U toku je proljećna sezona gljiva. Česte smjene kišnih i  sunčanih dana poguduju rastu  pečurki, pa se često u žargonu i  kaže “raste kao gljiva”!

Ipak , neukom oku svaka gljiva liči, pa se preporučuje veliki oprez prilikom branja  ili berba gljiva samo sa onima koji  znaju razlike između jestivih i  otrovnih. Sa gljivama u prirodi, nema jemstva...

Istražujući u stručnoj literaturi a još više pretražujući fotografije na internet, možemo se naći u zabludi da smo stekli potrebno znanje i  vještinu da prepoznamo otrovne gljive. U šumi sve ipak izgleda drugačije!

Savjet je da se u ovu avanturu upustimo sa dobrim predzanjem o manjem broju vrsta pečurki, ne pokušavajući da znamo o svim gljivama sve. Dostupnost podataka na internetu a naročito fotografija može dovesti u zabludu. Potrebno je, osim izgleda pečurke, znati i bitne osobine kao što je  oblik  i  boja gljive, kakav joj je struk, ima li gljiva listiće ili pore. Potom se posmatranje prenosi na meso gljive - gljiva se prereže poprijeko da bi se osmotrilo meso gljive.

​Neke vrste ispuštaju mlijeko a neke mijenjaju boju. Gljivu bez straha možemo pomirisati ali nikada ne smijemo isprobavati pečurku ni vrhom jezika da bi osjetili ukus.



Odlična mjesta za branje gljiva  su  šume koje su u isto vrijeme  sunčane i vlažne,  jer gljivama treba dovoljno vlage i pogodna temperatura. Gljive se beru i po livadama i poljima, ali treba izbjegavati  područja  koja su blizu ceste ili oranica, na kojima se koriste  vještačka đubriva  i pesticidi  .

Gljive se konzumiraju isti dan nakon branja ili eventualno drugi dan. Preporuka je da se ne peru, jer se na taj način gubi aromatičnost. Dovoljno je očistiti ih od zemlje, lišća ili iglica.

Sakupljajte samo one gljive koje dobro poznajete!

Semberija info