Pčelarsko domaćinstvo Lukić iz Bijeljine: Za nas je pčelarenje više od hobija :: Semberija INFO ::

 

Pčelarsko domaćinstvo Lukić iz Bijeljine: Za nas je pčelarenje više od hobija


Pčelarsko domaćinstvo “Lukić”  iz Bijeljine osvojilo je dvije zlatne medalje za livadski i lipov med, te  Šampionski pehar za najbolji livadski med u BiH na Međunarodnom organoleptičkom ocjenjivanju meda u Brčkom. Zbog pandemije virusa korona ova manifestacija je održana u januaru ove godine, a ocjenjivan je prošlogodišnji med, kaže Bratislav Lukić koji s bratom blizancem Negoslavom,  roditeljima, Predragom i Dragicom,  na periferiji Bijeljine trenutno ima pčelinjak sa oko dvije stotine košnica.



Bratislav Lukić, doktor veterinarske medicine, specijalista, trenutno radi kao republički veterinarski inspektor, kaže da se pčelarenje u porodici Lukić proteže na period od četrdesetak godina, još od djeda, s majčine strane, Dimitrija Mlađenovića.

“Za mene pčelarenje predstavlja više od hobija, jer sam struku i znanje iskoristio za unapređenje pčelarstva. Otac je svojevremeno imao u pčelinjaku dvadesetak do trideset košnica. U proteklih pet do šest godina  u pčelarenje smo uključili i moju sestru i zeta, te je ovo uistinu postao porodični biznis. Naš med je već ušao i u neke prodavnice zdrave hrane. Moram ovom prilikom istaći da je tržište  BiH preplavljeno falsifikovanim medom, jer se na rafama i policama tržnih centara nalazi med “trgovaca, a ne primarnih proizvođača”.  Kada me ljudi pitaju, koji je med najbolji, obično odgovorim: “Pravi med”, jer je jeftin med najčešće sumnjivog kvaliteta, dok skup med ne mora da znači i da je u pitanju falsifikat. Preplavljeni smo  plagijatima meda koji su stigli sa raznih strana”.
Lukić kaže da je Semberija izuzetno zahvalna sredina za pčelarenje.



“Pčelarska sezona za nas počinje u avgustu, jer je izuzetno važno kako ćemo pripremiti pčelinje društvo za zimu. Od kvaliteta uzimljavanja zavisiće i priprema pčela za proljetnu pašu bagrema. Prije bagrema, košnice selimo na pašu uljane repice. Med uljane repice je pun polena, tako da brzo i kristališe. Pčele tokom godine selimo četiri do pet puta. Osim meda i polena, proizvodimo matičnu mliječ, proizvodimo i preparat “imuno – med” koji je miks svih pčelinjih proizvoda”.



Bratislav kaže da porodica Lukić uživa u pčelarenju, iako imaju puno posla u pčelinjaku, ali i tokom seljenja košnica.

I Lukići su ove godine osjetili šta znače nagle promjene temperatura, nestabilno, hladno i kišovito  vrijeme tokom aprila i maja. Zbog kašnjenja vegetacije podbaciće i bagremova paša. Uskoro se Lukićeve pčele sele na bagremac, nakon toga idu na lipu, pa na livadu pored rijeke Save. 
Lukić  ima ogromno iskustvo i kada su u pitanju bolesti pčela, kao što je varoa i nozemoza, ali, kaže da je trenutno najveći problem u pčelarstvu “američka kuga”, bolest legla koja je sve više prisutna u pčelinjacima.
U prosječnoj godini jedna košnica bi trebalo da obezbijedi prinos meda od dvadesetak kilograma po košnici. Semberski pčelari su potcijenjeni, kada su u pitanju podsticaji sa lokalnog nivoa, jer njih praktično i nema, ali i sa republičkog nivoa, koji iznose sedam KM po košnici.



“Naš Agrarni fond ne planira podsticaje za pčelare. Član sam Pčelarskog udruženja “Bijeljina”. Prošle godine smo dobili 59 pfeniga podsticaja po košnici za naše udruženje. U Ugljeviku podsticaj iznosi 10 KM po košnici, u Brčkom 30 KM po košnici. Smatram da bi tridesetak maraka podsticaja po košnici bilo dovoljno za normalan razvoj pčelarstva”, kaže Bratislav Lukić.

Semberija info - Lj. Ljubojević
​Foto - B. Milošević