ŽIVOT BLAGIŠE NIKOLIĆA POSVEĆEN KOŠARCI :: Semberija INFO ::

 

ŽIVOT BLAGIŠE NIKOLIĆA POSVEĆEN KOŠARCI


Mlađi naraštaji vjerovatno ne znaju da je u ovoj godini, koja je već pri kraju, Bijeljina obilježila vrijedan jubilej – šezdeset godina postojanja Košarkaškog kluba ,,Radnik”. Sve do 1964. godine košarka se igrala kožnim loptama na šnjiranje, a prvu gumenu košarkašku loptu iz Beograda je 1964. godine donio tadašnji student DIF-a Pero Živković. Bila je američke marke ,,Pensilvanija”. Košarka se svojevremeno igrala u školskim dvorištima, a tek kasnije će se preseliti u fisklulturne dvorane.

Bijeljinac Blagiša Nikolić više od pola vijeka proveo je u košarci, kao trener i sportski funkcioner. Prisjećajući se za portal ,,Semberija info’’ svojih sportskih početaka, Nikolić kaže da je, što se njega tiče, sve krenulo još davne 1969. godine u Vlasenici, gdje je trenirao ženski Košarkaški klub ,,Partizan”.

-U to vrijeme DTV ,,Partizan” je bio nosilac sporta u svim opštinama. Nakon završenog seminara u Šibeniku, preuzeo sam žensku ekipu iz Vlasenice. Učestvovali smo na pozivnim turnirima, takmičeći se sa tuzlanskim ,,Jedinstvom” i ,,Mladom Bosnom” iz Sarajeva. Pobijedili smo obje ekipe i stekli smo uslov za učešće na završnom turniru za popunu Savezne lige Jugoslavije. Turnir je održan u Bačkoj Topoli. Zauzeli smo treće mjesto i tada se nismo plasirali za Saveznu košarkašku ligu. U Splitu smo naredne godine ponovo učestvovali na turniru za ulazak u saveznu ligu. Vlasenica je tada imala izuzetno kvalitetan tim u kojem su igrala četiri para sestara, sestre Lukić, sestre Čonjić, Zekić i Tihić. Neke su kasnije postale reprezentativke. Na jednom turniru u Zvorniku upoznao sam Dragutina Ristića, sada već pokojnog, koji je tada vodio žensku ekipu ,,Radnika”. Pozvao me da se obavezno javim kada dođem u Bijeljinu. U međuvremenu sam završio trenerski seminar u Zaostrogu, gdje sam upoznao Gorana Radonjića koji je kasnije postao cijenjeni trener i savezni košarkaški sudija”.
 

Već 1971. i 1972. godine, Nikolić prelazi u Bijeljinu, gdje je kao član uprave KK ,,Radnik” učestvovao u realizaciji prvog memorijala povodom smrti Slobodana Popovića, istaknutog košarkaša KK ,,Radnik” koji je igrao u ,,Crvenoj Zvezdi”.
 


Uspomene

Nezaboravan trenutak za Nikolića predstavlja i poznanstvo sa jugoslovenskim novinarskim bardom Miroslavom Radojčićem, prilikom proglašenja sportiste godine. Čuva fotografiju na kojoj Radivoje Korać predaje pehar Miodragu Kačareviću, košarkašu, kasnije treneru ,,Radnika”, tuzlanske ,,Slobode” i sarajevske ,,Bosne”. Tu su uspomene na učešće u Premijer ligi RS, na brojne sportske događaje i utakmice.
 


-Tada sam postao član Upravnog odbora KK ,,Radnik”. Obavljao sam i poslove oficijelnog spikera, sekretara, košarkaškog sudije i to se proteglo na nekih trideset pet do četrdeset narednih godina. Desetak godina obavljao sam funkciju sekretara Područnog košarkaškog odbora,  bio sam član Izvršnog odbora Košarkaškog saveza RS, član Skupštine Košarkaškog saveza BiH, tako da sam imao priliku da budem i organizator utakmice sa KK ,,Široki Brijeg”, kada je KK ,,Radnik” propustio priliku da izađe na međunarodnu košarkašku scenu.  Protivnik je bio jači, prije svega u finansijskom pogledu, jer su na kontu imali 4,5 miliona KM, dok smo mi raspolagali sa 200.000 KM godišnje. U ekipi ,,Širokog” tada su bila i dva košarkaša iz SAD, koji su stvarali razliku u kvalitetu i efikasnosti svoje ekipe”.
 

Nikolić kaže da su u bijeljinskoj košarci neizbrisiv trag ostavili Slobodan Popović, Miroslav Poljak, Adnan Bukvić, Nihad Izić, Nebojša Lazarević, Dragiša Šarić i brojni drugi talentovani košarkaši. Ne treba zaboraviti ni zasluge trenera Pere Živkovića, Izeta Alijagića, Slobodana Lukića i drugih.
 


Priznanja
 
Nikolić je dobitnik vrijednih priznanja, Plakete za doprinos u radu KK ,,Radnik” i afirmaciju košarkaškog sporta u Bijeljini, koju je dobio 2011. godine, povodom obilježavanja 50 godina postojanja KK ,,Radnik” dok je u novembru 2017. godine dobio Povelju Košarkaškog saveza Republike Srpske za uspješan rad, ostvarene rezultate i afirmaciju košarkaškog sporta.
 


-Bijeljinsku košarku tada je krasio veliki entuzijazam. U Bijeljini su bili popularni fudbal i košarka. Košarku su, uglavnom, igrali studenti, akademci, visoki momci i ona je imala poseban tretman. Košarkaške utakmice su se odigravane u DTV ,,Partizan”, današnjem Sokolskom domu. Puno lijepih uspomena nosim iz košarke. Kao savezni sudija, na košarkaškom terenu sam proveo oko 25 godina. Bijeljina je imala još jednog saveznog košarkaškog sudiju, Dževada Ganića, dok su republičke sudije bili Stevo Todorović i Stevan Pašić. Kasnije sam bio i delegat na utakmicama Republičke lige. Kad se sve sabere i oduzme,  dug je to period, skoro pola vijeka bavljenja košarkom. Više sam volio fudbal i nekada sam igrao za FK ,,Boksit” Vlasenica i FK ,,Radnik”, ali je košarka prevagnula. Sport, uz moj učiteljski poziv, bio je nešto čemu sam posvetio najveći dio života”, kaže za portal ,,Semberija info’’ Blagiša Nikolić.

Semberija info