Danas je hrišćanski praznik Vaznesenje Gospodnje - Spasovdan: Sveti Spase, spasi duše naše!
Vaznesenje Isusa Hrista spada u pokretne praznike i uvijek pada u četvrtak, četrdeset dana poslije Vaskrsa, a deset dana prije Duhova. Poslije Vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima četrdeset dana, javljajući im se, učeći ih i učvršćujući im vjeru poslije Golgote i raspeća.
Čin Vaznesenja dogodio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon.Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda. Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vaznio na nebo i sjeo sa desne strane Boga Oca.
Poslije toga se apostolima vratila njihova vjera, radost i hrabrost.
Spasovdan se slavi i kao krsna slava. Za Spasovdan se obavezno klalo jagnje, kao žrtva svecu. Redovno se spremala cicvara. Mnogo je i vjerovanja koja prate ovaj praznik, a mnogo ih je davno zaboravljeno. Primjera radi, čobani su pripremali krstiće od ljeskovih grana, pa ih izjutra stavljali na krovove kuća i pomoćnih zgrada, na torove i staje, a zabadali su ih i na njive sa usjevima. Mnogi običaji o Spasovdanu sačuvani su još iz predhrišćanskog vremena. Bio je to praznik koliko ratara, toliko i stočara. Božanstvo Spas je imalo ulogu zaštite i spasenja, te mu se narod obraća molitvom: "Sveti Spase – spasi duše naše"!
Spasovdan je bio mnogobožački dan praznovanja Glavnog četvrtka u godini. Gromovnik Perun, tukao je, po vjerovanju, gromovima i gradom usjeve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo usjeve od grada. Na Spasovdan muškarci se ne briju, žene se ne umivaju i djeca ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi drijemalo preko godine.
Vjerska proslava Spasovdana sastojala se u odlasku u crkvu na vjerski obred posvećen ovom prazniku. Poslije izlaska iz crkve, domaćini su svoje goste vodili kući, gdje ih je čekao bogato pripremljen ručak. Oni koji nisu bili gosti pojedinih domaćinstava, okupljali su se na prostoru ispred crkve i tu nastavili slavlje. Spasovdan je inače i krsna slava grada Beograda, koji time čuva spomen na taj dan 1403. godine kada ga je despot Stefan Lazarević proglasio srpskom prestonicom, a vjerski praznik za gradsku slavu. Spasovdan je kao slava Beograda obnovljena 1993. godine kada je ulicama u centru grada prošla litija prvi put poslije 46 godina.
Agencije
Čin Vaznesenja dogodio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon.Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda. Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vaznio na nebo i sjeo sa desne strane Boga Oca.
Poslije toga se apostolima vratila njihova vjera, radost i hrabrost.
Spasovdan se slavi i kao krsna slava. Za Spasovdan se obavezno klalo jagnje, kao žrtva svecu. Redovno se spremala cicvara. Mnogo je i vjerovanja koja prate ovaj praznik, a mnogo ih je davno zaboravljeno. Primjera radi, čobani su pripremali krstiće od ljeskovih grana, pa ih izjutra stavljali na krovove kuća i pomoćnih zgrada, na torove i staje, a zabadali su ih i na njive sa usjevima. Mnogi običaji o Spasovdanu sačuvani su još iz predhrišćanskog vremena. Bio je to praznik koliko ratara, toliko i stočara. Božanstvo Spas je imalo ulogu zaštite i spasenja, te mu se narod obraća molitvom: "Sveti Spase – spasi duše naše"!
Spasovdan je bio mnogobožački dan praznovanja Glavnog četvrtka u godini. Gromovnik Perun, tukao je, po vjerovanju, gromovima i gradom usjeve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo usjeve od grada. Na Spasovdan muškarci se ne briju, žene se ne umivaju i djeca ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi drijemalo preko godine.
Vjerska proslava Spasovdana sastojala se u odlasku u crkvu na vjerski obred posvećen ovom prazniku. Poslije izlaska iz crkve, domaćini su svoje goste vodili kući, gdje ih je čekao bogato pripremljen ručak. Oni koji nisu bili gosti pojedinih domaćinstava, okupljali su se na prostoru ispred crkve i tu nastavili slavlje. Spasovdan je inače i krsna slava grada Beograda, koji time čuva spomen na taj dan 1403. godine kada ga je despot Stefan Lazarević proglasio srpskom prestonicom, a vjerski praznik za gradsku slavu. Spasovdan je kao slava Beograda obnovljena 1993. godine kada je ulicama u centru grada prošla litija prvi put poslije 46 godina.
Agencije
