Večeras tradicionalno paljenje lila
Lilanje ili paljenje petrovdanskih lila je običaj koji je vijekovima prisutan u našim krajevima. Vezan je za praznik Petrovdan posvećen Svetim Apostolima Petru i Pavlu, koji se proslavlja 12. jula. Ovo je magijsko-religijski narodni običaj koji se kod Srba, osim na Petrovdan, upražnjava i pred Velike poklade, uoči Ivanjdana, Spasovdana i Đurđevdana. Međutim, svakako, je najpoznatije lilanje uoči Petrovdana i tom događaju se najviše raduju djeca. Slične običaje nalazimo kod svih Slovena i kod mnogih drugih naroda.
Naziv je običaj dobio prema obrednim predmetima koji se tom prilikom koriste - lilama. Lila je zapaljena suva brezova ili trešnjeva kora umetnuta u procjep drvenog štapa. U različitim zajednicama lila se sreće i pod nazivima olalija, oratnik ili oratnica.
Lila ima u sebi smole i može gorjeti kao luč.
Po nekim autorima riječ lila izvedena je od olalija. Po drugima je u nazivu olalija očuvan trag rimskog običaja Parilia posvećen rimskom božanstvu Palesu, koga su rimski pastiri praznovali 21. aprila. Imena oratnik i oratnica kojim se ponegdje označava ovaj običaj, izvode se iz staroslovenskog korijena ora sačuvanog u riječi oriti (pjesma se ori).
Mlađi kada pale lile, noseći ih izgovaraju: „Lila gori , žito rodi“, ili „Bogami, veselo nam lile gore, da nam krave dobro vode“.
Običaj je stariji od hrišćanstva. Vatra u noći plaši i tjera demonske sile, čuvajući ljude, životinje i usjeve. Vatrom se dokazuje moć, ovladavanje, ali i prijateljstvo sa ovom „opasnicom“. Prema tome ove buktinje nisu ništa drugo do pokretne vatre zaštitnice.
Običaj paljenja lila u Semberiji i na Majevici mnogo više se upražnjavao u selima, nego u gradskoj sredini, a najčešće su se mališani okupljali u portama seoskih hramova da pale lile. Međutim, u posljednje vrijeme sve češće se u pojedinim kvartovima grada, ponajviše u stambenim naseljima, skupaljaju se velike grupe mališana i uz ciku i graju pale lile, dok ih stariji ih posmatraju. Običaj je i da bake i mame pripreme djeci slatkiše i sokiće da se oslade i osvježe...
Još uvijek se u nekim selima zadržao i običaj ,,lilari''. Uoči Petrovdana skupe se mladići i malo veći dječaci pa idu od kuće do kuće, pjevajući lilarske pjesme i blagosiljajući čeljad i želeći svaki napredak domaćinu, skupljaju novac kako bi sutradan na Petrovdan mogli da kupe prase ili jagnje i piće i da se druže i ugošćavaju tog dana. Nekada su lilari skupljali mast, slaninu, jaja, suvo meso..., a obavezno su im domaćice pripremale zarac – ukusan i na suncu sušeni slani sir, koje mnoge još uvijek podsjeća na njihovo djetinjstvo i ,,lilarenje''.
Semberija info - V. Zelenović
Naziv je običaj dobio prema obrednim predmetima koji se tom prilikom koriste - lilama. Lila je zapaljena suva brezova ili trešnjeva kora umetnuta u procjep drvenog štapa. U različitim zajednicama lila se sreće i pod nazivima olalija, oratnik ili oratnica.
Lila ima u sebi smole i može gorjeti kao luč.
Po nekim autorima riječ lila izvedena je od olalija. Po drugima je u nazivu olalija očuvan trag rimskog običaja Parilia posvećen rimskom božanstvu Palesu, koga su rimski pastiri praznovali 21. aprila. Imena oratnik i oratnica kojim se ponegdje označava ovaj običaj, izvode se iz staroslovenskog korijena ora sačuvanog u riječi oriti (pjesma se ori).
Mlađi kada pale lile, noseći ih izgovaraju: „Lila gori , žito rodi“, ili „Bogami, veselo nam lile gore, da nam krave dobro vode“.
Običaj je stariji od hrišćanstva. Vatra u noći plaši i tjera demonske sile, čuvajući ljude, životinje i usjeve. Vatrom se dokazuje moć, ovladavanje, ali i prijateljstvo sa ovom „opasnicom“. Prema tome ove buktinje nisu ništa drugo do pokretne vatre zaštitnice.
Običaj paljenja lila u Semberiji i na Majevici mnogo više se upražnjavao u selima, nego u gradskoj sredini, a najčešće su se mališani okupljali u portama seoskih hramova da pale lile. Međutim, u posljednje vrijeme sve češće se u pojedinim kvartovima grada, ponajviše u stambenim naseljima, skupaljaju se velike grupe mališana i uz ciku i graju pale lile, dok ih stariji ih posmatraju. Običaj je i da bake i mame pripreme djeci slatkiše i sokiće da se oslade i osvježe...
Još uvijek se u nekim selima zadržao i običaj ,,lilari''. Uoči Petrovdana skupe se mladići i malo veći dječaci pa idu od kuće do kuće, pjevajući lilarske pjesme i blagosiljajući čeljad i želeći svaki napredak domaćinu, skupljaju novac kako bi sutradan na Petrovdan mogli da kupe prase ili jagnje i piće i da se druže i ugošćavaju tog dana. Nekada su lilari skupljali mast, slaninu, jaja, suvo meso..., a obavezno su im domaćice pripremale zarac – ukusan i na suncu sušeni slani sir, koje mnoge još uvijek podsjeća na njihovo djetinjstvo i ,,lilarenje''.
Semberija info - V. Zelenović
