PRVE KAFANE U BIJELjINI :: Semberija INFO ::

 

PRVE KAFANE U BIJELjINI


Kafana, jedna riječ a hiljadu slika, doživljaja, godina iskustva, priča za unuke i spavanja pod stolom. Nijedna ljudska tvorevina nije opjevana toliko puta i sa toliko emocija. A kako i ne bi, kada je svaki srećan i tužan trenutak u čovjekovom životu kulminirao upravo na ovom mestu. U prošlosti Grada Bijeljina, u vremenskom periodu od oko 150 godina, kada su umjesto hanova nastajale i otvarane kafane, u različitim dijelovima grada bilo je mnogo kafana različitih naziva i sa gostima koji su bili njihovi vjerni posjetioci. Svaka kafana je bila jedinstvena – po gostima, usluzi, piću, običajima i sadržaju.

Jedna od najčuvenijih i najstarijih kafana u Bijeljini kroz dugi niz godina bila je kafana „Zvijezda“. Ubraja se u najstarije ugostiteljske objekte ove vrste za koje se zna u gradu. Nastala je oko 1865. godine i njen vlasnik se zvao Đoko Petrović, otac Save Petrovića poznatijeg kao Savo Zvijezda. Nadimak je dobio po nazivu svoje kafane što je na istom mjestu i temelju nastala kasnije, oko 1871. godine kod Srpske pravoslavne crkve Svetog Velikomučenika Georgija.

Stara „Zvijezda“ imala je sprat sa „musafir odajama“ gdje su odsjedali putnici namjernici. U svakoj sobi je, pored gvozdenog kreveta, gost imao na raspolaganju stojeći gvozdeni umivaonik, lavor, bokal sa vodom za piće, kantu vode za umivanje, peškir... Putnik je u kafani uvijek mogao dobiti za obrok kuvana jela ili nešto po narudžbi. Nova  „Zvijezda“ imala je površinu od 1600 m2 i imala je dvije sale, a između njih bila su harmonika vrata. U ovom objektu, kao i ranije, bilo je uvijek nekih društvenih aktivnosti tako da se može reći da je ova kafana bila mjesto mnogih važnih događaja iz istorije grada. Od 1936. godine, što je bilo rijetko u gradu, u kafani je bio novi „Filips“ radio, koji je omogućavao gostima da čuju najnovije vijesti i muziku, a naročito kasnije kada je bilo „Veselo veče“, pa je kafana bila puna gostiju. Kafana je postojala i radila skoro jedan vijek. Radila je dugo i nakon Drugog svjetskog rata, a zatim je u naletu urbanizacije porušena da bi se regulisala raskrsnica kod crkve.

Više od sedamdeset godina ispod zgrade opštine, u prizemlju desnog krila, radila je Gradska kafana koja je otvorena 1910. godine kada je izgrađena zgrada opštine. U toj kafani okupljali su se svi viđeniji ljudi grada i sela – intelektualci, zanatlije, poljoprivrednici, profesori i učitelji. Gradska kafana je bila glavno obilježje grada i radila je sve do polovine 1992. godine kada je iz neobjašnjenih razloga zatvorena i njen prostor je ustupljen opštinskoj administraciji. Praznika koja je nastala njenim zatvaranjem nije popunjena.

U današnjoj Ulici Miloša Obilića, negdje na polovini na lijevoj strani, nalazila se čuvena Džaferova kafana koju je držao Cvjetko Anastasijević, zvani Džafer. Ova kafana je dočekivala i ispraćala putnike, ali je bila i mjesto gdje se okupljao intelektualni i trgovački sloj društva. Tu su se okupljali bijeljinski intelektualci, profesori gimnazije, glumci AP „Scena“, službenici bijeljinskih ustanova, a i gosti grada iz velikih kulturnih centara. Često je navraćao bijeljinski slikar i profesor Milenko Atanacković, a sa domaćim glumcima-amaterima boravili su Dobrica Milutinović i Ljubiša Jovanović, zajedno sa legendom bijeljinskih glumaca amatera Acom Simićem. Zgrada nekadašnje Džaferove kafane još uvijek postoji.

Po važnosti i funkciji koju je imala u dugom vremenskom periodu među kafanam grada se isticala kafana „Pećina“ koja se nalazila u skoro strogom centru grada – ispred drugog solitera u Ulici Gavrila Principa. Ova kafana je bila mješavina hana i kafane. Zgrada je bila na sprat, dosta masivna i jaka sa dijelom sprata koji se sve vrijeme zapažao po tome što nije bio omalterisan i okrečen. U prizemlju je bila velika sala sa više stolova i drvenim šankom iznad koga se uočavala viseća kanta sa vodom kojom se pralo suđe i čaše, a na spratu zgrade bile su sobe za prenoćište. U prostranom dvorištu iza objekta nalazio se prostor za zaprege i šupe za smještaj kola i robe. Kafana je počela da radi prvo sa hanom, a onda prije Prvog svjetskog rata samo kao kafana i radila je sve do šezdesetih godina prošlog vijeka kada je porušena prilikom prosijecanja ulice za dvosmjerni saobraćaj. Poslednji vlasnik ove kafane bio je Petar Milošević, zvani Kajić.

Ono što je u antičkoj Grčkoj bio trg, osunčani javni prostor gdje se izlazi, sreće, odvija društveni život, drže govori, sklapaju zavjere i vrše prevrati, gdje se pronalaze ljubavnici, stvara umjetnost i govore stihovi, to je za naš narod kafana - mjesto gdje se ljudi sreću i gdje se događa mnogo važnih stvari u našim životima.

Semberija info - Lj. Božić