KAD JE ŠEĆER POSTAO KOCKAST? :: Semberija INFO ::

 

KAD JE ŠEĆER POSTAO KOCKAST?


Šećer u obliku kocke počeo je da se proizvodi polovinom 19. vijeka. Do tada se šećer plasirao na tržište tako što se izlivao u oblik konusne vekne, visok i do jedan i po metar, poznat kao ,,glava šećera“.   

Ovako izlivena ,,glava šećera“ bila je tvrda poput kamena  i bio je potreban poseban alat  i spretnost kako bi se od ove kupe otkinuli manji komadi potrebni za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu. Prvo bi se od vekne odlomio manji komad, za šta se najčešće koristio čekić, a zatim bi se taj komad usitnjavao specijalnim kliještima. Ova metoda koristila se još od srednjeg vijeka. 

A onda je Jakob Krištof Rad u Dačicama u Moravskoj 1841. godine smislio šećer u obliku kocke.

Rad je bio generalni direktor lokalne rafinerije šećera, koji je uz to bio i pronalazač entuzijasta. Ideju je dobio kada je njegova supruga Julijana povrijedila prst prilikom otkidanja komada sa ,,glave šećera“, kako bi ga mogla poslužiti gostima uz kafu. 

Slične povrede u to vrijeme nisu bile rijetke. 

Samo par mjeseci poslije Jakob Krištof Rad poklonio je svojoj supruzi kutiju u kojoj se nalazilo 350 lijepo poređanih kockica napravljenih od šećera proizvedenog od šećerne repe. Kocke su bile bijele i roze boje.  

Šećer je napravio u presi koju je sam konstruisao. On je vlažni kristalni šećer presovao na mesinganoj ploči sa 400 otvora kvadratnog oblika. Poslije presovanja kocke je ostavljao pola dana u komori za sušenje, čime se proces proizvodnje kocki šećera završavao.

Rad je krajem 1842. godine zatražio od Sudske komore u Beču da mu se dodijele posebna prava za proizvodnju šećernih kockica u Dačicama u periodu od pet godina. Carski kraljevski patent odobren mu je 23. januara 1843. godine.    

Spomenik kocki šećera u Dačicama, Češka Republike

Iste godine po prvi put su se na tržištu pojavile kocke šećera, plasirane kao ,,čajni šećer“ ili ,,bečka kocka šećera“. Novi oblik šećera brzo se proširio Evropom, pakovanja su imala po 500 grama, a na kutijama je bila slika rafinerije Dačice i  i ime ,,Juliana“.  Zanimljivo je da se i danas u srednjoj Evropi mogu naći lijepo zapakovane kutije sa kockama šećera koje nose ime Radove supruge Juliane. 

Krajem prve polovine 19-og vijeka rafinerija šećera u dačicama je bankrotirala i Jakob Krištof Rad se  u jesen 1846. godine  sa porodicom preselio u Beč. Ubrzo nakon toga proizvodnja šećera u kockama po njegovom patentu je prestala. Radovo ime palo je u zaborav, a njegov pronalazak je pripisan drugim proizvođačima šećera. Tridesetih godina 20-og vijeka ova nepravda je ispravljena i Jakob Krištof Rad je povrati svoje mjesto u istoriji evropske industrije šećera kao izumitelj prve kocke šećera u svijetu. 

Semberija info - M. Rešidović

.