TANjA SAVIĆ, DIPLOMIRANI EKONOMISTA, PUNIH 15 GODINA ČEKA POSAO
Osjećam se jadno i kao građanin drugog reda
- Razlog moje odluke da se obratim za pomoć i razumijevanje jeste moja dugogodišnja borba za egzistenciju, traganje za poslom u struci ili bilo kojim pristojnim poslom i čekanje na Evidenciji zavoda zapošljavanje punih 15 godina’’, poručuje Bijeljinka Tanja Savić, po zanimanju diplomirani ekonomista.
- Prije fakulteta, završila sam višu školu i stekla zvanje ekonomista za carine i špediciju. Još dok sam pohađala Gimnaziju, ispoljavalale su se moje osobine - istrajnost, upornost i interesovanja za više oblasti i želja za učenjem i napretkom. Potom, kao student, imala sam jak entuzijazam, energiju i vidike, ali, nažalost, po završetku školovanja, sva vrata za posao bila su mi zatvorena. Niko nije htio da mi pomogne, jer nisam bila podobna, niti bilo ,,čiji vojnik’’, a sama nisam mogla da se izborim sa svim tim. Ipak, nisam odustajala. Javljala sam se i aplicirala na svaki konkurs za posao za koji sam znala. Godine su prolazile, odbijenice su se ređale jedna za drugom’’, tvrdi ova djevojka i naglašava da se nije mirila sa situacijom i, kako kaže, željela je da vjeruje da ima nade.
- Proširivala sam svoje znanje, pohađala seminare, razne kurseve, sajmove zapošljavanja, na kojima sam se zvanično predstavljala i iznosila svoju situaciju i situaciju onih sličnih meni, jer nisam sebična i znam da nisam jedina, ali, svakom je njegova muka najveća, i shodno tome, govorim najprije u svoje ime. Zatim sam upisala master studije i sada, poslije 15 godina aktivnog traženja posla, moje stanje izgleda ovako: student master studija, sa diplomama Gimnazije, VŠS i VSS i sa više od 30 sertifikata. Osjećam se jadno, kao građanin drugog reda, a ne akademski građanin. Nemam više nikakve nade da ću naći posao i da ću raditi u struci. Sa svojih 38 godina života, nemam više snage da se borim sa nepravdom i nepoštenjem’’, rezignirana je Savićeva.
Ističe da se obraćala brojnim institucijama i ustanovama, da je o mogućnosti dobijanja posla razgovarala i sa bivšim gradonačelnikom Bijeljine.
- Kod sadašnjeg gradonačelnika Ljubiše Petrovića ne mogu da se zakažem za razgovor. Kažu, nema mjesta za termin. Bila sam, u par navrata, kod rukovodioca Zavoda za zapošljavanje - flijala Bijeljina - Siniše Kajmakovića, kao i kod prethodnog rukovodioca - Slavice Lukić. Svi su dijelili moje mišljenje i obećavali da će mi pomoći, kao i da će biti pokrenut projekat u saradnji sa lokalnom upravom, a možda, čak, i na republičkom nivou, da se pomogne onima, koji su na evidenciji Biroa 10 i više godina, da se zaposle. Sve je ostalo na uzaludnim obećanjima. Željela bih da naglasim da mi nije namjera nikoga da optužujem i javno prozivam. Samo molim za pomoć. Želim da se moj glas čuje, te da pokušam probuditi svijest vlasti da se pobrinu šta će biti sa ljudima poput mene... Ja ne želim da bježim u inostranstvo, nego da dostojanstveno živim u svojoj Otadžbini, jer sam dijete RVI. Moj otac se borio, bio u ratu i ranjen je, a danas gleda kako njegova djeca ne zaslužuju ništa, pa ni pristojan posao’’, ogorčena je Tanja Savić.
Semberske novine - Semberija info - V.Zelenović
- Razlog moje odluke da se obratim za pomoć i razumijevanje jeste moja dugogodišnja borba za egzistenciju, traganje za poslom u struci ili bilo kojim pristojnim poslom i čekanje na Evidenciji zavoda zapošljavanje punih 15 godina’’, poručuje Bijeljinka Tanja Savić, po zanimanju diplomirani ekonomista.
- Prije fakulteta, završila sam višu školu i stekla zvanje ekonomista za carine i špediciju. Još dok sam pohađala Gimnaziju, ispoljavalale su se moje osobine - istrajnost, upornost i interesovanja za više oblasti i želja za učenjem i napretkom. Potom, kao student, imala sam jak entuzijazam, energiju i vidike, ali, nažalost, po završetku školovanja, sva vrata za posao bila su mi zatvorena. Niko nije htio da mi pomogne, jer nisam bila podobna, niti bilo ,,čiji vojnik’’, a sama nisam mogla da se izborim sa svim tim. Ipak, nisam odustajala. Javljala sam se i aplicirala na svaki konkurs za posao za koji sam znala. Godine su prolazile, odbijenice su se ređale jedna za drugom’’, tvrdi ova djevojka i naglašava da se nije mirila sa situacijom i, kako kaže, željela je da vjeruje da ima nade.
- Proširivala sam svoje znanje, pohađala seminare, razne kurseve, sajmove zapošljavanja, na kojima sam se zvanično predstavljala i iznosila svoju situaciju i situaciju onih sličnih meni, jer nisam sebična i znam da nisam jedina, ali, svakom je njegova muka najveća, i shodno tome, govorim najprije u svoje ime. Zatim sam upisala master studije i sada, poslije 15 godina aktivnog traženja posla, moje stanje izgleda ovako: student master studija, sa diplomama Gimnazije, VŠS i VSS i sa više od 30 sertifikata. Osjećam se jadno, kao građanin drugog reda, a ne akademski građanin. Nemam više nikakve nade da ću naći posao i da ću raditi u struci. Sa svojih 38 godina života, nemam više snage da se borim sa nepravdom i nepoštenjem’’, rezignirana je Savićeva.
Ističe da se obraćala brojnim institucijama i ustanovama, da je o mogućnosti dobijanja posla razgovarala i sa bivšim gradonačelnikom Bijeljine.
- Kod sadašnjeg gradonačelnika Ljubiše Petrovića ne mogu da se zakažem za razgovor. Kažu, nema mjesta za termin. Bila sam, u par navrata, kod rukovodioca Zavoda za zapošljavanje - flijala Bijeljina - Siniše Kajmakovića, kao i kod prethodnog rukovodioca - Slavice Lukić. Svi su dijelili moje mišljenje i obećavali da će mi pomoći, kao i da će biti pokrenut projekat u saradnji sa lokalnom upravom, a možda, čak, i na republičkom nivou, da se pomogne onima, koji su na evidenciji Biroa 10 i više godina, da se zaposle. Sve je ostalo na uzaludnim obećanjima. Željela bih da naglasim da mi nije namjera nikoga da optužujem i javno prozivam. Samo molim za pomoć. Želim da se moj glas čuje, te da pokušam probuditi svijest vlasti da se pobrinu šta će biti sa ljudima poput mene... Ja ne želim da bježim u inostranstvo, nego da dostojanstveno živim u svojoj Otadžbini, jer sam dijete RVI. Moj otac se borio, bio u ratu i ranjen je, a danas gleda kako njegova djeca ne zaslužuju ništa, pa ni pristojan posao’’, ogorčena je Tanja Savić.
Semberske novine - Semberija info - V.Zelenović
