ANKETA: Kako provodite slobodno vrijeme sa djecom?
Porodicu najprije čini njeno emotivno jezgro - ljubav između roditelja i djeteta, ali je digitalna revolucija donijela mnoge promjene koje na različite načine utiču na porodični život. Zato smo istražili koliko mladi roditelji u svakodnevni život unose digitalno i kako se u svemu tome snalaze sa djecom.
Tako nam je jedna mama rekla da sa svojom malom ćerkom vrijeme provodi najprije u nekim drugim aktivnostima, a digitalno u cijelu priču unosi u što manjoj mjeri, jer smatra da djecu do tri godine treba što manje izlagati uređajima.
“Iskra i ja obično učimo praktične stvari, jer ona tako navodi igru - otključavanje, brisanje, obuvanje, usisavanje i slično. Između toga sviramo, slikamo i crtamo, igramo, učimo malo da čitamo, slažemo slagalice, brinemo se o lutki, šetamo i tako. Telefon, televizor i lap-top poznaje kao aparate i kao sredstva sa kojih potiče muzika, ali ne i pokretna slika”, rekla je Marijana.
Neki smatraju da svijet digitalnog nije najbolja ideja kada su djeca mala, pa umjesto toga nastoje da sa djecom provedu više vremena napolju i sami kreiraju interaktivne situacije.
“Dnevno, zbog posla, na društvenim mrežama provedem nekoliko sati. Broj senzacija koje me napadnu sa ekrana je ogroman. Upravo iz tog razloga, ali i činjenice da znam šta je mene kao klinku radovalo, svojoj ćerki za četiri godine nijednom nisam stavila tablet u ruke, a telefon je držala tri puta, da pogleda fotografije sa mora. Kada je tražila da ga uzme i četvrti put, shvatila sam koliko se dijete lako “navuče” na tehnologiju. Naravno, ako mu dozvoliš. Kod kuće boji, crta i igra se. Ne bi me činilo ponosnom da sa četiri godine umije sama da ode na aplikaciju recimo jutjuba i nađe šta želi. Mene ponosnom čini kada uzme slikovnicu i pravi se da je sama čita, izmišljajući svoj tekst. Ne shvatam uopšte zbog čega se vodi polemika vezana za tehnologiju. Jasno je kao dan šta je zdravo, a šta može da dovede do zavisnosti zbog koje dijete više neće na noši da bude bez tableta u ruci”, ističe naša sugrađanka Vera.
Postoje i porodice gdje je digitalno apsolutno prihvaćeno i postalo je dio svakog segmenta života, naravno, uz svijest o potencijalnim opasnostima ali i prednostima za učenje koje donosi svijet interneta, aplikacija i raznih pametnih uređaja.
“Mislim da je danas prosto nemoguće odvojiti digitalno od analognog, a mislim i da nije ni potrebno, jer “digitalno" obogaćuje naše živote na sto načina. Naš petogodišnji sin Filip obožava Lego kockice i sve slične graditeljske igračke, obožava knjige, naročito one o životinjama, obožava da vrijeme provodimo po parkovima i igralištima i ponekad je baš teško odvojiti ga od drugara u vrtiću i odvesti kući. Naravno, isto tako obožava i jutjub. Često ga uhvatimo kako gleda klipove o Lego setovima i planira šta ćemo mu kupiti sledeće. Mi, njegovi roditelji, zavisni od svojih telefona i društvenih mreža, shvatamo odlično i sve rizike pretjerivanja u bilo čemu, pa i u digitalnom svijetu, pa pokušavamo da Filipu usadimo razumijevanje tehnologije kao nečega što nam unapređuje svakodnevicu, a ne kao čistu zabavu. U poslednje vrijeme se kroz igru polako bavimo i algoritamskim razmišljanjem kroz jednostavno programiranje kretanja robota. Inače, fasciniran je i mojim pametnim satovima i narukvicama i ne propusti priliku da čačka i klikće i traži da mu kupim jednu kako bismo mogli da se takmičimo ko će moći više da pređe koraka dnevno”, kaže Nikola koji se bavi programiranjem i koji je sada često prinuđen da radi od kuće.
Kakva god bila vaša odluka kad je riječ o “doziranju” digitalnog, treba uvijek imati u vidu budućnost, u kojoj nas po svemu sudeći, čeka još brža promjena i nove mogućnosti. Zato je na nama da zajedno sa djecom učimo kroz zajedničke aktivnosti u onlajn i oflajn svijetu. Važno je da ih upoznajemo sa svijetom aplikacija i raznovrsnih eletronskih uređaja, kako bi kasnije i bez naše pomoći znali da pronađu ravnotežu koja im prija tako da ne provedu previše vremena onlajn, ali da takođe budu u toku sa najnovijim dostignućima koje mogu da im pomognu u obrazovanju, karijeri, igri i zabavi.
Semberija info - Lj. Božić
Tako nam je jedna mama rekla da sa svojom malom ćerkom vrijeme provodi najprije u nekim drugim aktivnostima, a digitalno u cijelu priču unosi u što manjoj mjeri, jer smatra da djecu do tri godine treba što manje izlagati uređajima.
“Iskra i ja obično učimo praktične stvari, jer ona tako navodi igru - otključavanje, brisanje, obuvanje, usisavanje i slično. Između toga sviramo, slikamo i crtamo, igramo, učimo malo da čitamo, slažemo slagalice, brinemo se o lutki, šetamo i tako. Telefon, televizor i lap-top poznaje kao aparate i kao sredstva sa kojih potiče muzika, ali ne i pokretna slika”, rekla je Marijana.
Neki smatraju da svijet digitalnog nije najbolja ideja kada su djeca mala, pa umjesto toga nastoje da sa djecom provedu više vremena napolju i sami kreiraju interaktivne situacije.
“Dnevno, zbog posla, na društvenim mrežama provedem nekoliko sati. Broj senzacija koje me napadnu sa ekrana je ogroman. Upravo iz tog razloga, ali i činjenice da znam šta je mene kao klinku radovalo, svojoj ćerki za četiri godine nijednom nisam stavila tablet u ruke, a telefon je držala tri puta, da pogleda fotografije sa mora. Kada je tražila da ga uzme i četvrti put, shvatila sam koliko se dijete lako “navuče” na tehnologiju. Naravno, ako mu dozvoliš. Kod kuće boji, crta i igra se. Ne bi me činilo ponosnom da sa četiri godine umije sama da ode na aplikaciju recimo jutjuba i nađe šta želi. Mene ponosnom čini kada uzme slikovnicu i pravi se da je sama čita, izmišljajući svoj tekst. Ne shvatam uopšte zbog čega se vodi polemika vezana za tehnologiju. Jasno je kao dan šta je zdravo, a šta može da dovede do zavisnosti zbog koje dijete više neće na noši da bude bez tableta u ruci”, ističe naša sugrađanka Vera.
Postoje i porodice gdje je digitalno apsolutno prihvaćeno i postalo je dio svakog segmenta života, naravno, uz svijest o potencijalnim opasnostima ali i prednostima za učenje koje donosi svijet interneta, aplikacija i raznih pametnih uređaja.
“Mislim da je danas prosto nemoguće odvojiti digitalno od analognog, a mislim i da nije ni potrebno, jer “digitalno" obogaćuje naše živote na sto načina. Naš petogodišnji sin Filip obožava Lego kockice i sve slične graditeljske igračke, obožava knjige, naročito one o životinjama, obožava da vrijeme provodimo po parkovima i igralištima i ponekad je baš teško odvojiti ga od drugara u vrtiću i odvesti kući. Naravno, isto tako obožava i jutjub. Često ga uhvatimo kako gleda klipove o Lego setovima i planira šta ćemo mu kupiti sledeće. Mi, njegovi roditelji, zavisni od svojih telefona i društvenih mreža, shvatamo odlično i sve rizike pretjerivanja u bilo čemu, pa i u digitalnom svijetu, pa pokušavamo da Filipu usadimo razumijevanje tehnologije kao nečega što nam unapređuje svakodnevicu, a ne kao čistu zabavu. U poslednje vrijeme se kroz igru polako bavimo i algoritamskim razmišljanjem kroz jednostavno programiranje kretanja robota. Inače, fasciniran je i mojim pametnim satovima i narukvicama i ne propusti priliku da čačka i klikće i traži da mu kupim jednu kako bismo mogli da se takmičimo ko će moći više da pređe koraka dnevno”, kaže Nikola koji se bavi programiranjem i koji je sada često prinuđen da radi od kuće.
Kakva god bila vaša odluka kad je riječ o “doziranju” digitalnog, treba uvijek imati u vidu budućnost, u kojoj nas po svemu sudeći, čeka još brža promjena i nove mogućnosti. Zato je na nama da zajedno sa djecom učimo kroz zajedničke aktivnosti u onlajn i oflajn svijetu. Važno je da ih upoznajemo sa svijetom aplikacija i raznovrsnih eletronskih uređaja, kako bi kasnije i bez naše pomoći znali da pronađu ravnotežu koja im prija tako da ne provedu previše vremena onlajn, ali da takođe budu u toku sa najnovijim dostignućima koje mogu da im pomognu u obrazovanju, karijeri, igri i zabavi.
Semberija info - Lj. Božić
