Sofka Nikolić: Kraljica prestoničkih boemskih kafana i prva muzička zvijezda Jugoslavije :: Semberija INFO ::

 

Sofka Nikolić: Kraljica prestoničkih boemskih kafana i prva muzička zvijezda Jugoslavije


Zbog nje su se razvodili brakovi, preduzeća bankrotirala, a njeni nastupi u kafani bili su slušaniji od prenosa fudbalskih utakmica. Bila je prva velika muzička zvijezda predratne Jugoslavije. Nastupala je od pariske „Olimpije“ do beogradske Skadarlije. Za nju se govorilo da je pjevajući čuvenu „Eminu“ u Mostaru oborila s nogu velikog Aleksu Šantića, a u kafanama beogradske Skadarlije slušali su je i u njenom društvu uživali ni manje ni više nego Branislav Nušić, Tin Ujević i Rade Drainac.

Pjesmom se počela baviti da prehrani mlađeg brata i dvije sestre. Pisci, boemi, trgovci i razni kafanci onoga doba prozvali su je kraljicom Skadarlije, a ona im je praznila džepove držeći ih u sevdahu do duboko u noć daleko od briga i obaveza. U kafanama u kraljevini Jugoslaviji nije se moglo naći mjesto kada bi tamo pjevala Sofka Nikolić.

Sofka Nikolić je žena koje se danas malo ko sjeća, a to malo ljudi živi upravo u Bijeljini, gradu koji ima ulicu sa njenim imenom i u kojem je dobila mural na zgradi bioskopa nadomak ulice u kojoj je živjela. Upravo u Bijeljini, skromno i u tišini,  Sofka je provela poslednje godine života.



Rođena je 1907. godine u mačvanskom selu Tabanović, nedaleko od Šapca. Već kao djevojka pjevala je po vašarima, a prvi ozbiljni nastup imala je u jednoj zvorničkoj kafani 1923. godine. Tu upoznaje Paju Nikolića, šefa velikog orkestra, za kojeg se i udaje. Životni put Sofku je vodio od Zvornika, preko Mostara i Sarajeva do Beograda. Nastupila je pred Beograđanima prvi put 1927. u čuvenoj kafani „Bumskeler“.Pjevala je potom u 20 različitih kafana, a štampa je zabilježila da je za to vrijeme zarađivala nevjerovatnih 300 dinara za veče.

Prvu ploču sa numerama „Kolika je Jahorina planina“ i „Kad bi znala, dilber Stano“ snimila je sa 19 godina u Berlinu, a svoju drugu ploču dvije godine kasnije u Parizu. Nevjerovatno zvuči podatak da je Sofka Nikolić prva žena koja je ponijela titulu najtiražnije pjevačice u Evropi, a u to vrijeme bila je drugi muzičar uopšte po broju prodatih ploča, nakon italijanskog tenora Enrika Karuza. Bila je prva pjevačica koja je u nizu snimila 16 pjesama i neke pjesme su prvi put snimljene, kao što je njena pjesma „Svu noć mlada“. Sofka je za 17 mjeseci snimila čak 55 ploča, a to za rukom nije pošlo čak ni čuvenom pjevaču i harmonikašu Bori Janiću.

Njeno osvajanje Beograda, sredinom devedesetih godina, označilo je promjenu odnosa javnosti prema kafanskom pjevanju. Sofkine nastupe uz ciganski orkestar Paje Nikolića u kafani „Kragujevac“ uživo je prenosio Radio Beograd. Prvi takav prenos obavljen je 11. decembra 1929. godine, a zbog velikog broja obožavalaca njene pjesme, često je pozivana da nastupa u emisijama narodne muzike.

Sve do 1939. godine, Sofka je pored Beograda i drugih jugoslovenskih gradova, gostovala i snimala u u najpoznatijim evropskim kulturnim centrima sa pratećim orkestrom od 25 muzičara pod vođstvom njenog muža Paje. Snimila je više od 100 ploča sa više od 200 pjesama od kojih su najpoznatije „Cojle Manojle“, „Kolika je Jahorina planina“, „Zone, mori Zone“, „Čuješ seko“ i mnoge druge. Sofka je osim glasom opravdala status zvijezde i načinom života. Stanovala je u raskošnoj vili u Krunskoj ulici, a imala je i kućne pomoćnice koje su rastjerivale obožavaoce. Garderobu je kupovala u Parizu, a nastupe brižljivo smišljala. Nijedna kafanska pjevačica nije imala toliko prostora u medijima kao Sofka.



Sve to trajalo je do njene 33 godine. Nažalost, sve je krenulo nizbrdo 1939. godine kada je bolest pokosila Sofkinu jedinu kćerku, sedamnaestogodišnju Maricu, koju je odmila zvala Mariola i koju je dobila u prvom braku sa Ilijom Marinkovićem. Nešto prije toga preminuo je i njen drugi muž Paja Nikolić i Sofka se, skrhana bolom, povukla sa scene, nastanila u Bijeljini i sve naredne decenije provela u tugovanju. Javnost se nakratko podsjetila nekadašnje zvijezde 1968. godine, kada je o njoj snimljen film. Od nekadašnje slave ostale su samo požutjele fotografije i jedna okrnjena gramofonska ploča. To je jedino mogla da pokaže filmadžijama i da im priča o dairama, Skadarliji, o uzavreloj Evropi, o pjesmi... O svojoj tragediji je ćutala. Uspjeli su samo da je snime kako sa buketom cvijeća ulazi u bijeljinsko groblje.

Umrla je tiho, stara i od šire javnosti zaboravljena u staračkom domu u Banji Koviljači 1982. godine. Sahranjena je pored kćerke i muža u kapeli na bijeljinskom groblju Pučile. Iza žene koja je glasom oduševljavala Jugoslovene tridesetih godina, ostale su samo pjesme i sokak u Bijeljini koji nosi njeno ime.  

Semberija info - Lj. Božić