Od Silvane Armenulić do lektorke Kiti
Dok biografski dramski film „Toma” u režiji Dragana Bjelogrlića bilježi rekordnu gledanost u zemlji i regionu, harizmatična glumica Tamara Dragičević koja tumači lik Silvane Armenulić istrajava na svojoj novoj pozorišnoj junakinji. U matičnom Ateljeu 212 Tamara Dragičević uveliko je obukla odjeću i cipele lektorke Kiti koju tumači u predstavi „Pristanak” po djelu Nine Rejn, u režiji Nebojše Bradića.
„Pristanak”, moćna, bolna, ali i zabavna drama Nine Rejn, provjerava dokaze sa svake strane i dovodi grčku boginju Nemezis u savremeni kapitalististički svijet, da nepogrešivo usmjeri svoju pravednu srdžbu i podijeli svima ono što im pripada. Ova drama je premijerno izvedena u londonskom Nacionalnom teatru 2017, da bi naredne sezone bila prebačena u Pozorište „Harold Pinter” na Vest endu.
Dramski rukopis „Pristanak” Nine Rejn vrlo je interesantan, savremen komad koji se tiče svih nas. U fokusu je priča o advokatima, kakvi su njihovi odnosi, životi. Djelo zapravo priča o ljudima, muško-ženskim odnosima, prijateljstvu. „Pristanak” se tiče svih nas, u pitanju je realističan komad koji je svo vrijeme protkan komičnim replikama, situacijama, kaže Tamara Dragičević.
Napisan britkim jezikom, pametan i višeslojan komad Nine Rejn bavi se aktuelnim temama, posebno bliskim interpersonalnim odnosima koji se turbulentno prepliću i u profesionalnim i ličnim životima mladih ljudi koji su glavni akteri.
Sa Tamarom Dragičević uspjeli smo da razgovaramo u pauzi između proba, porodičnih obaveza i dogovora o novim filmskih ulogama. Koliko se Kiti razlikuje od Silvane Armenilić sa kojom i te kako živi na filmskom platnu,
Tamara Dragičević odgovara:
Silvana Armenulić je živjela ovde na našim prostorima i imala svoju sudbinu. Kiti opet ima svoju priču. Nina Rejn je pisala o ljudima koji žive u Londonu i o visokom staležu. Mi ne igramo u Londonu i nije nam poenta da približimo taj svijet našoj publici već igramo ljude koje možemo da smjestimo bilo gdje. Svakako je ovo vrijeme danas drugačije nego kada je živjela Silvana. Mislim da je i to bitna razika. Kiti živi u ovom vremenu u kojem živimo svi mi, u kojem su mobilni telefoni, poruke, problemi, brzi tempo života.... Priča o Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić je priča o jednom drugom vremenu.
Upitana da objasni šta sve jedna glumica koja igra ženu osobenog karaktera, harizme, energije može da pronađe u liku Silvane Armenulić, te šta bi u ličnom životu usvojila od Silvane i kakvu joj je zapitanost donijela, Tamara Dragičević kaže:
Igrala sam Silvanu. Pokušala sam da shvatim njen svijet, kako se ona osjećala. Naravno da je nisam poredila sa sobom i svojim životom. Kada sam je igrala, bila sam Silvana na snimanju, setu, a onda kada odem kući vratim se svom ličnom životu, porodici. Nisam željela da se do te mjere poistovjećujem sa Silvanom. Mislim da je veliki zadatak i posao nas glumaca da igramo sudbine i živote nekih drugih ljudi, da onda možemo da izađemo iz toga lika, da se vratimo u svoju priču i svoj život. To nam služi da nas sačuva da ne poludimo. Svakako da sve to negdje prolazi kroz nas, sve to moramo da provučemo kroz sebe, ali mislim da je bitno da imamo distancu, posebno emotivnu“, kaže Tamara Dragičević i dodaje:
Silvana je držala svoj privatni život po strani, koliko je mogla. Krila je svoju privatnost od očiju javnosti. Trudila da ne iznosi svoj lični život, izvan porodičnih okvira, da ga sačuva za sebe, svoje najbliže. Uz to je uvijek bila graciozna, profesionalna, nije miješala privatnost i profesiju, to se i sama trudim koliko mogu, zaključuje Tamara Dragičević.
Agencije
„Pristanak”, moćna, bolna, ali i zabavna drama Nine Rejn, provjerava dokaze sa svake strane i dovodi grčku boginju Nemezis u savremeni kapitalististički svijet, da nepogrešivo usmjeri svoju pravednu srdžbu i podijeli svima ono što im pripada. Ova drama je premijerno izvedena u londonskom Nacionalnom teatru 2017, da bi naredne sezone bila prebačena u Pozorište „Harold Pinter” na Vest endu.
Dramski rukopis „Pristanak” Nine Rejn vrlo je interesantan, savremen komad koji se tiče svih nas. U fokusu je priča o advokatima, kakvi su njihovi odnosi, životi. Djelo zapravo priča o ljudima, muško-ženskim odnosima, prijateljstvu. „Pristanak” se tiče svih nas, u pitanju je realističan komad koji je svo vrijeme protkan komičnim replikama, situacijama, kaže Tamara Dragičević.
Napisan britkim jezikom, pametan i višeslojan komad Nine Rejn bavi se aktuelnim temama, posebno bliskim interpersonalnim odnosima koji se turbulentno prepliću i u profesionalnim i ličnim životima mladih ljudi koji su glavni akteri.
Sa Tamarom Dragičević uspjeli smo da razgovaramo u pauzi između proba, porodičnih obaveza i dogovora o novim filmskih ulogama. Koliko se Kiti razlikuje od Silvane Armenilić sa kojom i te kako živi na filmskom platnu,
Tamara Dragičević odgovara:
Silvana Armenulić je živjela ovde na našim prostorima i imala svoju sudbinu. Kiti opet ima svoju priču. Nina Rejn je pisala o ljudima koji žive u Londonu i o visokom staležu. Mi ne igramo u Londonu i nije nam poenta da približimo taj svijet našoj publici već igramo ljude koje možemo da smjestimo bilo gdje. Svakako je ovo vrijeme danas drugačije nego kada je živjela Silvana. Mislim da je i to bitna razika. Kiti živi u ovom vremenu u kojem živimo svi mi, u kojem su mobilni telefoni, poruke, problemi, brzi tempo života.... Priča o Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić je priča o jednom drugom vremenu.
Upitana da objasni šta sve jedna glumica koja igra ženu osobenog karaktera, harizme, energije može da pronađe u liku Silvane Armenulić, te šta bi u ličnom životu usvojila od Silvane i kakvu joj je zapitanost donijela, Tamara Dragičević kaže:
Igrala sam Silvanu. Pokušala sam da shvatim njen svijet, kako se ona osjećala. Naravno da je nisam poredila sa sobom i svojim životom. Kada sam je igrala, bila sam Silvana na snimanju, setu, a onda kada odem kući vratim se svom ličnom životu, porodici. Nisam željela da se do te mjere poistovjećujem sa Silvanom. Mislim da je veliki zadatak i posao nas glumaca da igramo sudbine i živote nekih drugih ljudi, da onda možemo da izađemo iz toga lika, da se vratimo u svoju priču i svoj život. To nam služi da nas sačuva da ne poludimo. Svakako da sve to negdje prolazi kroz nas, sve to moramo da provučemo kroz sebe, ali mislim da je bitno da imamo distancu, posebno emotivnu“, kaže Tamara Dragičević i dodaje:
Silvana je držala svoj privatni život po strani, koliko je mogla. Krila je svoju privatnost od očiju javnosti. Trudila da ne iznosi svoj lični život, izvan porodičnih okvira, da ga sačuva za sebe, svoje najbliže. Uz to je uvijek bila graciozna, profesionalna, nije miješala privatnost i profesiju, to se i sama trudim koliko mogu, zaključuje Tamara Dragičević.
Agencije
