Senzualna soba - Spavaća soba u stanu: Soba i u njoj – krevet.
Studenti arhitekture uče da je spavaća soba prostorija u stanu koju treba projektovati tako da se nađe u najmirnijem dijelu, po mogućnosti sa orijentacijom na jugoistok, prema vrtu ili dvorištu, zaštićena od bučnih tokova porodičnog života, od saobraćajne buke i galame iz susjedstva, u neposrednoj blizini kupatila.
Studenti dizajna uče da je krevet za spavanje predmet od izuzetne važnosti za zdravlje čovjeka, sastavljen od niza slojeva, počev od tvrdog dna preko elastične podloge do mekog uzglavlja, dimenzioniran tako da se čovjek u njemu može dobro ispružiti i još bolje sklupčati, prevrtati dvadesetak puta u toku noći, a da se osoba pored koje spava ne uznemirava...
U spavaćoj sobi najviše se spava – čovjek u postelji provede skoro trećinu života. Ipak, to nije soba u kojoj se jedino spava. U njoj se takođe i voli, svađa, oblači i svlači, dotjeruje, čuva, čita, skriva, otkriva i – sniva.
U krevetu se čovjek rađa, raste, voli, luduje, tuguje, boluje i umire. Za one, kojima je noć samo negativna strana dnevne realnosti, spavaća soba znači: obući pidžamu, sjesti na ivicu madraca, provjeriti budilnik, odložiti papuče, staviti glavu na jastuk i ugasiti svjetlost.
Da je krevet samo to i ništa više, zar bi ga toliko voljeli i opjevali pjesnici? Zar bi „Trnova Ružica” našeg djetinjstva, stogodišnjim snom na kraljevskoj postelji plaćala svoju radoznalost, neposlušnost i tuđu kletvu, da je krevet samo namještaj? Gdje bi i kako „Princeza na zrnu graška” mogla da dokaže svoje plemenito porijeklo dajje dušek samo dio posteljine?
Zar bi Šekspirova Julija naše mladosti glumila smrt u hladnom grobu, zarad prve, jedine i zabranjene ljubavi, da je krevet samo za spavanje? Gdje bi Tolstojeva Ana naše zrelosti bila svoju bitku sa košmarnim slikama strasti, grijeha, straha i slutnje? Gdje, ako ne u krevetu?
Zato, unesite osjetljivost u uređenje svoje spavaće sobe. Budite sa njom nježni i ako niste pjesnik. Ona će vam tu nježnost višestruko uzvratiti. Unesite u nju stilizovani cvijetni desen, tople boje, prigušene korake, dašak povjetarca, meke sijenke. Razmislite o baldahinu, simboličnom „nebeskom svodu” iznad postelje, što da ne?
A prije svega, naučite napamet Jesenjinov stih
:„Pripremi postelju
i peć neka greje,
bez tebe u duši,
vejavica veje...”
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs
Studenti dizajna uče da je krevet za spavanje predmet od izuzetne važnosti za zdravlje čovjeka, sastavljen od niza slojeva, počev od tvrdog dna preko elastične podloge do mekog uzglavlja, dimenzioniran tako da se čovjek u njemu može dobro ispružiti i još bolje sklupčati, prevrtati dvadesetak puta u toku noći, a da se osoba pored koje spava ne uznemirava...
U spavaćoj sobi najviše se spava – čovjek u postelji provede skoro trećinu života. Ipak, to nije soba u kojoj se jedino spava. U njoj se takođe i voli, svađa, oblači i svlači, dotjeruje, čuva, čita, skriva, otkriva i – sniva.
U krevetu se čovjek rađa, raste, voli, luduje, tuguje, boluje i umire. Za one, kojima je noć samo negativna strana dnevne realnosti, spavaća soba znači: obući pidžamu, sjesti na ivicu madraca, provjeriti budilnik, odložiti papuče, staviti glavu na jastuk i ugasiti svjetlost.
Da je krevet samo to i ništa više, zar bi ga toliko voljeli i opjevali pjesnici? Zar bi „Trnova Ružica” našeg djetinjstva, stogodišnjim snom na kraljevskoj postelji plaćala svoju radoznalost, neposlušnost i tuđu kletvu, da je krevet samo namještaj? Gdje bi i kako „Princeza na zrnu graška” mogla da dokaže svoje plemenito porijeklo dajje dušek samo dio posteljine?
Zar bi Šekspirova Julija naše mladosti glumila smrt u hladnom grobu, zarad prve, jedine i zabranjene ljubavi, da je krevet samo za spavanje? Gdje bi Tolstojeva Ana naše zrelosti bila svoju bitku sa košmarnim slikama strasti, grijeha, straha i slutnje? Gdje, ako ne u krevetu?
Zato, unesite osjetljivost u uređenje svoje spavaće sobe. Budite sa njom nježni i ako niste pjesnik. Ona će vam tu nježnost višestruko uzvratiti. Unesite u nju stilizovani cvijetni desen, tople boje, prigušene korake, dašak povjetarca, meke sijenke. Razmislite o baldahinu, simboličnom „nebeskom svodu” iznad postelje, što da ne?
A prije svega, naučite napamet Jesenjinov stih
:„Pripremi postelju
i peć neka greje,
bez tebe u duši,
vejavica veje...”
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs
