EPISKOP FOTIJE NAPISAO PJESMU “USTOLIČENjE” :: Semberija INFO ::

 

EPISKOP FOTIJE NAPISAO PJESMU “USTOLIČENjE”


Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski Fotije napisao je pjesmu “Ustoličenje” koja govori o događajima iz Crne Gore sa ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju.

U Podgorici mir, na Cetinju rat, ođe rekoše, u Crnoj Gori, niko nikom, više neće biti brat . Al ’ desantom mira ne bi tako, nego dva brata u Hristu, novi Petar i Pavle, Crnu Goru oazom mira učiniše – glase prve dvije strofe pjesme“Ustoličenje“.

U pjesmi se pominje podvig patrijarha srpskog Porfirija i mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija koji mirom i ljubavlju uspjeli da pobjede one koji su sramno htjeli da spriječe ovaj sveti čin ali i čuvene litije u kojima je narod crnogorski branio svetinje.

“Ustoličenje, kruna Litija, Porfirije i Joanikije narod nebesima uznevši, pred moštima ih Svetog Petra na Cetinje spustiše, Svetom vladici do kivota”

Episkop Fotije je između ostalog poznat i po pisanju duhovnih pjesama a autor je i zbirke pjesama “Pesma o osmom danu”, u kojoj je 136 pjesama posvećenih blagoslovu i težini čovjekove egzistencije.

Episkop Fotije nalazi se na čelu Eparhije zvorničko-tuzlanske od 2017. godine , u protekloj godini obilježio je 20 godina arhijerejske službe a član je i Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve
 
USTOLIČENjE
 
U Podgorici mir,
na Cetinju rat,
ođe rekoše,
u Crnoj Gori,
niko nikom,
više neće
biti brat
 
Al’ desantom mira
ne bi tako, nego
dva brata
u Hristu,
novi Petar i Pavle,
Crnu Goru
oazom mira
učiniše
 
I svi se čudom
začudiše,
kako mir da
pobedi rat,
i to -
helikopterom,
dođe kao
sa nebesa,
Crnu Goru Rumijom
učinivši
 
Kod nas uvek
ima proroka
koji rekoše,
samo će svečanije
biti kada se
kapela na Lovćen
vrati, da bi nas
Njegoševe Luče
dotakle,
kako bi mogli
jedan drugog, kao
braću viđeti, i
sve srpske zemlje
nebu pod oblake
 
E, daj Bože da
tako bude,
a biće, kad dva
svetlosna stuba
narod na Lovćen
saberu,
kao nekada Mojsije,
što stari Izrailj
na goru Sinaj
izvede
 
A da ne bi
ustoličenja -
ništa,
Hristos bi
vezanih ruku
ostao,
Onaj Koji je
sve svetove
stvorio,
uzama bezbožnika
krstoliko svezan
 
Al’ ustoličenja bi,
pokazujući da se
Reč Božija
ne može svezati,
i Crna Gora
doživi tajnu
Vaskrsenja,
jer svima sa ruku
lanci spadoše
 
I sad,  evo
slobode u Hristu,
pa ko je gladan,
tele je ugojeno,
a ko je žedan,
neka pristupi
i pije
 
Ustoličenje,
kruna Litija,
Porfirije i Joanikije
narod nebesima
uznevši,
pred moštima ih
Svetog Petra
na Cetinje
spustiše,
Svetom vladici
do kivota
 
Raduje se nebo
i zemlja,
i Crna Gora
gle, svijetla
posta,
kao da primi
Velikog Gosta,
i tron nebeski
na zemlju vrže,
evo i tamo na
Cetinju osta,
nebo
ne napuštajući