PREDSTAVLjEN SEDMI NESTOROVIĆEV ROMAN
U okviru ovogodišnjih “Višnjićevih dana” u Narodnoj biblioteci “Filip Višnjić” večeras je predstavljen sedmi roman poznatog bijeljinskog novinara, književnika i publiciste Tihomira Nestorovića - “ Pansion gospođe Hadživuković”. Ovo je bila prilika da se pomene i veliki Nestorovićev jubilej - pedeset godina rada i stvaralaštva u oblasti novinarstva i književnosti.
Govoreći o ideji za ovaj roman, Nestorović kaže da je sve krenulo iz bijeljinske Učiteljske škole koja je obrazovala i odnjegovala oko 3.500 đaka, budućih učitelja i prosvjetara.
U romanima pretačem život u prozu
“Bijeljinska Učiteljska škola je bila škola života, sreće i ljubavi. Račanska ulica je, takođe, prepoznatljiva u ovom romanu. U ljubavi junaka romana Simona ispisane su sve ljubavi moje generacije. Paralelnu priču u romanu nosi jedna starica iz Valjeva, koja priča svoju pripovijest. Ovo je, ustvari, nastavak mog romana “Ilinčići”, ali, sa drugim likovima. Velika ljubav prema vozovima me odvela ka Sremskoj Mitrovici. Sve su ovo moje životne uspomene, jer u romanima pretačem život u prozu. Ne zavirujem u enciklopedije i arhive, ne tražim teme, jer priče trče za mnom. Bezbroj likova je u ovom mom romanu”, kaže Tihomir Nestorović, koji je brodio i hodio mnogim stazama i sa tih staza donosio bezbroj likova i priča.
Zoran Kolundžija, urednik i izadavač Izdavačke kuće “Prometej”, koja je objavila ovaj roman, kaže da je Tihomir Nestorović ušao u njegov život zahvaljujući novinaru Miloradu Crnjaninu.
Osebujnost Nestorovićevog književnog izraza
Miomir Filipović Fića, novinar, publicista i književnik, dobitnik “Vukove nagrade”, istakao je da je Nestorović izuzetno zanimljiv književni stvaralac koji njeguje srpski jezik.
Govoreći o ideji za ovaj roman, Nestorović kaže da je sve krenulo iz bijeljinske Učiteljske škole koja je obrazovala i odnjegovala oko 3.500 đaka, budućih učitelja i prosvjetara.
U romanima pretačem život u prozu
“Bijeljinska Učiteljska škola je bila škola života, sreće i ljubavi. Račanska ulica je, takođe, prepoznatljiva u ovom romanu. U ljubavi junaka romana Simona ispisane su sve ljubavi moje generacije. Paralelnu priču u romanu nosi jedna starica iz Valjeva, koja priča svoju pripovijest. Ovo je, ustvari, nastavak mog romana “Ilinčići”, ali, sa drugim likovima. Velika ljubav prema vozovima me odvela ka Sremskoj Mitrovici. Sve su ovo moje životne uspomene, jer u romanima pretačem život u prozu. Ne zavirujem u enciklopedije i arhive, ne tražim teme, jer priče trče za mnom. Bezbroj likova je u ovom mom romanu”, kaže Tihomir Nestorović, koji je brodio i hodio mnogim stazama i sa tih staza donosio bezbroj likova i priča.
Zoran Kolundžija, urednik i izadavač Izdavačke kuće “Prometej”, koja je objavila ovaj roman, kaže da je Tihomir Nestorović ušao u njegov život zahvaljujući novinaru Miloradu Crnjaninu.
“Mi smo objavili dvije knjige pripovijedaka i četiri romana Tihomira Nestorovića. Uočio sam da su njegove knjige mjesecima najčitanije u vašoj Biblioteci, što je znak da ga čitalačka publika voli i poštuje. Tihomir je zanat ispekao pišući brojne reportaže i tragajući za neobičnim ljudima”, naglasio je Zoran Kolundžija.
Osebujnost Nestorovićevog književnog izraza
Miomir Filipović Fića, novinar, publicista i književnik, dobitnik “Vukove nagrade”, istakao je da je Nestorović izuzetno zanimljiv književni stvaralac koji njeguje srpski jezik.
(Semberija Info)“Divota je čitati Tihomirove knjige, jer su jezički i stilski bogate i osebujne. Kada pročitate Nestorovićevu rečenicu: “Kako su se usaćile zvezde, kao nebeske pčelice”, vi vidite to bogatstvo i jezičku raskoš. Zbog toga ovakve knjige zaslužuju da uđu u školske lektire”, istakao je Miomir Filipović.
