​Televizijo, budi dobar drug :: Semberija INFO ::

 

​Televizijo, budi dobar drug


Usnuli i raspušteni, što zbog visokih ljetnjih temperatura, što zbog godišnjih odmora i televizije na ferijama, kao da smo se odrodili od omiljenog nam komada namještaja, danas gotovo neizostavnog u svakoj sobi – televizora. Isključili se autori, isključio se televizor, isključili smo se i mi...

Shvativši da u ljetnjoj dokolici baš ne možemo da pronađemo zabavu i utočište u ekranu, prepustili smo se plažama, salašima, planinarenju, upoznavanju naše nam lijepe Srbije, željni, više no ikad nakon pandemije, odmora... Kao nakon potopa... Potrebna nam je Nojeva barka. Pomislili smo da nam televizija može biti jatak. No, izgleda da smo pogriješili. Vrlo brzo smo shvatili da bez televizije i možemo. Ne kaže se tek tako – koga nema, bez njega se može! Prepustili smo se kolektivnom odmoru, odmoru od svega, pa i televizije. Nikad nisu bile aktuelnije striming platforme za gledanje filmova i serija na zahtjev, kad nam odgovara i šta nam odgovara... Jer, može i tako... Kad već ne dobijamo ništa sa našeg dragog nam ekrana. Da li nam je onda televizija, na kakvu smo navikli, uopšte potrebna?

Da li nam je televizija nedostajala? Jesen stiže u naš sokak. More je već davno zaboravljena uspomena... Obaveze su nas pritisle sa svih strana. Učenici su se vratili u školske klupe. Naizgled i TV autori. Da li su nam priskočili u pomoć? Da li obavljaju svoju edukativnu i zabavljačku, psihoterapeutsku dužnost? I da li nagli atak serija pruža utjehu u kasne sate kada nas umor savlada? Kod nas je – ili sve ili ništa! Da li ćemo rasporedu školskih obaveza, pridodati i raspored TV serija? Hoćemo li uspjeti sve da ispratimo? Nije li to nagli šok za naš mozak i naše gledalačko iskustvo? Poslije mnogobrojnih repriza, i uvijek istih informativnih emisija, koje su se emitovale i tokom ljeta, možemo li zapamtiti radnje i likove svih junaka koji su najednom, u isto vrijeme, ispunili naš mali intimni prostor?

Da li se osjećate isto kao i ja, pogubljeno i dezorijentisano u moru kanala? Izbor nikad veći, a suštinski, sadržaja pravog, koji nas iskreno može zainteresovati i držati pažnju, veoma malo. Televizija nam više ne pruža osjećaj sigurnosti, više nas ne okuplja kao porodicu uz sebe, više nam ne pruža spokoj, relaks... Obavezni edukativno-zabavni sadržaj, dnevnu neophodnu dozu radosti... Da li se i vi osjećate pogubljeno dok vrtite kanale na svom nikad modernijem daljinskom upravljaču, dok pretražujete aplikacije i video-sadržaje na svojim pametnim televizijskim uređajima? Da li je hiperprodukcija donijela zadovoljstvo ili napravila još veći galimatijas u našim glavama? Osjećaj da sve treba da ispratimo, ali da nam i sve izmiče... da ništa ne stižemo...

Da li TV osjeća odgovornost prema gledaocima, ali da li i gledaoci osjećaju odgovornost prema televiziji? U nekim davnim vremenima, kada su nam bila dostupna dva do tri kanala, znalo se vrlo jasno – šta se gleda, šta se ne propušta, oko kog programa se okuplja cijela porodica, oko kog samo supružnici i parovi, oko kog samo djeca i najmlađi, a oko kog samo naši najstariji... Ti porodični ručkovi i nedeljne večeri sasvim su drugačije izgledali zahvaljujući televiziji koja je davala neophodan štimung, koja nam je izmamljivala osmijeh, koja nas je činila srećnijima... Da li je i danas tako? Čini mi se da nije! Autori koji su stvarali istoriju srpske televizije otišli su na neko bolje mjesto... ostavljajući televiziju nekim novim ljudima koji ne poštuju ni naše vrijeme, a ni nas, gledaoce... Koji ne znaju koja je uloga televizije... Koji joj pristupaju površno, bez autorske odgovornosti.
Gotov je raspust. Počinje jedna lijepa jesen, ispunjena praznicima, ali i kišama... Korona nam i dalje prijeti. Dom je najsigurnije utočište i ove sezone. I televizija treba opet da odigra vrlo važnu ulogu, poručujući – ostanite kod kuće, ponašajte se odgovorno!

Televizije, vrijeme je da i vi razmislite o svojoj odgovornosti... O našim životima... o budućim pokoljenjima... O nama koji vas plaćamo i koji vam poklanjamo svoje dragocjeno vrijeme... Život... Veći dio života... Pokažite nam da umijete da nam udovoljite, da nas opustite, da nas naučite, da nam kažete, da nas obrazujete, da našoj djeci kažete kako treba... Nekada je to činio Minja Subota... A danas? Zar vas to ne plaši?

„Dobar drug ti vredi više, i od sunca i od kiše... I od šume, i od hleba... Dobar drug ti uvek treba...”, reče odavno Minja... Televizijo, budi dobar drug!


​Politika