Bratov čuvar: Turski film na rumunski način :: Semberija INFO ::

 

Bratov čuvar: Turski film na rumunski način


Film"Bratov čuvar" kurdskog reditelja Ferita Karahana, koji je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Berlinu, u sekciji Panorama, prikazan je 24. juna na 14. Festivalu mediteranskog filma u Splitu. 
"Bratov čuvar" odvodi gledatelja na istok Turske, u planine istočne Anatolije, te kuca na vrata tamošnjeg internata za kurdske dječake.

Jusuf i Memo (sjajne debitantske dječje uloge posebno Sameta Jildiza, ali i Nurulaha Alace) učenici su tog internata obavijena snijegom. "Ovdje sniježi pola godine", kaže neko i precizira temperaturu od -15 stepeni. Hladno je i hladnoća dopire s ove strane ekrana zahvaljujući preciznoj fotografiji, toliko da gledaocu dođe da se ugrije uz pijuckanje vrućeg čaja, iako je ljeto.

Na tako studenu temperaturu definitivno nije preporučljivo kupanje s hladnom vodom, posebno kad zakaže grijanje zbog smrznutih cijevi, a upravo to za kaznu dobijaju neki momčići kako bi se sankcionisala njihova svađa oko sapuna. Jedan od njih je i Memo kojem će najbolji prijatelj Jusuf pružiti peškir utjehe.

U represivnom internatu vladaju stroga pravila i samo što turski učitelji ne nose štapove da udaraju djecu koja se skromno hrane i kupaju jednom sedmično. Nema štapova, ali ima šamara i rado se dijele, kao da će to riješiti sve probleme u kakvima internat grca. Nevinost djetinjstva prekriva debeli snijeg.

Reditelj suptilno staje na stranu učenika prema kojima pokazuje toplinu dok učitelje snima s distancije u filmu čija radnja starta kad Memo jutro nakon kupanja hladnom vodom prijavi Jusufu da se ne osjeća dobro. Malac nema snage i jedva se kreće, boli ga glava, u jednom trenutku i povrati.
Učitelji isprva odmahuju rukom, misle da mu nije ništa posebno i pošalju ga u kvazi-ambulantu u sklopu internata, gdje će dobiti aspirin i to je to. Proći će dugo vremena dok se vođstvo internata uvjeri da je situacija ozbiljna i da klincu, kojem je gore iz sata u sat, treba ljekar, treba medicinska pomoć. 
A kad im to napokon dođe do glave, snijeg sve jače pada i zaprijeti sniježnom olujom s kojom se voditelji internata nisu sposobni nositi i koja bi mogla utiecati da bude još odsječeniji od svijeta. Internat nije pokriven signalom za mobitel i može se naći na rijetkim mjestima, npr. uz prozor ambulante, i to samo ako se onaj ko želi ostvariti poziv popne na stolicu.

Svakom minutom filma sve je jasnije da je nastao u koprodukciji s Rumunskom. "Bratov čuvar" je turski film na rumunski način. Prepoznatljivi crni humor iz "novotalasnih" rumunskih filmova vri ispod snježnobijele površine drame i otapa led.
Malo po malo internat postaje teatar apsurda, ali reditelj ne odlazi u krajnost u tom smjeru da se previše odmakne od centralne situacije, odnosno da drama izgubi snagu, a propupali triler tenziju (postupno se otkriva što se zapravo dogodilo s Memom nakon kupanja i prije buđenja).
No, da satira filma ubada žestoko – ubada. Ponavljajući verbalni geg filma postaje rečenica "Ali, on nema temperaturu..." koju izgovara svako ko uđe u kvazi-ambulantu i položi ruku na čelo nesretnog Meme. Ulazak u kvazi-ambulantu je i klizav i svako će proklizati i hvatati se za kvaku vrata da ne padne.
Niko ne preduzima ništa po tom pitanju dok neko od njih ne padne i razbije se. Kritika institucionalnog sistema, birokratije i administracije počinje kipjeti poput ekspres-lonca kad vodeći ljudi internata traže žrtveno janje i krenu s prebacivanjem odgovornosti i(li) krivice dok život djeteta visi o koncu, preko čega reditelj prelama i istorijsku krivicu Turaka zbog Kurda. "Rugao se lonac loncu, a oba su crna"? Svi su crni, ne oba.
Izvor: Slobodna Dalmacija