera u krvi potrošim 200 do 250 KM. Preko rođaka u inostranstvu, 2015. godine sam kupio elektronski senzor za bezbolno utvrđivanje nivoa šećera u krvi, što je ogromno olakšanje. Ne moram se svakodnevno bockati da bih uzimao uzorke krvi. Međutim, postoje dva problema. Prvi, naši zakonodavci se prave da mi, dijabetičari, ne postojimo i da naši problemi ne postoje. Sve zemlje u okruženju su donijele propise kojima se olakšava nabavka ovih senzora. Osim u BiH. Neke lokalne zajednice, istina, pomažu nabavku ovih senzora, ali za djecu i mlade starosti do 18 godine. Šta je sa nama starijima? Treba li društvo da brine i o nama? Ko će se brinuti o toj djeci kad postanu punoljetna? Hoće li, kada napune 18 godina izgubiti dijabetes? Drugi problem je što, oni koji bi i kupili ovaj uređaj ne mogu ga kupiti nigdje u Bosni. Ni to naše zdravstvene institucije nisu uspjele urediti“, izjavio je rezignirano za „Semberija info“ Armin Junuzović.
Semberija info
U zemljama Evrope već godinama se koriste posebni senzori za bezbolno mjerenje nivoa šećera u krvi. Radi se o malom elektronskom aparatu koji, postavljen na tijelo dijabetičara utvrđuje nivoe (previsoke ili preniske) vrijednosti šećera u krvi, a koji se mogu očitavati posebnim uređajem ili putem aplikacije na mobilnom telefonu. Ovi senzori su obezbijedili mogućnost stalnog praćenja nivoa šećera u krvi, čak i tokom noćnih sati i što je najvažnije - zamijenili su stalna, bolna bockanja iglom. Senzori za mjerenje nivoa šećera u krvi imaju veliki značaj, jer osobama oboljelim od dijabetesa mogu spasiti život, naročito djeci, koja ne mogu prepoznati simptome hipoglikemije (pada nivoa šećera u krvi) koji može dovesti do slabljenja vitalnih organa, a u najgorem slučaju može izazvati smrt. Senzor pokazuje trenutni šećer i trend njegovog kretanja u krvi, što je važno za praćenje i pravilnu kontrolu bolesti.
Najveći problem jeste činjenica da su ovi senzori relativno skupi, dok Fond zdravstvenog osiguranja RS ne pokriva troškove njihove nabavke. U većini evropskih država zdravstveno osiguranje dijabetičarima pokriva nabavku ovakvog uređaja. Primjera radi, Slovenija ga svojim pacijentima osigurava već 12 godina. Ista situacija je i u Hrvatskoj i Srbiji. Krajem prošle godine parlament Federacije BiH je pokrenuo proceduru za uvrštavanje senzora za kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi na Listu ortopedskih pomagala u FBiH za oboljele od dijabetesa tip 1, i to za djecu i mlade do 18 godina i studente do navršene 26. godine života. Senzori bi se na taj način mogli propisivati u okviru obaveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da Fond zdravstvenog osiguranja RS ne pokriva troškove nabavke ovih senzora, niti ima naznaka da bi se takva praksa mogla ubrzo promijeniti, udruženja dijabetičara širom Republike Srpske su prinuđena pomoć tražiti od drugih donatora.
-Već duže vrijeme, Udruženje „Diabet No1“ iz Banjaluke provodi akciju „Za život sa manje boli“. Ova akcija je usmjerena prema nadležnim vlastima kako bi se promijenila trenutna situacija kada je u pitanju nabavka senzora za mjerenje šećera u krvi putem FZO RS. Sa druge strane, akcija ima za cilj prikupljanje sredstava od donatora kako bi se barem djeci oboljeloj od dijabetesa tip 1 obezbijedila ova pomagala. Mi smo se nedavno obratili Gradskoj upravi Grada Bijeljina da nam pomogne da kupimo ove senzore za djecu sa područja grada koji su oboljeli od dijabetesa tip 1. Znate, djeca žive život sa puno bola, u toku jednog dana moraju da prime od 15 do 20 uboda kako bi kontrolisali nivo šećera i aplikovali inzulin bez koga ne mogu da žive. Bockanje prstiju za djecu je bolno, a pokazuje samo trenutni nivo šećera u krvi. Korištenjem senzora sve se ovo izbjegava, ljekari imaju puno bolji uvid u tok bolesti, a djeca prirodnije djetinjstvo. Dok se njihovi zdravi vršnjaci raduju igračkama, slatkišima, igricama... djeca oboljela od dijabetesa tip 1 žele samo život sa manje boli“, izjavila je za portal „Semberija info“ Sandra Milošević, predsjednica Udruženja dijabetičara „Diabeta“ Bijeljina.
Vijek trajanja jednog senzora je dvije sedmice tako da je svakom dijabetičaru za godinu dana potrebno 27 senzora. Jedan senzor košta 120 KM. Senzor se postavi, najčešće na nadlakticu, a pomoću telefona ili čitača skenira i očitava stanje glukoze u krvi.
Mala cijena za dječiju radost
Procjenjuje se da u Republici Srpskoj živi oko 22.000 oboljelih od dijabetesa, od toga 490 djece sa dijabetesom tip 1. Svakom od njih trebalo bi 27 senzora godišnje, a Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske bi to koštalo oko 1,6 miliona maraka.
Armin Junuzović iz Janje od 1999. godine je na stalnoj inzulinskoj terapiji. Dijabetes tipa 1 dijagnostifikovan mu je kada je imao 13 godina. Od tada dijebetes nemilosrdno određuje njegov život, praveći mu nepremostive probleme prilikom, između ostalog, zapošljavanja. Već 23 godine živi po posebnom režimu i ne odvaja se od klasičnog pribora za mjerenje šećera u krvi.
-U toku svakog dana, prosječno mjerim šećer deset puta. Mjesečno na trakice za mjerenje šećera u krvi potrošim 200 do 250 KM. Preko rođaka u inostranstvu, 2015. godine sam kupio elektronski senzor za bezbolno utvrđivanje nivoa šećera u krvi, što je ogromno olakšanje. Ne moram se svakodnevno bockati da bih uzimao uzorke krvi. Međutim, postoje dva problema. Prvi, naši zakonodavci se prave da mi, dijabetičari, ne postojimo i da naši problemi ne postoje. Sve zemlje u okruženju su donijele propise kojima se olakšava nabavka ovih senzora. Osim u BiH. Neke lokalne zajednice, istina, pomažu nabavku ovih senzora, ali za djecu i mlade starosti do 18 godine. Šta je sa nama starijima? Treba li društvo da brine i o nama? Ko će se brinuti o toj djeci kad postanu punoljetna? Hoće li, kada napune 18 godina izgubiti dijabetes? Drugi problem je što, oni koji bi i kupili ovaj uređaj ne mogu ga kupiti nigdje u Bosni. Ni to naše zdravstvene institucije nisu uspjele urediti“, izjavio je rezignirano za „Semberija info“ Armin Junuzović.
Semberija info
