JUBILEJ KLASIKA ,,BIJEG U POBJEDU“
"Bijeg u pobjedu": Roki i Pele protiv nacista, film o istorijskoj utakmici iz Drugog svjetskog rata pun je fudbalskih bravura i idealan za gledanje dok traje Evropsko prvenstvo.
Makaze Pelea, igra petom Osvalda "Osia" Ardilesa i odbrana penala golmana Stalonea, sve u usporenom snimku, tri su najimpresivnija fudbalska trenutka na filmu svih vremena. Ko je jednom to vidio, urezalo mu se u sjećanje i pamti za cijeli život, posebno ako ga je "Bijeg u pobjedu" uhvatio u djetinjstvu, dječaštvu ili formativnim godinama, kad su mu film i fudbal bile dvije najveće ljubavi.
To su momenti koji su se sredinom osamdesetih pokušavali oponašati među splitskim klincima svaki put kad bi se u ulici bacilo na "male branke" ili "iza sebe". Naravno, nedostajao je "slou mošn", ali snimak bi se usporio u mašti, gdje je svako zamišljao da je Pele, Osi ili Stalone iz filma koji 7. jula slavi 40. godišnjicu od premijere 1981..
Ni majstorije Maradone ("Meksiko '86.") nisu predribrale iz sjećanja Peleovu scenu, možda i zato što Diego nije nikad postigao ovakav gol makazama, niti glumio u filmu kakav je "Bijeg u pobjedu" legendarnog reditelja i oskarovca Džohna Hjustona.
"Bijeg u pobjedu", inspirisan istinitom pričom iz 1941., kad je Dinamo Kiev igrao protiv nacista, bio je nevjerovatno popularan film u osamdesetima, naročito na ovim prostorima. Jasno je i zašto: Hjuston je isprepleo film i fudbal kao rijetko ko prije i poslije njega. Naime, "Bijeg u pobjedu" nije bio samo sportski, fudbalski film. Bio je i ratna drama s tematikom Drugog svjetskog rata i zatvorski film, sve u jednom.
I u sportu i u ratu važno je pobijediti, a ratni i zatvorski okvir priče mogao je podsjetiti na klasike "Veliki bijeg" Džona Sturgesa sa Stivom Mek Kvinom "Most na rijeci Kvaj" Dejvida Lina, pa i Oldrihevu "ol-star" akciju "Jedanaest žigosanih" u fudbalskoj misiji, budući da je "Bijeg u pobjedu" posjedovao njihov junačko-emotivni zanos, dijelom čak i naboj partizanskih spektakala u boju protiv "Švaba".
Međutim, u tim filmovima nije se igrao fudbal, a u "Bijegu u pobjedu" se igra, i to kao na Svjetskom ili Evropskom prvenstvu u fudbalu, usled čega je idealan za gledanje dok traje EP 2020./2021. godine. Žanrovi ratnog, zatvorskog i sportskog filma spretno se dodavaju da bi potonji preuzeo ulogu špica i na koncu zabio golčinu.
Film će u startu doslovce zamrsiti ratni i zatvorski žanr. U uvodnoj sceni jedan ratni zarobljenik pokušava pobjeći iz njemačkog kampa pod okriljem noći, ali bodljikava žica hvata čovjeka u svoju mrežu, psi nanjuše nesretnika i vojnici ga napucaju. Rat i njegove strahote Hjustonu nikad ne ispadaju iz vidokruga, kao i bijeg iz zatvora.
Makaze Pelea, igra petom Osvalda "Osia" Ardilesa i odbrana penala golmana Stalonea, sve u usporenom snimku, tri su najimpresivnija fudbalska trenutka na filmu svih vremena. Ko je jednom to vidio, urezalo mu se u sjećanje i pamti za cijeli život, posebno ako ga je "Bijeg u pobjedu" uhvatio u djetinjstvu, dječaštvu ili formativnim godinama, kad su mu film i fudbal bile dvije najveće ljubavi.
To su momenti koji su se sredinom osamdesetih pokušavali oponašati među splitskim klincima svaki put kad bi se u ulici bacilo na "male branke" ili "iza sebe". Naravno, nedostajao je "slou mošn", ali snimak bi se usporio u mašti, gdje je svako zamišljao da je Pele, Osi ili Stalone iz filma koji 7. jula slavi 40. godišnjicu od premijere 1981..
Ni majstorije Maradone ("Meksiko '86.") nisu predribrale iz sjećanja Peleovu scenu, možda i zato što Diego nije nikad postigao ovakav gol makazama, niti glumio u filmu kakav je "Bijeg u pobjedu" legendarnog reditelja i oskarovca Džohna Hjustona.
"Bijeg u pobjedu", inspirisan istinitom pričom iz 1941., kad je Dinamo Kiev igrao protiv nacista, bio je nevjerovatno popularan film u osamdesetima, naročito na ovim prostorima. Jasno je i zašto: Hjuston je isprepleo film i fudbal kao rijetko ko prije i poslije njega. Naime, "Bijeg u pobjedu" nije bio samo sportski, fudbalski film. Bio je i ratna drama s tematikom Drugog svjetskog rata i zatvorski film, sve u jednom.
I u sportu i u ratu važno je pobijediti, a ratni i zatvorski okvir priče mogao je podsjetiti na klasike "Veliki bijeg" Džona Sturgesa sa Stivom Mek Kvinom "Most na rijeci Kvaj" Dejvida Lina, pa i Oldrihevu "ol-star" akciju "Jedanaest žigosanih" u fudbalskoj misiji, budući da je "Bijeg u pobjedu" posjedovao njihov junačko-emotivni zanos, dijelom čak i naboj partizanskih spektakala u boju protiv "Švaba".
Međutim, u tim filmovima nije se igrao fudbal, a u "Bijegu u pobjedu" se igra, i to kao na Svjetskom ili Evropskom prvenstvu u fudbalu, usled čega je idealan za gledanje dok traje EP 2020./2021. godine. Žanrovi ratnog, zatvorskog i sportskog filma spretno se dodavaju da bi potonji preuzeo ulogu špica i na koncu zabio golčinu.
Film će u startu doslovce zamrsiti ratni i zatvorski žanr. U uvodnoj sceni jedan ratni zarobljenik pokušava pobjeći iz njemačkog kampa pod okriljem noći, ali bodljikava žica hvata čovjeka u svoju mrežu, psi nanjuše nesretnika i vojnici ga napucaju. Rat i njegove strahote Hjustonu nikad ne ispadaju iz vidokruga, kao i bijeg iz zatvora.
