EPISKOP FOTIJE: O IZGUBLjENOM RAJU :: Semberija INFO ::

 

EPISKOP FOTIJE: O IZGUBLjENOM RAJU


Sveta Crkva u svojoj pedagogiji pred Veliki i Časni post priprema svoja duhovna čeda, kako da krenu na put iz Egipta (zemlje tela i greha) u zemlju Obećanu (zemlju blagodati). Sveti Oci svaki post, a posebno Vaskršnji, tako vide i tako doživljavaju. Post je uklanjanje, odvajanje od onoga što je smrtno i prolazno, da bi smo zadobili ono što je večno i neprolazno. Post je put da ponovo zadobijemo izgubljeni raj iz kojeg je Adam prognan prestupivši zapovest o postu: ne jedi sa ovoga drveta, jer ako od njega budeš jeo, smrću ćeš umreti. Posteći, mi pokušavamo da ne budemo slični Adamu, već da poslušamo zapovest Božiju i Crkve i ne jedemo ono što sada nije blagosloveno. Tako ćemo živeti, tako ćemo zadobiti život Večni. Eto koliko je značajan post.

Post, dakle, nije dijeta, nije prezir hrane, koju nam je Bog dao, već pokušaj da ponovo vaspostavimo izgubljenu zajednicu sa Bogom, tj. izgubljeni raj, večni život. Sve drugo je malo i nedostojno čoveka. Zato je post neodvojiv od vere, od života u Crkvi, od Hrista Gospoda, radi koga i zbog koga postimo. Bez Hrista, post je forma bez sadržaja, mučenje tela i odbacivanje hrane kao dara Božijeg, jednom rečju – ništa.

Tokom cele godine postimo sredom, jer je toga dana Juda izdao Hrista, da ga mi svojim životom ne bismo izdali. Postimo i petkom, kada je Gospod na krstu bio razapet, da ga mi svojim životom ne bismo raspeli, ni Gospoda, ni bližnje svoje. To je jedino ispravno, hristocentrično i pravoslavno shvatanje posta. Takav post nas upodobljava Bogu i zajedno sa molitvom, čini da progonimo demonske sile, najpre od sebe, a potom i od drugih ljudi, pa i iz sveta. Zato su Sveti Oci govorili, da su i post i molitva dva krila kojima uzlećemo na nebesa i postajemo slični anđelima. Eto zašto se podvižnici i isposnici slikaju sa krilima. Crkva na ovaj način svedoči da su oni, budući u telu, dostigli nivo bestelesnih bića.

No, da se ne bismo odvojili od realnosti u kojoj sami živimo, potrudimo se, braćo i sestre, da postimo koliko i kako možemo, asketi najviše, mi za njima, drugi za nama, ali svi zajedno sa Crkvom Božijom i kako Crkva zapoveda. Ne da sami kažemo: Ja bih ovako, ja bih onako, već sve da radimo sa blagoslovom sveštenika i duhovnika i da se na taj način pripremimo za cilj svih naših postova i podviga, a to je sveto Pričešće. Potrudimo se, da ovoga Časnog posta svaka krštena duša bude pričešćena. Tako će nas Bog blagosloviti i čitav naš narod, a naš post i molitve postaće izvor duhovne radosti, koja će nas uvesti u večni život i Vaskrsenje.

(Episkop Fotije)