MISTIČNI PLES U RITMU SUFIJSKIH NOTA
U Centru za kulturu izveden je cjelovečernji program pod nazivom ,,Ljubav“, sačinjen od duhovne muzike i plesa (SEMA) u izvođenju ansambla Tesavvuf Vakfi iz turskog grada Burse i ansambla tekije Mesudija iz Busovače. Organizator događaja je BZK ,,Preporod“ Bijeljina i Janja.
Ples derviša, meditativni ritual koji je nastao u 13. vijeku, a čija je popularnost među ljubiteljima umjetnosti i na istoku i na zapadu danas jako velika, imala je priliku da vidi i publika u Bijeljini.
Mustafa Ozbag, vođa (šejh) derviškog ansambla Tesavvuf Vakfi, izjavio je prije izvođenja derviškog plesa, da je riječ o duhovnom putovanju, molitvi i bogosluženju.
-Čovjek napuštajući ego i sve misli o materijalnom, uzdiže se duhovnom ljubavlju do istine, pravde i kao zreo čovjek pretvara se u roba koji je u službi svih stvorenja, ističe Ozbag koji je pojasnio da je derviški red, koji je postao poznat u Evropi kao ,,vrteći derviši“ prema važnoj ulozi ritualnog plesa u obaveznom sedmičnom obredu nazvanom ,,sema“, nastao inspirisan radovima Dželaludina Rumija (Mevlana) - velikog mističnog pjesnika i filozofa koji je pisao na persijskom jeziku o jedinstvu prirode i savršenom čovjeku.
Rumi je pjesmama i životnom filozofijom propovijedao da muzika i ples, najviše od svega, vjernika mogu da približe Bogu. Bio je inspiracija derviškom redu sufista koji je, nakon njegove smrti, osnovao njegov sin Veled.
-Sufijski put spoznaje put je muzike, poezije i plesa; to su ključevi vrata raja kroz koja mi, sufije, putujemo ka istinskoj ljubavi. Mi ne poričemo i ne omalovažavamo zemaljsku stvarnost, ona je za nas fizička manifestacija božanskog duha, ali stremimo cjelovitosti u kojoj se miješaju ovozemaljsko i božansko, te u tome prepoznajemo ljepotu i snagu. Na svijet gledamo srcem punim strasti, pojašnjava Mustafa Ozbag te poručuje da onaj koji iskreno vjeruje nikada ne može da ubije ili nanese zlo drugima, a ovaj ritual je nešto što slavi iskrenu i suštinsku božansku ljubav.
Nakon obraćanja prisutnima, te razmjene prigodnih poklona između domaćina i gostiju, publika je uživala u najljepšim pokretima derviškog plesa koji je propraćen zvukom neja, kuduma, rebaba i sličnih muzičkih instrumenata.
Ples derviša zaista izgleda impresivno.
Po derviškom shvaćanju, cijeli kosmos se vrti, životni tok je vrtnja, priroda je vrtnja...zapravo, vrtnja je način postojanja svega. Svojom vrtnjom derviši demonstriraju stav da ljudi kao umna bića koja su odvojena od svijeta treba da učestvuju i podstiču bit svijeta.
Okreću se u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu. U početku je okret spor i ruke se postepeno dižu. Oči su im sklopljene, a glava blago naslonjena na rame. Kada se ruke rašire, desna ruka je okrenuta prema gore, a lijeva prema dole. To znači da sav uticaj Neba, ono što derviš dobije od Boga, ne zadržava za sebe, već to dijeli sa drugima. Milost koju su dobili prošla je kroz njihova srca i daju je svijetu nakon što su je ugrijali svojom ljubavlju. Derviši se okreću sve brže, istovremeno se okrećući oko svoje ose i praveći krug u prostoru. Takvo plesanje odvija se tri puta, a u četvrtom obilasku ulazi šejh, koji se okreće sporo i u samom centru. Tu je bilo Mevlanino ( Rumijevo) mjesto. To je uzvišeni trenutak realizovanog ujedinjenja. Na znak šejha svi staju u isto vrijeme.
Semberija INFO/ M. Rešidović
Ples derviša, meditativni ritual koji je nastao u 13. vijeku, a čija je popularnost među ljubiteljima umjetnosti i na istoku i na zapadu danas jako velika, imala je priliku da vidi i publika u Bijeljini.
Mustafa Ozbag, vođa (šejh) derviškog ansambla Tesavvuf Vakfi, izjavio je prije izvođenja derviškog plesa, da je riječ o duhovnom putovanju, molitvi i bogosluženju.
-Čovjek napuštajući ego i sve misli o materijalnom, uzdiže se duhovnom ljubavlju do istine, pravde i kao zreo čovjek pretvara se u roba koji je u službi svih stvorenja, ističe Ozbag koji je pojasnio da je derviški red, koji je postao poznat u Evropi kao ,,vrteći derviši“ prema važnoj ulozi ritualnog plesa u obaveznom sedmičnom obredu nazvanom ,,sema“, nastao inspirisan radovima Dželaludina Rumija (Mevlana) - velikog mističnog pjesnika i filozofa koji je pisao na persijskom jeziku o jedinstvu prirode i savršenom čovjeku.
Rumi je pjesmama i životnom filozofijom propovijedao da muzika i ples, najviše od svega, vjernika mogu da približe Bogu. Bio je inspiracija derviškom redu sufista koji je, nakon njegove smrti, osnovao njegov sin Veled.
-Sufijski put spoznaje put je muzike, poezije i plesa; to su ključevi vrata raja kroz koja mi, sufije, putujemo ka istinskoj ljubavi. Mi ne poričemo i ne omalovažavamo zemaljsku stvarnost, ona je za nas fizička manifestacija božanskog duha, ali stremimo cjelovitosti u kojoj se miješaju ovozemaljsko i božansko, te u tome prepoznajemo ljepotu i snagu. Na svijet gledamo srcem punim strasti, pojašnjava Mustafa Ozbag te poručuje da onaj koji iskreno vjeruje nikada ne može da ubije ili nanese zlo drugima, a ovaj ritual je nešto što slavi iskrenu i suštinsku božansku ljubav.
Nakon obraćanja prisutnima, te razmjene prigodnih poklona između domaćina i gostiju, publika je uživala u najljepšim pokretima derviškog plesa koji je propraćen zvukom neja, kuduma, rebaba i sličnih muzičkih instrumenata.
Ples derviša zaista izgleda impresivno.
Po derviškom shvaćanju, cijeli kosmos se vrti, životni tok je vrtnja, priroda je vrtnja...zapravo, vrtnja je način postojanja svega. Svojom vrtnjom derviši demonstriraju stav da ljudi kao umna bića koja su odvojena od svijeta treba da učestvuju i podstiču bit svijeta.
Okreću se u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu. U početku je okret spor i ruke se postepeno dižu. Oči su im sklopljene, a glava blago naslonjena na rame. Kada se ruke rašire, desna ruka je okrenuta prema gore, a lijeva prema dole. To znači da sav uticaj Neba, ono što derviš dobije od Boga, ne zadržava za sebe, već to dijeli sa drugima. Milost koju su dobili prošla je kroz njihova srca i daju je svijetu nakon što su je ugrijali svojom ljubavlju. Derviši se okreću sve brže, istovremeno se okrećući oko svoje ose i praveći krug u prostoru. Takvo plesanje odvija se tri puta, a u četvrtom obilasku ulazi šejh, koji se okreće sporo i u samom centru. Tu je bilo Mevlanino ( Rumijevo) mjesto. To je uzvišeni trenutak realizovanog ujedinjenja. Na znak šejha svi staju u isto vrijeme.
Semberija INFO/ M. Rešidović
