Zašto uporno množimo Berlinske zidove :: Semberija INFO ::

 

Zašto uporno množimo Berlinske zidove


Mutan bunar ovo vrijeme, Marija, nemoj i ti da ga mutiš, riječi su jednog od junaka drame „Berlinski zid ‒ Kada se mi mrtvi zaigramo živih” Željka Hubača, koja priča o tragediji dvije porodice, srpske i albanske, identitetu i podjelama... Željko Hubač svoje djelo upravo i režira u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Dramaturg je Aleksandar Milosavljević, kompozitorka Irena Popović Dragović, scenograf Željko Piškorić, kostimografkinja Marina Sremac... Premijera je u četvrtak, 21. oktobra na Kamernoj sceni SNP-a.

Dramom „Berlinski zid” Željko Hubač, upušta se u novi sloj istraživanja ljudske sposobnosti za nasilje i praštanje. Njegove junake u ovoj novosadskoj predstavi igraju: Milan Kovačević, Peđa Marjanović, Dušan Vukašinović, Marija Medenica, Marko Savić i Nina Rukavina.

– Živimo u vremenu svakovrsnog nasilja u kojem se svjesno i intenzivno podstiču strasti u ljudima, koje nažalost ne uspijevamo da osvijestimo, srljajući pritom u sve apsurdnije sukobe. Na primjer, u zavisnosti od toga kako danas nazovete geografski prostor u kojem se dešava radnja „Berlinskog zida”: Kosovo ili Kosovo i Metohija, vi, htjeli to ili ne, vrlo lako možete da budete uvučeni u nekakav sukob. Pristajanje mnogih na takav vid komunikacije koja zamagljuje suštinu, jeste tragičan usud ovog prostora i vremena. U takvom svijetu sposobnost praštanja je postala otrežnjujuće katarzična, a kada život i teatar imaju priliku da se kroz ovo osjećanje prožmu, onda je, čini mi se, trenutak da se uprizori ova priča o sudbini dvije porodice na Kosovu, jedne albanske, a druge srpske, tačan – kaže  Željko Hubač i objašnjava šta se zapravo krije iza naslova „Berlinski zid”:

– Berlinski zid je opšteprihvaćena metafora podjela. Mi uporno množimo Berlinske zidove u našim sve manjim geografskim i duhovnim prostorima, podređujemo vrijednost života ideologijama, do istrebljenja vjerujući u njih, nesvjesni da su one njihovim tvorcima samo alat u raznim igrama moći. Pokušao sam da ovom predstavom apostrofiram koje su to životne vrijednosti kojih se tako lako odričemo, prikazujući procese njihove destrukcije, da bih time jasno osvijetlio zabludu.

O zabludama i nedoumicama junaka drame „Berlinski zid” i o tome zašto su nam njihove sudbine danas važne, Željko Hubač kaže:
– U ovoj drami se govori o nagomilanim sukobima koji su unutar porodica viđenijih domaćina iz Uroševca, Skendera i Velimira, postojali i prije rata na Kosovu. Rat je samo katalizator tragičnog razrešenja. I bez njega ishod bi bio sličan. Ta njihova iracionalna autodestruktivnost, zajedno sa istorijom, ali i mimo nje, urušava živote likova. Svjestan sam da jednom predstavom ne mogu da odgonetnem šta nam je to razum toliko strašno skrivio da ga tako strasno odbacujemo, ali sam pokušao da barem ukažem na svu apsurdnost tog našeg svevremenog autodestruktivnog manira.

Komad „Berlinski zid ‒ Kada se mi mrtvi zaigramo živih” pisan je u formi koja nije laka za praćenje ove, na narativnom nivou, vrlo komplikovane priče. Scene su kratke, puno je „oštrih” odnosa koji se odvijaju velikom brzinom i u kojima je neizrečeno mnogo značajnije od izgovorenog.
– Zahvaljujući odličnim glumcima različitih generacija, koji su sa nama aktivno i polemički dijelili sve nedoumice vezane za takav postupak otklona od realizma, ali i zahvaljujući odličnoj saradnji sa dramaturgom Aleksandrom Milosavljevićem i kompozitorkom Irenom Popović Dragović, čini mi se da smo dobili skladnu cjelinu, u kojoj su sva pitanja o vrijednostima života koja su za mene bila važna, a koja sam želio da postavim publici ovom predstavom, upućena na scenski ubjedljiv način –primjećuje Hubač i objašnjava zašto su ga problemi malog čovjeka oduvijek intrigirali:
– Zato što je život tako kratak, a tako lijep da ga ne smijemo bez otpora prepustiti onima koji bi da ga zarad sopstvenih interesa ponište. Da ga marginalizuju u svojoj egocentričnoj potrebi da se „upišu” u njihovu viziju istorije, ne obazirući se na posledice i žrtve. Jedan od vidova tog otpora jeste i taj moj pokušaj da kroz teatar progovorim o malim ljudima koji su velike žrtve burnih istorijskih turbulencija.


Politika