Šta maternji jezik i ćirilično pismo znače za srpski narod?
- Ako izgubimo jezik, izgubili smo identitet
Jezik se najprije mora poznavati, a zatim i voljeti. Imam utisak da srpski narod uopšte ne shvata šta srpski jezik treba da znači nama, odnosno šta za svaki narod znači maternji jezik, pa se prema našem jeziku i pismu odnosimo maćehinski, kaže doktor filoloških nauka Nina Ćeklić.
Jezik je jedan od najvažnijih elemenata identiteta jednog naroda, a očuvanje i njegovanje maternjeg jezika trebalo bi da bude jedan od najvećih nacionalnih interesa.
Danas mnogi upozoravaju da je stanje u srpskom jeziku, nažalost, loše i da je srpski jezik u krizi. Kao veliki problemi navode se neznanje, nebriga, pa čak i neke istorijske činjenice koje su uticale da se srpski jezik nađe u situaciji u kakvoj je danas.
- Problemi vezani za srpski jezik, odnosno današnje stanje srpskog jezika i status srpskog jezika sežu od ranije, od Bečkog književnog dogovora i Novosadskog književnog dogovora. Tada su, zapravo, Hrvati uspjeli da ubace i taj dio koji se odnosi na hrvatski jezik. Do tada se on zvao srpski jezik. Od Bečkog književnog dogovora, pogotovo Novosadskog dogovora, taj jezik se više ne zove srpski jezik, nego srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski i u jezičkom, lingvističkom smislu Hrvati su dobili mogućnost da kasnije odvoje taj jezik, odnosno da ga nazovu hrvatskim. Postoje, dakle, neke istorijske činjenice koje i dan-danas utiču i koje su direktno uticale na današnju situaciju“, kaže dr Nina Ćeklić, profesor na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini, Univerziteta Istočno Sarajevo.
Osim istorijskih činjenica, ona navodi i niz problema savremenog doba, koji se, prije svega, svode na odnos Srba prema srpskom jeziku.
„Svakako da postoje i savremeni problemi, a to se, zapravo, svodi na odnos Srba prema srpskom jeziku. Najprije, jezik se mora poznavati, a zatim se mora i voljeti. Imam utisak da srpski narod uopšte ne shvata šta nama treba da znači srpski jezik, odnosno svakom narodu maternji jezik. Prema jeziku se odnosimo nekako maćehinski. Takav odnos imamo i prema jeziku i prema pismu“, smatra Ćeklićeva.
Sudbina naroda i sudbina pisma
Kada se govori o srpskom jeziku, govori se, naravno, i o ćiriličnom pismu. Sudbina srpskog naroda vezana je za sudbinu jezika i pisma, ističe Nina Ćeklić, koja smatra da bi njegovanje ćirilice trebalo da bude jedan od prioriteta.
-Ćirilično pismo treba da bude primarno i službeno pismo i trebalo bi da bude svugdje u upotrebi. To je sada već jedno političko pitanje koje institucije moraju da isprate, krenuvši od onih administrativnih obrazaca koji se dan-danas kucaju, odnosno štampaju latiničnim pismom. Naravno, ukoliko je obrazac štampan latiničnim pismom morate ga popunjavati istim tim pismom, to je nekakva pravopisna norma. Trebalo bi odrediti da su svi službeni obrasci ćirilični, da su svi dopisi ćirilični, da su reklame ćirilične“, kaže Ćeklićeva.
Riječi stranog porijekla
Jedan od velikih problema danas, smatra ona, je i korišćenje puno riječi stranog porijekla, a ovaj problem, kako kaže, naročito je izražen kod omladine.
- Problem kod srpske omladine je što koriste jako puno riječi stranog porijekla, a najčešće su to anglicizmi. Oni to čine, nekako, nesvjesno ili pomodarski. Postoje riječi koje su stalno u upotrebi, poštapalice koje se koriste kod omladine. Ono što je meni bilo nevjerovatno je da baš mala djeca upotrebljavaju engleske uzvike, umjesto srpskih. Zna se da su uzvici u srži, u temelju svakog jezika i razlikuju se od jezika do jezika. Naravno, to ima veze i sa crtanim filmovima na engleskom jeziku, a koje djeca gledaju, te tako primaju i te uzvike ali i ostale riječi,“ upozorava Ćeklićeva, te ukazuje i na probleme koji se odnose na pisanje poruka, skraćivanje jezika, te upotrebu engleskog pravopisa umjesto srpskog, kao i engleskih skraćenica.
- Vi ćete čuti da neki kažu da i u ostalim stranim jezicima postoje engleske riječi koje se stalno upotrebljavaju. To jeste tako, međutim mi smo skloni preuzimanju tuđega. To radimo, nekako, pomodarski. Imamo utisak da smo obrazovaniji ako upotrebljavamo stranu terminologiju. Naravno, strana terminologija se upotrebljava u određenim funkcionalnim stilovima, ali u kolokvijalnom, razgovornom stilu ne bi trebalo da upotrebljavamo riječi stranog porijekla“, naglašava Ćeklićeva.
Srpski jezik i mediji
Na razvoju jezičke kulture, pa i čuvanja jezika, može mnogo da se učini u medijima. Međutim, nisu rijetke ocjene da se radi potpuno suprotno, te da postoji nemaran i neodgovoran odnos prema jeziku.
- Ono što sam primijetila je da ne postoje lektori, zatim da se prave velike gramatičke greške, kao i dikcijske. Ono što je neophodno je sistemski djelovati, u svim sferama javnog života da bi se stanje dovelo u red“, ističe Nina Ćeklić.
Svi smo odgovorni
Govoreći o jeziku, profesorka Ćeklić kaže da je jezik biće, živa tvorevina koja se mijenja, te napominje da nije nemoguće da jezik nestane.
- Jezik je biće, živa tvorevina koja se mijenja. Kako mi postupamo prema njemu, tako i on postupa prema nama. Moguće je da jezik nestane. On može ostati u nekim pisanim tragovima, ostati dokaz da je postojao, ali ukoliko ga ne upotrebljavamo na pravi način on se krivi i mijenja. Najbolji dokaz je pravopis, norma koja se skoro iz godine u godinu mijenja, pa ono što je prije 10 godina bilo potpuno gramatički neispravno sada je već u upotrebi. Jezik jeste ranjiv, kao svako biće,“ ističe Ćeklićeva.
Kada je riječ o očuvanju srpskog jezika, ona smatra da će biti teško ispraviti postojeće stanje, te da je odgovornost na svima, ne samo na državi i političarima, nego i na svakom pojedincu.
- Naravno da su krive institucije, ali svi mi treba da krenemo od sebe. Kriva sam ja kao profesor srpskog što možda ne činim dovoljno, kriv je svaki Srbin koji ne poštuje svoj jezik i svoje maternje pismo. Kada bi se svijest promijenila u svakom pojedincu, u svakom Srbinu ponaosob, stvari bi se automatski promijenile. Ne treba kretati sa vrha. U našim srcima treba da se promijene stvari, kao i u našem umu“, kaže Ćeklićeva, koja smatra da srpski narod ne shvata kakav značaj jezik ima za očuvanje jednog naroda.
- Mi ne razumijemo koliko jezik znači, odnosno kakav značaj ima za očuvanje jednog naroda. Ukoliko izgubimo srpski jezik mi smo izgubili i identitet i integritet. To je tako. To nije bajka, to nije filozofska tema, to je živa istina, samo što mi to, nažalost, ne možemo da razumijemo. Dakle, ljubav prema jeziku i poznavanje jezika i sve stvari će se same po sebi posložiti,“ poručuje na kraju za ,,Semberske novine’’ profesorica Nina Ćeklić.
Semberske novine - Semberija info
Jezik se najprije mora poznavati, a zatim i voljeti. Imam utisak da srpski narod uopšte ne shvata šta srpski jezik treba da znači nama, odnosno šta za svaki narod znači maternji jezik, pa se prema našem jeziku i pismu odnosimo maćehinski, kaže doktor filoloških nauka Nina Ćeklić.
Jezik je jedan od najvažnijih elemenata identiteta jednog naroda, a očuvanje i njegovanje maternjeg jezika trebalo bi da bude jedan od najvećih nacionalnih interesa.
Danas mnogi upozoravaju da je stanje u srpskom jeziku, nažalost, loše i da je srpski jezik u krizi. Kao veliki problemi navode se neznanje, nebriga, pa čak i neke istorijske činjenice koje su uticale da se srpski jezik nađe u situaciji u kakvoj je danas.
- Problemi vezani za srpski jezik, odnosno današnje stanje srpskog jezika i status srpskog jezika sežu od ranije, od Bečkog književnog dogovora i Novosadskog književnog dogovora. Tada su, zapravo, Hrvati uspjeli da ubace i taj dio koji se odnosi na hrvatski jezik. Do tada se on zvao srpski jezik. Od Bečkog književnog dogovora, pogotovo Novosadskog dogovora, taj jezik se više ne zove srpski jezik, nego srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski i u jezičkom, lingvističkom smislu Hrvati su dobili mogućnost da kasnije odvoje taj jezik, odnosno da ga nazovu hrvatskim. Postoje, dakle, neke istorijske činjenice koje i dan-danas utiču i koje su direktno uticale na današnju situaciju“, kaže dr Nina Ćeklić, profesor na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini, Univerziteta Istočno Sarajevo.
Osim istorijskih činjenica, ona navodi i niz problema savremenog doba, koji se, prije svega, svode na odnos Srba prema srpskom jeziku.
„Svakako da postoje i savremeni problemi, a to se, zapravo, svodi na odnos Srba prema srpskom jeziku. Najprije, jezik se mora poznavati, a zatim se mora i voljeti. Imam utisak da srpski narod uopšte ne shvata šta nama treba da znači srpski jezik, odnosno svakom narodu maternji jezik. Prema jeziku se odnosimo nekako maćehinski. Takav odnos imamo i prema jeziku i prema pismu“, smatra Ćeklićeva.
Sudbina naroda i sudbina pisma
Kada se govori o srpskom jeziku, govori se, naravno, i o ćiriličnom pismu. Sudbina srpskog naroda vezana je za sudbinu jezika i pisma, ističe Nina Ćeklić, koja smatra da bi njegovanje ćirilice trebalo da bude jedan od prioriteta.
-Ćirilično pismo treba da bude primarno i službeno pismo i trebalo bi da bude svugdje u upotrebi. To je sada već jedno političko pitanje koje institucije moraju da isprate, krenuvši od onih administrativnih obrazaca koji se dan-danas kucaju, odnosno štampaju latiničnim pismom. Naravno, ukoliko je obrazac štampan latiničnim pismom morate ga popunjavati istim tim pismom, to je nekakva pravopisna norma. Trebalo bi odrediti da su svi službeni obrasci ćirilični, da su svi dopisi ćirilični, da su reklame ćirilične“, kaže Ćeklićeva.
Riječi stranog porijekla
Jedan od velikih problema danas, smatra ona, je i korišćenje puno riječi stranog porijekla, a ovaj problem, kako kaže, naročito je izražen kod omladine.
- Problem kod srpske omladine je što koriste jako puno riječi stranog porijekla, a najčešće su to anglicizmi. Oni to čine, nekako, nesvjesno ili pomodarski. Postoje riječi koje su stalno u upotrebi, poštapalice koje se koriste kod omladine. Ono što je meni bilo nevjerovatno je da baš mala djeca upotrebljavaju engleske uzvike, umjesto srpskih. Zna se da su uzvici u srži, u temelju svakog jezika i razlikuju se od jezika do jezika. Naravno, to ima veze i sa crtanim filmovima na engleskom jeziku, a koje djeca gledaju, te tako primaju i te uzvike ali i ostale riječi,“ upozorava Ćeklićeva, te ukazuje i na probleme koji se odnose na pisanje poruka, skraćivanje jezika, te upotrebu engleskog pravopisa umjesto srpskog, kao i engleskih skraćenica.
- Vi ćete čuti da neki kažu da i u ostalim stranim jezicima postoje engleske riječi koje se stalno upotrebljavaju. To jeste tako, međutim mi smo skloni preuzimanju tuđega. To radimo, nekako, pomodarski. Imamo utisak da smo obrazovaniji ako upotrebljavamo stranu terminologiju. Naravno, strana terminologija se upotrebljava u određenim funkcionalnim stilovima, ali u kolokvijalnom, razgovornom stilu ne bi trebalo da upotrebljavamo riječi stranog porijekla“, naglašava Ćeklićeva.
Srpski jezik i mediji
Na razvoju jezičke kulture, pa i čuvanja jezika, može mnogo da se učini u medijima. Međutim, nisu rijetke ocjene da se radi potpuno suprotno, te da postoji nemaran i neodgovoran odnos prema jeziku.
- Ono što sam primijetila je da ne postoje lektori, zatim da se prave velike gramatičke greške, kao i dikcijske. Ono što je neophodno je sistemski djelovati, u svim sferama javnog života da bi se stanje dovelo u red“, ističe Nina Ćeklić.
Svi smo odgovorni
Govoreći o jeziku, profesorka Ćeklić kaže da je jezik biće, živa tvorevina koja se mijenja, te napominje da nije nemoguće da jezik nestane.
- Jezik je biće, živa tvorevina koja se mijenja. Kako mi postupamo prema njemu, tako i on postupa prema nama. Moguće je da jezik nestane. On može ostati u nekim pisanim tragovima, ostati dokaz da je postojao, ali ukoliko ga ne upotrebljavamo na pravi način on se krivi i mijenja. Najbolji dokaz je pravopis, norma koja se skoro iz godine u godinu mijenja, pa ono što je prije 10 godina bilo potpuno gramatički neispravno sada je već u upotrebi. Jezik jeste ranjiv, kao svako biće,“ ističe Ćeklićeva.
Kada je riječ o očuvanju srpskog jezika, ona smatra da će biti teško ispraviti postojeće stanje, te da je odgovornost na svima, ne samo na državi i političarima, nego i na svakom pojedincu.
- Naravno da su krive institucije, ali svi mi treba da krenemo od sebe. Kriva sam ja kao profesor srpskog što možda ne činim dovoljno, kriv je svaki Srbin koji ne poštuje svoj jezik i svoje maternje pismo. Kada bi se svijest promijenila u svakom pojedincu, u svakom Srbinu ponaosob, stvari bi se automatski promijenile. Ne treba kretati sa vrha. U našim srcima treba da se promijene stvari, kao i u našem umu“, kaže Ćeklićeva, koja smatra da srpski narod ne shvata kakav značaj jezik ima za očuvanje jednog naroda.
- Mi ne razumijemo koliko jezik znači, odnosno kakav značaj ima za očuvanje jednog naroda. Ukoliko izgubimo srpski jezik mi smo izgubili i identitet i integritet. To je tako. To nije bajka, to nije filozofska tema, to je živa istina, samo što mi to, nažalost, ne možemo da razumijemo. Dakle, ljubav prema jeziku i poznavanje jezika i sve stvari će se same po sebi posložiti,“ poručuje na kraju za ,,Semberske novine’’ profesorica Nina Ćeklić.
Semberske novine - Semberija info
