21. mart - Svjetski dan poezije

Danas je Svjetski dan poezije. UNESKO (UNESCO) je na današnji dan 1999. godine donio odluku da se svaki 21. mart obilježava u slavu poezije, njenog čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja. U odluci je istaknuto kako je proglašavanje Svjetskog dana poezije priznanje i podrška nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pjesničkim nastojanjima.

"Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života". (Žak Prever)
U čast Svjetskog dana poezije donosimo vam dvije pjesme bijeljinskih pjesnika Save Cvijetinovića i Milana Nikolića.
KARAĐORĐE
Ti besmrtni slavni Vožde
Što sa Srba okov skide
Ono čim nas varvar bio
Na Sretenje ti prekide.
Kad Knezove isekoše
U jadu se Srblje ruši
Ti si sablju u vis digo
Vrati život Srpskoj duši.
Kuburom i jataganom
S naroda si ropstvo streso
Te na pomen Karađorđa
Od straha se Stambol treso.
Silne vojske Osmanlijske
Pokorit te mogle nisu
Sve dok Turci sa Rusima
Rat rešiše u potpisu.
Tvoja slava i herojstvo
Od Dušana nije manja
Večno ćeš kod Srba biti
Simbol našeg pominjanja.
Pamtiće te celo srpstvo
I protivnik svakog boja
Roditelj si svim Srbima
I u meni krv je tvoja.
(Savo Cvijetinović)
PLOVIDBA
Daleko od sjaja i svečanih loža
S oporim životom u koštac se hrvem
Naviknut da hodam po oštrici noža
Da potonje hvalim i prezirem prve.
Napušten od bližnjih, tuđinima mrzak
K'o oseka čekam mesečevu menu
Da nadođe plima i sudbine brzak
Sve galije moje razbije o stenu.
A sudbina kleta k'o neverni Toma
Svoje duge prste u rane mi gura
I kao da kaže: „Nema brodoloma-
Dok su jedra čvrsta ne plaši se bura“.
Istom merom meri i patnje i slavlja
Žal za prošlim leči melemom budućeg
I plovi, dok teškim kormilom upravlja
Sigurna i brižna ruka Svemogućeg.
(Milan Nikolić)

"Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života". (Žak Prever)
U čast Svjetskog dana poezije donosimo vam dvije pjesme bijeljinskih pjesnika Save Cvijetinovića i Milana Nikolića.

KARAĐORĐE
Ti besmrtni slavni Vožde
Što sa Srba okov skide
Ono čim nas varvar bio
Na Sretenje ti prekide.
Kad Knezove isekoše
U jadu se Srblje ruši
Ti si sablju u vis digo
Vrati život Srpskoj duši.
Kuburom i jataganom
S naroda si ropstvo streso
Te na pomen Karađorđa
Od straha se Stambol treso.
Silne vojske Osmanlijske
Pokorit te mogle nisu
Sve dok Turci sa Rusima
Rat rešiše u potpisu.
Tvoja slava i herojstvo
Od Dušana nije manja
Večno ćeš kod Srba biti
Simbol našeg pominjanja.
Pamtiće te celo srpstvo
I protivnik svakog boja
Roditelj si svim Srbima
I u meni krv je tvoja.
(Savo Cvijetinović)
PLOVIDBA
Daleko od sjaja i svečanih loža
S oporim životom u koštac se hrvem
Naviknut da hodam po oštrici noža
Da potonje hvalim i prezirem prve.
Napušten od bližnjih, tuđinima mrzak
K'o oseka čekam mesečevu menu
Da nadođe plima i sudbine brzak
Sve galije moje razbije o stenu.
A sudbina kleta k'o neverni Toma
Svoje duge prste u rane mi gura
I kao da kaže: „Nema brodoloma-
Dok su jedra čvrsta ne plaši se bura“.
Istom merom meri i patnje i slavlja
Žal za prošlim leči melemom budućeg
I plovi, dok teškim kormilom upravlja
Sigurna i brižna ruka Svemogućeg.
(Milan Nikolić)