Danas je Veliki petak: Dan Isusovog stradanja
Veliki petakhrišćanski je praznik, koji je prema hrišćanskoj religiji obilježen stradanjem Isusa Hrista, njegovim raspećem na časni krst i njegovom smrću za spasenje svijeta.
Tog dana, Crkva i njeni vjernici se sjećaju događaja koji su neposredno prethodili Hristovom Raspeću, počevši od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja da ga optuže, pa do glasnog vikanja judejskog naroda:,,Raspni ga!", te nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti, razapinjanja i praštanja dželatima riječima:,,Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade", umiranja, uklanjanja sa krsta, pomazivanja mirom, povijanja tijela platnom i polaganja u grob i postavljanja straže da čuva grob da neko ne ukrade njegovo tijelo.
U noći između Velikog četvrtka i Velikog petka, Hrista su mučili i bičevali. Pontije Pilat je predao Isusa Judejima, rekavši da ne može da ga osudi, jer nije našao nikakve krivice i da je taj čovjek nevin. Judeji su uvidjeli da mogu samo da muče Isusa, ali ne mogu da ga osude, pa su rekli Pilatu da se Isus u stvari buni protiv imperatora, jer sebe proglašava carem, a za takav grijeh Rimljani moraju da kazne počinioca.
Kako je to bilo uoči Pashe, najvećeg judejskog praznika, običaj je nalagao da se jedan zatvoreik pusti na slobodu. Pilat je pitao narod koga da oslobodi: Isusa Hrista ili Varavu, razbojnika, koji je ubio nekoliko rimskih vojnika. Svjetina, nahuškana od fariseja, tražila je Varavu. Pilat je pitao šta da uradi s Isusom, a svjetina je urlala: „Raspni ga! Raspni ga!"
Hristu su stavili trnov vijenac na glavu, a na pleća navalili teški krst i poveli putem koji i danas, dvije hiljade godina kasnije, nosi ime Ulica bola. Pljuvali su ga i dobacivali pogrdne riječi. Našao se tu i jedan dobar čovjek, Simon iz Kirineje, koji se sažalio i pomogao Gospodu da nosi Krst Stradanja. Na brdu Golgota su postavili tri krsta, na koja su razapeli Hrista i dvojicu razbojnika. Hristov krst je bio u sredini. I poslije svih pretrpljenih muka i poniženja, Hristos je molio svog Oca Nebeskog da oprosti ljudima, jer ne znaju šta čine. Kad je, oko tri sata po podne (po našem računanju vremena), Svoj duh predao Ocu, sva priroda, Božija tvorevina, pobunila se protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, otvarali se grobovi, zatresla se zemlja. Zavjesa u hramu se rascijepila odozgo do dole. Kamenje se, uz strašan prasak, raspadalo. Stijene su pucale. Tako su se obistinile Hristove riječi da će i mrtvo kamenje svjedočiti Živoga Boga. Kapetan koji je stražario kod krsta, rekao je da je taj Čovjek zaista bio pravednik, a okupljeni narod obuzeo je neizrecivi užas.
Pored Krsta je ostala Bogorodica sa apostolom Jovanom, Marijom Magdalenom i još nekim ženama. Nijema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno tijelo svoga Sina i Boga. Josif iz Arimateje je otišao Pilatu i izmolio da sa krsta skine Hristovo tijelo i sahrani ga. Pilat je, zato što je sutradan subota (kada se ništa ne radi), a da tijelo ne bi stajalo na krstu tri dana, dozvolio da ga skinu sa krsta. Hristovo tijelo su obavili platnom i odnijeli u novu grobnicu, koju je Josif bio pripremio za sebe. Grob je bio uklesan u stijeni. Kad su položili Hristovo tijelo, na ulaz su navalili ogroman kamen. Rimljani su postavili straže unaokolo, plašeći se da hrišćani ne uzmu tijelo.
U vrijeme kada je Hristos predao duh Svoj Ocu, u svim pravoslavnim hramovima se iznosi Plaštanica. To je platno na kojem je prikazano Hristovo polaganje u grob. Plaštanica se postavlja ispred oltara, na posebno ukrašen odar, koji predstavlja grob Hristov. Vjernici u najvećem redu i sa dubokim poštovanjem, prilaze Plaštanici i cjelivaju je. Na Veliki petak se strgo posti (hrana se sprema na vodi), zato što sve misli i molitve treba da budu upućene Gospodu i podsjećanju da je on sebe prinijeo na žrtvu, iz ljubavi prema svima nama.
Veliki petak je jedan od najtužnijih dana u godini i tog dana ne zvone ni crkvena zvona, već se oglašavaju klepetala. Hristova žrtva i njegova smrt n akrstu je radi spiranja grijeha cijelog ljudskog roda i prethodi najradosnijem hrišćanskom prazniku – Vaskrsu. Običaj je da se na Veliki petak farbaju prva vaskršnja jaja, i to crvenom bojom, jer crvena boja, kako se tvrdi, simbolizuje Hristovu prolivenu krv, a i radost novog rađanja. Prvo ofarbano jaje zove se čuvarkuća i ono se ostavlja tokom cijele godine, s namjerom da čuva dom i ukućane od svega lošeg.
Tog dana, Crkva i njeni vjernici se sjećaju događaja koji su neposredno prethodili Hristovom Raspeću, počevši od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja da ga optuže, pa do glasnog vikanja judejskog naroda:,,Raspni ga!", te nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti, razapinjanja i praštanja dželatima riječima:,,Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade", umiranja, uklanjanja sa krsta, pomazivanja mirom, povijanja tijela platnom i polaganja u grob i postavljanja straže da čuva grob da neko ne ukrade njegovo tijelo.
U noći između Velikog četvrtka i Velikog petka, Hrista su mučili i bičevali. Pontije Pilat je predao Isusa Judejima, rekavši da ne može da ga osudi, jer nije našao nikakve krivice i da je taj čovjek nevin. Judeji su uvidjeli da mogu samo da muče Isusa, ali ne mogu da ga osude, pa su rekli Pilatu da se Isus u stvari buni protiv imperatora, jer sebe proglašava carem, a za takav grijeh Rimljani moraju da kazne počinioca.
Kako je to bilo uoči Pashe, najvećeg judejskog praznika, običaj je nalagao da se jedan zatvoreik pusti na slobodu. Pilat je pitao narod koga da oslobodi: Isusa Hrista ili Varavu, razbojnika, koji je ubio nekoliko rimskih vojnika. Svjetina, nahuškana od fariseja, tražila je Varavu. Pilat je pitao šta da uradi s Isusom, a svjetina je urlala: „Raspni ga! Raspni ga!"
Hristu su stavili trnov vijenac na glavu, a na pleća navalili teški krst i poveli putem koji i danas, dvije hiljade godina kasnije, nosi ime Ulica bola. Pljuvali su ga i dobacivali pogrdne riječi. Našao se tu i jedan dobar čovjek, Simon iz Kirineje, koji se sažalio i pomogao Gospodu da nosi Krst Stradanja. Na brdu Golgota su postavili tri krsta, na koja su razapeli Hrista i dvojicu razbojnika. Hristov krst je bio u sredini. I poslije svih pretrpljenih muka i poniženja, Hristos je molio svog Oca Nebeskog da oprosti ljudima, jer ne znaju šta čine. Kad je, oko tri sata po podne (po našem računanju vremena), Svoj duh predao Ocu, sva priroda, Božija tvorevina, pobunila se protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, otvarali se grobovi, zatresla se zemlja. Zavjesa u hramu se rascijepila odozgo do dole. Kamenje se, uz strašan prasak, raspadalo. Stijene su pucale. Tako su se obistinile Hristove riječi da će i mrtvo kamenje svjedočiti Živoga Boga. Kapetan koji je stražario kod krsta, rekao je da je taj Čovjek zaista bio pravednik, a okupljeni narod obuzeo je neizrecivi užas.
Pored Krsta je ostala Bogorodica sa apostolom Jovanom, Marijom Magdalenom i još nekim ženama. Nijema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno tijelo svoga Sina i Boga. Josif iz Arimateje je otišao Pilatu i izmolio da sa krsta skine Hristovo tijelo i sahrani ga. Pilat je, zato što je sutradan subota (kada se ništa ne radi), a da tijelo ne bi stajalo na krstu tri dana, dozvolio da ga skinu sa krsta. Hristovo tijelo su obavili platnom i odnijeli u novu grobnicu, koju je Josif bio pripremio za sebe. Grob je bio uklesan u stijeni. Kad su položili Hristovo tijelo, na ulaz su navalili ogroman kamen. Rimljani su postavili straže unaokolo, plašeći se da hrišćani ne uzmu tijelo.
U vrijeme kada je Hristos predao duh Svoj Ocu, u svim pravoslavnim hramovima se iznosi Plaštanica. To je platno na kojem je prikazano Hristovo polaganje u grob. Plaštanica se postavlja ispred oltara, na posebno ukrašen odar, koji predstavlja grob Hristov. Vjernici u najvećem redu i sa dubokim poštovanjem, prilaze Plaštanici i cjelivaju je. Na Veliki petak se strgo posti (hrana se sprema na vodi), zato što sve misli i molitve treba da budu upućene Gospodu i podsjećanju da je on sebe prinijeo na žrtvu, iz ljubavi prema svima nama.
Veliki petak je jedan od najtužnijih dana u godini i tog dana ne zvone ni crkvena zvona, već se oglašavaju klepetala. Hristova žrtva i njegova smrt n akrstu je radi spiranja grijeha cijelog ljudskog roda i prethodi najradosnijem hrišćanskom prazniku – Vaskrsu. Običaj je da se na Veliki petak farbaju prva vaskršnja jaja, i to crvenom bojom, jer crvena boja, kako se tvrdi, simbolizuje Hristovu prolivenu krv, a i radost novog rađanja. Prvo ofarbano jaje zove se čuvarkuća i ono se ostavlja tokom cijele godine, s namjerom da čuva dom i ukućane od svega lošeg.
