Stvarnost je kolektivna halucinacija :: Semberija INFO ::

 

Stvarnost je kolektivna halucinacija


Stvarnost je kolektivna halucinacija, kaže Srđan Đile Marković, prvi čovjek alternativne rok grupe „Supernaut” i slikar izražajnog urbanog rukopisa, kao jedan od učesnika kolektivne izložbe „ARTikulacije stvarnosti”, koja će biti otvorena 11. Avgusta u Galeriji Doma omladine Beograda. Do 27. ovog meseca mogu se vidjeti  radovi vizuelnih umjetnika koji se bave rokenrolom, a osim Markovića, izlagaće i Gildo Bavčević, Nemanja Nikolić, Vladimir Lalić, Demir Ahmetović i grupe „Ah, Ahilej” i „Auf Wiedersehen”. Dio izložbe čine i fotografski zapisi Marka Ristića („Zamrznuti tonovi”) sa rok koncerata.

Kustoskinja postavke Jelena Pavićević u predgovoru kataloga navodi da je njen cilj da predstavi radove muzičara i vizuelnih umjetnika koji kroz različite medije promovišu ličnu poetiku i percepciju stvarnosti.
– Imajući u vidu kulturološki aspekt tumačenja svakodnevice, umjetnici kreiraju prostor za promišljanje o umjetnosti, politici, muzici, teatru i tekstu, dok kroz indirektne poruke ističu važnost artikulacije misli i egzistencije kritičkog stava – navodi Pavićevićeva.

Srđan Đile Marković, kao jedan od starijih među umjetnicima koji izlažu, govori o razlici između generacija:
– Globalno, jako je malo novih ideja na tzv. novoj sceni. Kompjuter je dosta „pomogao” tom poraznom stanju stvari jer je sve zasnovano na fotografiji. Novi mediji paradoksalno brane najovještalije kanone komunikacije. Fotografiji se klanjamo iako je ona ponekad sumnjivi dokument tzv. stvarnosti.

Svoju umjetničku priču Srđan Đile Marković stvara na dva kolosijeka više od tri decenije, studirao je slikarstvo, ima svoje mjesto na našoj likovnoj sceni, ali kao gitarista i pjevač, i sa bendom „Supernaut” zapažen je po angažovanom stavu prema svijetu u kom živimo. Pitali smo ga kako te dvije stvari idu zajedno, da li je muzika, koja nadilazi prostor i vrijeme, osnova iz koje se razvijaju druge stvari koje radi.
– Muzika je uvijek u vremenu. Savršeno hvata to „sada” i pretvara ga u vječnost. To umije tako da nervira. Slikarstvo je uvijek blago podgrijani leš – čini ga 80 odsto prošlosti, 20 odsto inovacije. A može i sa nula odsto inovacije. Monumentalni kanoni muzike i slikarstva gotovo su identični. Naravno, to niko ne želi da prizna – kaže umjetnik.

O tome koje teme ga trenutno zaokupljaju u muzici i slikarstvu, da li sprema neki koncert ili izložbu i kako promišlja svijet, odgovara:
– Nemam ja plan i program. Kad god najavim izložbu ili koncert, to se ne dogodi, zato je bolje da ne pričam unaprijed. Cio moj mentalni razvoj završio se u 12. godini života, kada sam se dočepao prvog andergraund stripa. Takav dijalog umjetnosti i socijalne stvarnosti… to je ono najpotrebnije. To je ono što uvijek nedostaje. Čovjek je ono što društvo napravi od njega. Cjelina se reprodukuje istovjetno i u najmanjim činiocima. Društvo je jedini krivac.
 
Politika