Nova era fotografije :: Semberija INFO ::

 

Nova era fotografije


Iako svi danas imamo moćan fotoaparat i video kameru na smartfonu u našem džepu, a najnovije profesionalne kamere snimaju čak i u 8K formatu, mnogi ljubitelji fotografije, ali i profesionalci se vraćaju- filmu.

Fotoaparat je pronalazak star jedan i po vijek, iako je i prije toga postojala ‘Camera obscura’ – primitivni foto aparat koji je funkcionisao korišćenjem fenomena refleksije svjetla, kada se kroz otvor na zatvorenoj kutiji (koja imitira ‘mračnu sobu’) projektuje slika predmeta ili predjela ispred ove ‘kamere’. Ipak, ovi prvi aparati koji su fotografije izrađivali na raznim metalnim ili staklenim pločama, nisu bili ni laki za upotrebu, niti transport, zbog svoje veličine. Takođe, rezultati su često bili neodgovarajući, pa je bilo i vrlo malo fotografa. O tome svjedoči i podatak da je 1884. godine u SAD bilo nešto više od 200 fotografskih radnji, a fotografisanje je bilo skupo, pa su ga mogli priuštiti samo bogatiji, i to uglavnom za neku od specijalnih prilika.

Ovakva situacija se nije dopala pronalazaču Džordžu Istmanu, koji je i sam bio fotograf, i koji je tražio način da smanji velike i nezgrapne kamere tog vremena. Njegov izum je bila prva ručna kamera, nazvana ‘Kodak’. Ubrzo je usledila i Kodak No.2, koja je prva imala fiksirano sočivo, kasnije nazvano objektiv. Ono što je bila prava revolucija na prelasku iz 19. u 20. vijek je da su Kodak kamere imale ugrađeni fotografski film u rolni, koji je bio dovoljan za skoro 100 fotografija, nakon čega se cijela kamera slala nazad u fabriku na razvijanje fotografija.

Ovaj koncept je postao toliko popularan, da je nova kompanija Istman Kodak ubrzo predstavila Brownie – prvu kameru gde je korisnik sam mogao da mijenja film i koja je bila preteča modernih foto aparata. Brownie je bila toliko popularna i jeftina, da ju je posjedovalo skoro 50 odsto domaćinstava u SAD, a u upotrebi se zadržala čak do početka 70-ih godina.

Slike od nula i jedinica

Početkom sedamdesetih svijet će ‘poludjeti’ za novom vrstom slika – instant fotografijama. Prvo nazivane Land kamerama, po svom pronalazaču Edvinu Landu, ove kamere su koristile poseban hemijski proces da bi odmah izradile fotografiju. Kompanija Polaroid je uvidjela praktičnost ovakvog pristupa, i na tržište izbacila Model 95,  a ubrzo i Model 430 – prve Instant kamere. Kasnije će cio segment instant kamera biti nazvan Polaroid (iako su ih proizvodile i mnoge druge kompanije), i biće popularne do sredine 90-ih.

Zanimljivo je i da će prva prava digitalna kamera biti konstruisana u kompaniji gdje je sve i počelo – Istman Kodak. 1975. godine inženjer Stiv Sason je napravio prototip digitalnog foto aparata. Imao je težinu od čak 3.4 kilograma, rezoluciju od 100 x 100 piksela (što je 0.01 megapiksela), a slike je snimao u digitalnom obliku na običnu audio kasetu. Pošto je koristio veoma prost CCD senzor (Charge Coupled Device – senzor koji mijenja napon u zavisnosti od svjetla), za jednu fotografiju su bile potrebne čak 23 sekunde.

Ovaj pronalazak je ubrzo bio unaprijeđen dodavanjem raznih integrisamih kola i DSP čipova (Digital Signal Processor). Japanske kompanije su nešto kasnije modifikovale svoje elektronske video kamere (koje su se već koristile u TV studijima),  pa je tako Sony 1981. godine predstavio kameru koja je slike snimala na flopi diskove. U suštini, radilo se o dijelovima video signala koji su se snimali kao posebne slike. Iako veoma slabe rezolucije od 420 x 180 piksela, u to vrijeme su smatrane revolucijom (i daleko boljeg kvaliteta od slike na TVu). Ubrzo je i kompanija Kanon predstavila svoj model 701, koji je bio prvi ‘pravi’ digitalni foto-aparat. Iako i dalje video kamera ‘ispod haube’, on je korišćen na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine, a fotografije su štampane u dnevnom listu Yomiuri Shinbun u Japanu. Ipak, sa cijenom od oko 40.000 dolara u to vrijeme, ovakvi ‘digitalci’ su bili nedostupni većini medija i redakcija.

Sredinom 90-ih, Kanon će predstaviti prvi digitalni fotoaparat u današnjem formatu (DSLR). Modeli DCS3 i DCS5 su bili klasičnog oblika, ali su imali dodatni digitalni senzor u posebnom kućištu koga je proizvodio Kodak. Aparat je imao za to vrijeme ogromnih 260MB memorije i mogao je da uskladišti oko 190 fotografija.

Kamera u svakom džepu

Početkom 2000-ih bilo je jasno da su dani fotoaparata sa filmom odbrojani, te da su tržište preuzeli sve jeftiniji i kompaktniji digitalni foto aparati.

Mobilni telefoni su ubrzo dobili mogućnosti fotografisanja. Iako su u početku to bile VGA kamere (rezolucije 640×480 piksela), sve jeftiniji CCD i CMOS senzori će omogućiti 5, 8 i 12 megapiksela u svim kategorijama telefona, a kasnije i smartfona. Upravo će smartfoni, i aplikacije poput Instagrama uspjeti da od svakog korisnika naprave fotografa. Sve veća procesorska snaga i velika količina RAM memorije u modernim uređajima nam danas omogućava da na samom telefonu obrađujemo fotografije raznim aplikacijama (često i brže nego na računaru), kao i da obrađujemo i montiramo video u 4K rezoluciji – nešto što je bilo nezamislivo prije samo desetak godina.

Bratislav Dejanović, kolumnista i fotoreporter, kaže da su smartfoni postali dostojna ‘zamjena’ raznim uređajima:
“Kada odem na utakmicu, ja mojim smartfonom načinim pedesetak fotografija, koje odmah mogu poslati i-mejlom. Mogu i uživo prenositi meč – strimovati – na bilo kojoj od društvenih mreža. Takođe, nakon utakmice, mogu da snimim izjave igrača bilo kao video, bilo aplikacijom za snimanje zvuka. Iako imam par fotoaparata, daleko mi je lakše da sve ispratim putem smartfona. Foto aparat koristim samo kada želim da se ‘približim’ akciji, jer smartfoni i dalje ne mogu toliko da ‘dobace’. Budući i da imam WiFi konekciju na samom aparatu, opet uz pomoć smartfona slike mogu brzo poslati, ili ih odmah objaviti” objašnjava Dejanović.

Iako su smartfoni prisutni na gotovo svakom koraku i dostupni većini, industrija profesionalnih uređaja se ‘ne predaje lako’. Najnoviji trend u dizajnu su tzv. mirror-less aparati, nazvani tako jer nemaju pokretno ogledalo i prizmu koji su prisutni kod klasičnih DSLR aparata. Ovakav dizajn omogućava daleko manje aparate, kao i objektive koji imaju daleko manji broj pokretnih dijelova, što znači i daleko manje mogućnosti za kvarove. Takođe, ovakav dizajn omogućava i korišćenje senzora velikog formata – Full Frame i Medium Format senzora, koji ‘upijaju’ daleko više svjetla i samim tim prave fotografije koje imaju življe boje i veći broj detalja.

Najnoviji mirror-less fotoaparati su i video kamere, a top modeli imaju mogućnosti filmskih kamera. Uz posebne softverske opcije (cinema codec), ovi relativno pristupačni aparati mogu da pariraju i desetak puta skupljim filmskim kamerama kada je kvalitet video snimka u pitanju.

Budućnost je – na početku

Ipak, čini se da su se korisnici pomalo zasitili ‘neograničenih’ mogućnosti novih kamera i smartfona.

Tako su na najvećoj internet prodavnici Amazon, već par godina zaredom među najprodavanijim foto aparatima – oni sa Instant filmom (nova generacija Polaroid kamera) kao i jeftini aparati sa 35mm filmom, često i za jednokratnu upotrebu.
Sa druge strane, ozbiljni foto aparati sa filmom, iz 80-ih i 90-ih godina, na tržištu ‘polovnjaka’ dostižu astronomske cifre, a pojedini Contax i Leica modeli koštaju hiljade i hiljade dolara. I sama industrija je promijenila svoj fokus, pa je tako ponovo počela proizvodnja raznih vrsta fotofilmova.

Mladi fotografi, koji su do sada koristili samo digitalne uređaje, oduševljeni su analognim filmskim aparatima, za koje kažu da imaju ‘dušu’, te tjeraju korisnika da razmišlja o svakoj fotografiji koju načini, budući da je ograničen brojem dostupnih fotografija.

Vijek i po od pronalaska fotoaparata i dalje važi isto pravilo – iza dobre fotografije stoji fotograf i njegovo umijeće, a na Instagramu i Facebooku, koji su danas prenatrpani svakojakim sadržajima, kvalitet i originalnost budu uvijek primjećeni.

Izvor: Al Jazeera