Episkop Fotije: LAŽNA SLOBODA I SLOBODA U HRISTU :: Semberija INFO ::

 

Episkop Fotije: LAŽNA SLOBODA I SLOBODA U HRISTU


Nova realnost?

Sa svoje strane, želeo bih da vam skrenem pažnju na izvesna dešavanja. Ovih dana sam pratio vesti, koje mogu biti veoma opasne, pa je važno da znamo kako da se odnosimo prema njima. Naime, evidentno je da nam se nameće tzv. Nova realnost, koja pred sobom ruši sve što je tradicionalno, pogotovo sve što je pravoslavno u našem srpskom narodu, u Republici Srpskoj i uopšte po svetu gde žive pravoslavni Srbi. Mnogi ljudi iz Australije i Kanade sada kažu da moraju da se sele, jer ne mogu da žive – nemaju slobodu kretanja, nemaju slobodu rada. Svi su zatvoreni u kaveze, svi su zatvoreni u neke duhovne ili medicinske logore. Uskraćuje im se svaki vid slobode.
 
Shvatimo realnost i trenutak u kojem živimo

Ovih dana čitamo neki tekst u Njujork Tajmsu, poznatom američkom časopisu, koji kaže da Nova realnost podrazumeva i kanibalizam. Time se nama propagiraju nove religije, odnosno najdublji vid paganizma. Na televiziji nam se predočavaju navodna afrička primitivna plemena kod kojih postoji neki oblik kanibalizma. Sada hoće da modernoj Evropi i civilizovanom svetu Amerike nametnu mišljenje da je kanibalizam na neki način ipak dozvoljen, pod izgovorom nestanka hrane. Možete li samo misliti šta se priprema i šta se radi pred našim očima. Ne smemo ostati gluvi i slepi na to. Moramo svoj narod poučavati da shvati realnost i trenutak u kome živimo. Naravno, to najpre treba da shvate ljudi koji u političkom smislu vode našu državu, ministri, predsednici skupštine, koji će sutra donositi odluke da li da se to primeni u našoj zemlji ovde u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji ili na drugim mestima ili ne. Ako političari daju svoj pristanak na to, onda takvi zakoni dobijaju legalitet.
 
Zašto dovodimo u pitanje opstanak svog naroda?

Čujemo da je nažalost potpisano da se u septembru, nedelju dana, održe gej parade uzduž i popreko u Srbiji. Kad sam pročitao njihov program, video sam da treba da posete sve kulturne, crkvene institucije, manastire, Bogosloviju i Gimanaziju u Sremskim Karlovcima. Gde ih sve neće biti! Možete li samo zamisliti kako će izgledati ta nedelja dana? Zašto neko, ko je to potpisao, nije mislio glavom da time dovodi u pitanje svoj narod, njegovu etiku, moral, tradiciju, savest, istoriju, verovanje - sve. Niko nije brinuo o tome i sada nam se dovode ljudi iz potpuno stotog sistema vrednovanja i verovanja. Oni propagiraju nešto što nije prihvaćeno u našoj srpskoj pravoslavnoj kulturi. Zašto je to bilo potrebno? Ljudi koji potpisuju takve stvari, veliku odgovornost nose. Nisu je možda ni svesni.
 
Ne potpisujte ništa!

Naš savremenik, veliki staracTadej, sveti starac Tadej, ako Bog da uskoro će biti kanonizovan, govorio je da ne potpisujemo ništa što je vezano za Kosovo i Metohiju. Rekao je da će doći vreme da će Kosovo i Metohija ponovo biti srpski, ali ako se pre toga nešto potpiše, onda neće biti tako. Zato oni koji potpisuju imaju veliku odgovornost pred Bogom i pred istorijom. Zbog toga Crkva jedino može da apeluje na savest tih svih ljudi, da moli, da preklinje, da kumi, da upozorava i da proriče ako treba. Sveti starci sa Svete Gore su još 70-ih i 80-ih godina govorili šta će se događati i kakvo će teško vreme doći. Jedan od sveštenika koji je svojevremeno slušao takve besede je i Vojislav Bilbija naš prota, koji živi u Zapadnoj Evropi. On je rekao da nije verovao da on na ulici u Roterdamu doživljava ono o čemu su svetogorski starci svojevremeno govorili.
 
Laže i paralaže

Eto, vidite kakvo nam vreme dolazi. Zato nam je potrebno da smo duhovno budni. Da smo mudri. Da prepoznajemo duhove i da ne činimo ništa što je protivno našoj tradiciji i predanju. Možemo postati robovi samo jednim potpisom. Navodno nam se obećava da ćemo zauzvrat ući u ovu ili onu asocijaciju; obećava nam se svetlija i bogatija budućnost. To su sve laže i paralaže, braćo i sestre! Jedino što imamo to je ono što imamo od svoga podviga, svoje vere, tradicije i svoje svete Crkve. Da se sabiramo u svoje crkve na molitvu, kao što smo se danas sabrali u velikom broju ovde u Pelagićevu. Da budemo mudri. Da oni ljudi koji nas vode, vode nas putem spasenja. Nikako da nas zavode za Goleš planinu zarad ovih ili onih interesa; a da pri tome interes naroda niko živ ne gleda.
 
Neka nas ostave na miru

Šta ćemo sutra kad naša deca budu učila u školi da ne znaju kojeg su pola. Da do osamnaeste godine ne znaju da li su muško ili žensko. I da to sve bude normalno! Šta ćemo onda? Bolje da to sprečimo, nego da dođe do problema. Mi možemo reći: „Gospodo, vi imate svoju tradiciju i neka je vama. Mi imamo svoje pravoslavno predanje i hoćemo da živimo kako smo živeli.“Nećemo da budemo Česi, nećemo da budemo niBugari, kao što su nažalost danas nesretni Makedonci prihvatili da budu dijalekt bugarskog jezika zarad evropske budućnosti. Ko zna šta će sutra nama nametnuti. Nego, mi moramo da kažemo da smo pravoslavni Srbi i da to želimo i da ostanemo. Mi smo deca Svetog Save i Svetog Simeona Mirotočivog i Svetog Lazara Kosovoskog. To hoćemo da budemo i to je naš put. A oni neka žive kako žive, neka ih. Ako im je dobro, neka ih. Ali nas da ostave na miru. Ne treba nama da misionare svoje bezakonje i da to proglašavaju kao izraz slobode. Kod nas je sloboda samo sloboda života u Hristu. Sloboda života u vrlini, u dobru, u pravdi, čestitosti, iskrenosti. To je sloboda prava. Njihova sloboda njima, a nama naše Pravoslavlje sveto.
 
Mi smo narod srpski pravoslavni

Ne želim da vas više zamaram na tu temu, ali sam imao potrebu da vam kažem sve ovo. Prosto osećam jedan veliki pritisak na naš narod, koji će verovatno biti sve veći i veći. Nije ljudima koji vode državu jednostavno. Treba im podrška, treba im neka reč da znaju i oni put kojim treba da idu i kojim treba da vode naš narod. Jer mi smo narod srpski, narod svetosavski, mi smo narod svetih otaca, svetoga vladike Nikolaja i ave Justina svetog Ćelijskog i mnogih drugih svetitelja. To je naš put. To su naše vrline. To je naš smisao života. To je naša filosofija spasenja.
 
Ako neki ljudi misle da treba da se spasavaju drugačije, neka rade i čine šta hoće, ali nama to da ne izvoze i da nam prodaju kao maglu. Iza toga se ustvari krije jedno veliko bezakonje i velika neistina.
 
Iz besede Episkopa Fotija izgovorene o prazniku Ikone Bogorodice Trojeručice
Pelagićevo, 25. 7. 2022. godine