DžAFRIJEV POKLON DJECI SVIJETA
Svijet umjetnosti je postao fenomenalna mašina za pravljenje novca, riječi su Sače Džafrija, britanskog umjetnika čija je slika na aukciji prodata za 62 miliona dolara.
Njegove slike su u kućama, vilama i penthausima članova kraljevskih porodica, tajkuna, političara i poznatih ličnosti svjetskog džet seta. Od Baraka Obame, princa Alberta od Monaka, Bil Gejtsa, Džordža Klunija, Leonarda DiKaprija, Madone i mnogih drugih.
I dok njegovo ime nije naročito primijećeno, kažu, u muzejima, na bijenalima i sajmovima, Britanac Sača Džafri je i te kako tražen u visokom društvu.
Ko je zapravo taj intrigantni i svakako zanimljiv 44-godišnji umjetnik čija je slika „Putovanje čovječanstva” prije neki dan, na gala aukciji u balskoj dvorani hotela „Atlantis”, na Palmi u Dubaiju, prodata za fantastičnih 62 miliona dolara?
Sav prihod od prodate slike podijeljene na 70 dijelova, a koju je u cijelosti kupio Andre Abdu, francuski biznismen koji se bavi prodajom kriptovaluta i živi u Dubaiju, otići će u humanitarne svrhe.
Džafri, koji je od početka govorio da priželjkuje da bar dobije oko 30 miliona dolara, van sebe od iznenađenja, ponovio je da će toliki novac biti značajna pomoć za najsiromašniju djecu u mnogim zemljama poput Brazila, Indije, Indonezije ili recimo Južne Afrike.
Donacija će, ovoga puta, biti podjednako podijeljena među četiri organizacije koje se bave i humanitarnim radom: Dubai Kers, Unicef, Unesko i Global gift fondacija čiji su osnivači Marija Bravo i Eva Longorija, a Sača Džafri jedan od njihovih ambasadora.
Harizmatični Britanac, koji živi i radi u Dubaiju, nema agenta niti dilera za svoje slike. Ali ima želju, govorio je, da kao umjetnik potraje bar još dvadeset godina da bude kao Vasili Kandinski svog vremena i da ga se sjećaju za narednih 500 godina.
Prekretnica u njegovoj karijeri, priča se, dogodila se onog trenutka kada je imao retrospektivnu izložbu (2006 godine) „Džafrijevi susreti sa Endijem Vorholom”. Tada je preko noći vinut u orbitu.
Da li je prije toga, ili nešto kasnije, nekom prilikom izjavio da je svijet umetnosti postao fenomenalna mašina za pravljenje novca, koja melje od uspona do padova ali koja lako može da uništi nečiju umjetničku prirodu i karijeru, niko sa sigurnošću ne može da tvrdi. Tek pamte se njegove riječi da ima razne ambicije kao slikar i one sve moraju da mu se ispune, inače neće osjećati da živi pun život. Važnije je, reći će, biti pronicljiv nego komercijalan, a novac služi samo da bi kupio vrijeme.
Njegovo ogromno platno „Putovanje čovječanstva” od 1.600 kvadratnih metara ili kao dva fudbalska terena, još u septembru mjesecu upisano je u Ginisovu knjigu rekorda kao najveće svih vremena. Radio ga je, penjući se i spuštajući niz merdevine, više od sedam mjeseci, koristeći 1.065 četki i 6.300 litara raznih boja.
Ideju za najnovije svoje djelo dobio je tako što je na brojne adrese djece širom 140 zemalja poslao molbu da mu kroz svoje crteže izraze kako se osjećaju u vrijeme ove pandemije kovida 19.
Satima je stajao ispred praznog platna i kada je sebe doveo u stanje meditacije ( kako inače počinje da slika) navalio je da radi. Priznaće, i ovoga puta, između 24 do 30 sati bez prestanka a da ništa nije jeo ili pio. Bio je to zaista iscrpljujući posao.
„Kao umjetniku potrebna je inspiracija kroz misao, u suprotnom blokiraćeš se”, kazaće uz osmijeh otkrivajući pritom da je svoj put našao u milosrđu.
Kada govori o djeci, kao najvećem bogatstvu, Sača Džafri smatra da je za njih najvažnije da se osjećaju sigurno, voljeno i neustrašivo, hrabro. Nažalost, 90 odsto djece u svijetu lišeni su toga, tvrdi on, govoreći o svom iskustvu tokom petogodišnjeg obilaska 140 izbjegličkih kampova na raznim mjestima.
Uz epitete saradnika da je inspirativan, nevjerovatan i poseban, rođeni Londonac, u svojoj biografiji ima zabiljeleženo da je dva puta bio proglašen za Svjetskog umjetnika godine i jedno za Humanistu godine. Pohađao je Itn koledž ( gdje i princ Vilijam), a diplomirao i magistrirao na odsjeku Lijepe umjetnosti u Oksfordu.
Ponosan je na djedu koji je bio blizak sa Mahatmom Gandijem, indijskim advokatom, a naročito na oca koji je bio prvi muslimanski ambasador u Vatikanu da bi završio karijeru u Londonu, gdje se on rodio i odrastao.
(Politika)
Njegove slike su u kućama, vilama i penthausima članova kraljevskih porodica, tajkuna, političara i poznatih ličnosti svjetskog džet seta. Od Baraka Obame, princa Alberta od Monaka, Bil Gejtsa, Džordža Klunija, Leonarda DiKaprija, Madone i mnogih drugih.
I dok njegovo ime nije naročito primijećeno, kažu, u muzejima, na bijenalima i sajmovima, Britanac Sača Džafri je i te kako tražen u visokom društvu.
Ko je zapravo taj intrigantni i svakako zanimljiv 44-godišnji umjetnik čija je slika „Putovanje čovječanstva” prije neki dan, na gala aukciji u balskoj dvorani hotela „Atlantis”, na Palmi u Dubaiju, prodata za fantastičnih 62 miliona dolara?
Sav prihod od prodate slike podijeljene na 70 dijelova, a koju je u cijelosti kupio Andre Abdu, francuski biznismen koji se bavi prodajom kriptovaluta i živi u Dubaiju, otići će u humanitarne svrhe.
Džafri, koji je od početka govorio da priželjkuje da bar dobije oko 30 miliona dolara, van sebe od iznenađenja, ponovio je da će toliki novac biti značajna pomoć za najsiromašniju djecu u mnogim zemljama poput Brazila, Indije, Indonezije ili recimo Južne Afrike.
Donacija će, ovoga puta, biti podjednako podijeljena među četiri organizacije koje se bave i humanitarnim radom: Dubai Kers, Unicef, Unesko i Global gift fondacija čiji su osnivači Marija Bravo i Eva Longorija, a Sača Džafri jedan od njihovih ambasadora.
Harizmatični Britanac, koji živi i radi u Dubaiju, nema agenta niti dilera za svoje slike. Ali ima želju, govorio je, da kao umjetnik potraje bar još dvadeset godina da bude kao Vasili Kandinski svog vremena i da ga se sjećaju za narednih 500 godina.
Prekretnica u njegovoj karijeri, priča se, dogodila se onog trenutka kada je imao retrospektivnu izložbu (2006 godine) „Džafrijevi susreti sa Endijem Vorholom”. Tada je preko noći vinut u orbitu.
Da li je prije toga, ili nešto kasnije, nekom prilikom izjavio da je svijet umetnosti postao fenomenalna mašina za pravljenje novca, koja melje od uspona do padova ali koja lako može da uništi nečiju umjetničku prirodu i karijeru, niko sa sigurnošću ne može da tvrdi. Tek pamte se njegove riječi da ima razne ambicije kao slikar i one sve moraju da mu se ispune, inače neće osjećati da živi pun život. Važnije je, reći će, biti pronicljiv nego komercijalan, a novac služi samo da bi kupio vrijeme.
Njegovo ogromno platno „Putovanje čovječanstva” od 1.600 kvadratnih metara ili kao dva fudbalska terena, još u septembru mjesecu upisano je u Ginisovu knjigu rekorda kao najveće svih vremena. Radio ga je, penjući se i spuštajući niz merdevine, više od sedam mjeseci, koristeći 1.065 četki i 6.300 litara raznih boja.
Ideju za najnovije svoje djelo dobio je tako što je na brojne adrese djece širom 140 zemalja poslao molbu da mu kroz svoje crteže izraze kako se osjećaju u vrijeme ove pandemije kovida 19.
Satima je stajao ispred praznog platna i kada je sebe doveo u stanje meditacije ( kako inače počinje da slika) navalio je da radi. Priznaće, i ovoga puta, između 24 do 30 sati bez prestanka a da ništa nije jeo ili pio. Bio je to zaista iscrpljujući posao.
„Kao umjetniku potrebna je inspiracija kroz misao, u suprotnom blokiraćeš se”, kazaće uz osmijeh otkrivajući pritom da je svoj put našao u milosrđu.
Kada govori o djeci, kao najvećem bogatstvu, Sača Džafri smatra da je za njih najvažnije da se osjećaju sigurno, voljeno i neustrašivo, hrabro. Nažalost, 90 odsto djece u svijetu lišeni su toga, tvrdi on, govoreći o svom iskustvu tokom petogodišnjeg obilaska 140 izbjegličkih kampova na raznim mjestima.
Uz epitete saradnika da je inspirativan, nevjerovatan i poseban, rođeni Londonac, u svojoj biografiji ima zabiljeleženo da je dva puta bio proglašen za Svjetskog umjetnika godine i jedno za Humanistu godine. Pohađao je Itn koledž ( gdje i princ Vilijam), a diplomirao i magistrirao na odsjeku Lijepe umjetnosti u Oksfordu.
Ponosan je na djedu koji je bio blizak sa Mahatmom Gandijem, indijskim advokatom, a naročito na oca koji je bio prvi muslimanski ambasador u Vatikanu da bi završio karijeru u Londonu, gdje se on rodio i odrastao.
(Politika)
