DANAS SE SLAVI JOVANjDAN
Danas mnogi u vjernici u našim krajevima slave Svetog Jovana Krstitelja, u narodu poznat kao Jovanjdan. Jovanjdan se obilježava dan poslije Bogojavljenja, kao sjećanje na Krštenje Isusovo i ulogu svetitelja koji je pripremao narod za novu vjeru.
„Ja vas krstim vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene… On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“, riječi su svetog Jovana pri krštenju naroda u rijeci Jordan, gdje je ljude pozivao na pokajanje.
Sveti Jovan je u narodu dobio svojevrsnu biografiju, pa se otuda i različito naziva: Jovan Krstitelj, Jovan Preteča, Jovan Glavosek, Jovan Svitnjak, Jovan Narukvičar, Jovan Metlar, Jovan Biljober i još sijaset drugih imena.
Posljednji prorok do Isusa, sveti Jovan se smatra zaštitnikom zatvorenika, epileptičara, muzičara, krojača, ugostitelja, ali i zaštitnikom Malte, Jordana…
Pored toga što ovog sveca slave kao svog zaštitnika metlari i drvosječe, u narodu se na današnji dan posebno slavi dan kumstva i pobratimstva, dva duhovna srodstva, dvije prave narodne institucije koje su u narodu izuzetno poštovane.
Ove dvije značajne duhovne vrijednosti su oličene u Svetom Jovanu, kumu Božijem. U narodu se smatra da je duhovno srodstvo jače od onog po krvi i mlijeku, zato je sveti Jovan posebno poštovan ne samo u obredima, već i u kletvama i zakletvama.
Od mladosti je bio posvećen vjeri i kao branilac javnog morala suprotstavljao se razvratu rimskog društva koji je u njegovo vrijeme dostigao vrhunac.
Sveti Jovan je javno osudio i cara Iroda Antipu koji je preoteo ženu svom bratu Filipu.
Dani od Božića do Bogojavljenja nazivaju se nekršteni dani, a dani od Bogojavljenja, od kojih je prvi Jovanjdan, do Uskršnjih poklada nazivaju se kršteni. Zbog toga je u narodu ostalo vjerovanje da se krštenje i vjenčanje mogu obavljati tek od današnjeg dana nadalje, od dana kumstva, pobratimstva i prijateljstva, a ne valja se, kaže narod to raditi u nekrštene dane.
Za Jovanjdan ne postoje posebni običaji osim, uz rezanje kolača i osvještanja kuće vjernika koji slave ovaj dan, pranje ikone. Na ovaj dan su se ikone iznosile iz kuća, poslije jutrenja, na rijeku, kanal, bunar i umivale su se.
U nekim mjestima običaj je da se na Jovanjdan djeca, mladi pobratime, običajno u najbližem manastiru za vrijeme molitve i da se na ovaj dan poziva u goste kum, stari porodični ili bira kuma ona porodica koja nema staro kumstvo.
„Ja vas krstim vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene… On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“, riječi su svetog Jovana pri krštenju naroda u rijeci Jordan, gdje je ljude pozivao na pokajanje.
Sveti Jovan je u narodu dobio svojevrsnu biografiju, pa se otuda i različito naziva: Jovan Krstitelj, Jovan Preteča, Jovan Glavosek, Jovan Svitnjak, Jovan Narukvičar, Jovan Metlar, Jovan Biljober i još sijaset drugih imena.
Posljednji prorok do Isusa, sveti Jovan se smatra zaštitnikom zatvorenika, epileptičara, muzičara, krojača, ugostitelja, ali i zaštitnikom Malte, Jordana…
Pored toga što ovog sveca slave kao svog zaštitnika metlari i drvosječe, u narodu se na današnji dan posebno slavi dan kumstva i pobratimstva, dva duhovna srodstva, dvije prave narodne institucije koje su u narodu izuzetno poštovane.
Ove dvije značajne duhovne vrijednosti su oličene u Svetom Jovanu, kumu Božijem. U narodu se smatra da je duhovno srodstvo jače od onog po krvi i mlijeku, zato je sveti Jovan posebno poštovan ne samo u obredima, već i u kletvama i zakletvama.
Od mladosti je bio posvećen vjeri i kao branilac javnog morala suprotstavljao se razvratu rimskog društva koji je u njegovo vrijeme dostigao vrhunac.
Sveti Jovan je javno osudio i cara Iroda Antipu koji je preoteo ženu svom bratu Filipu.
Dani od Božića do Bogojavljenja nazivaju se nekršteni dani, a dani od Bogojavljenja, od kojih je prvi Jovanjdan, do Uskršnjih poklada nazivaju se kršteni. Zbog toga je u narodu ostalo vjerovanje da se krštenje i vjenčanje mogu obavljati tek od današnjeg dana nadalje, od dana kumstva, pobratimstva i prijateljstva, a ne valja se, kaže narod to raditi u nekrštene dane.
Za Jovanjdan ne postoje posebni običaji osim, uz rezanje kolača i osvještanja kuće vjernika koji slave ovaj dan, pranje ikone. Na ovaj dan su se ikone iznosile iz kuća, poslije jutrenja, na rijeku, kanal, bunar i umivale su se.
U nekim mjestima običaj je da se na Jovanjdan djeca, mladi pobratime, običajno u najbližem manastiru za vrijeme molitve i da se na ovaj dan poziva u goste kum, stari porodični ili bira kuma ona porodica koja nema staro kumstvo.