Pjesnik Predrag Peđa Jovičić: Pogled kroz zamagljene prozore života
Фото: С. Јовичић
Kad se u istoj knjizi pjesme pjevaju na romskom i srpskom jeziku, dvojezično opisujući osjećanja i svakodnevicu naših Roma, onda je to osobeno preplitanje bliskosti i razlika dvije poetike, lirike, gramatike. U jednoj zbirci dvije vrijednosti, doprinos dvjema književnostima.
Upravo to postiže pjesnik romske poezije iz Užica Predrag Peđa Jovičić (56) i u novoj knjizi pjesama „Ciganski veliki san“ („Romano baro suno“). Svom mladalačkom opredjeljenju vjeran i u zrelim godinama, jedini Rom književni stvaralac u okrugu zlatiborskom, Jovičić je autor pet samostalnih knjiga i zastupljen u 22 zajedničke (prvu svoju još je u ranoj mladosti objavio). Ostaje dosledan stvaranju pjesama u prozi i na romskom i na srpskom jeziku.
– Prvo napišem pjesmu na srpskom, poveden emocijama, raspoloženjem, životnom borbom. A onda je prepjevam na romski“, otkriva ovaj pesnik i dodaje:
– Da bi Rom na ovakav način pisao poeziju, a to radi nas nekoliko u Srbiji, mora prije svega dobro da poznaje srpsku književnost, njene vrijednosti, pravila, istoriju. Nama nisu svakodnevno dostupne knjige na romskom jeziku, dijelom zbog manje produkcije našeg stvaralaštva, dijelom zbog nedovoljnih ulaganja države u romsku pisanu kulturu i dugog čekanja za sredstva na konkursima. Naravno, za ovakvo pisanje treba dobro poznavati romski jezik i kulturu, običaje, način života, svakodnevne želje i brige...
Predrag Jovičić kaže da je posebnost romske poezije u tome što je istinita, pjeva se iz duše, spaja nedaće svakodnevice s ljubavlju i toplinom možda više nego druge poezije. Kže, život kojim Romi žive bremenit je teškoćama. Od mjesta u društvu, uzaludnog traženja životnih šansi, nemogućnosti zaposlenja uprkos završenim školama do raznih drugih izazova ovog vremena u kome je, nažalost, novac mjera svega.
- Kažu učeni ljudi da Romi, za razliku od drugih naroda, dijele svoju tugu kao da je ona druga strana sreće. Zato nam se poezija dotiče životnih nevolja, ali u sebi nosi i mnogo topline, ljubavi, emocija, katkad i veselja“, ukazuje Jovičić.
Njegova nova knjiga „Ciganski veliki san“ je dvojezična zbirka sa 50 pjesama. Sačinjena je tako da se stihovi na jednoj strani ispisuju na srpskom, a romskim na drugoj.
– Knjiga je izašla uz finansijsku podršku Ministarstva za kulturu Srbije, na osnovu konkursa za izdavačku djelatnost. To je prvi put za mojih bezmalo četiri decenije poetskog rada da mi ministarstvo na ovaj način pomaže, hvala mu, nadam se ovo neće biti i poslednji put. A s obzirom na to da za ovu vrstu poezije postoji interesovanje i van naših granica, preveli smo knjigu „Ciganski veliki san“ na engleski (prevod mi je besplatno u Londonu uradio Vladimir Davidović), pjesme su tu napisane engleskim i romskim jezikom. Spremam se da ovo izdanje pošaljem u Englesku, Španiju, Švedsku i druge zemlje za potrebe romskih udruženja“, ističe Jovičić.
Recenziju za knjigu „Ciganski veliki san“ napisao je nedavno preminuli prof. dr Rajko Đurić (1947.-2020.), koji je bio novinar i urednik u „Politici“, predsjednik Međunarodne romske unije, jedan od najumnijih Roma u svijetu. Đurić u zapisu pod naslovom „Pogled kroz zamagljene prozore života“ piše da „smrt neprestano magli život Roma: kad pogledaju u Sunce, Sunca nema, kad potraže Mjesec na nebu, Mjeseca nema!“.
- Te odgovore pokušava da dokuči Predrag Jovičić koji „kao da je pisao ovu zbirku osluškujući Maćadove stihove o ciganskom Isusu i gledajući cigansku Madonu sa Isusom u naručju slavnog renesansnog slikara Ticijana“, ocijenio je Đurić, dodajući i ovo:
– Veliki san poput ogromnog magneta drži sve ljude na okupu. Dok sanja djelić tog Velikog sna, svako biće registruje oko Velikog sna i prepoznaje u tom snu svoje vlastito lice. Romi, koji su oličenje najdublje i sveopšte patnje, u neprestanom su dosluhu sa tim Velikim snom“.
Politika
Upravo to postiže pjesnik romske poezije iz Užica Predrag Peđa Jovičić (56) i u novoj knjizi pjesama „Ciganski veliki san“ („Romano baro suno“). Svom mladalačkom opredjeljenju vjeran i u zrelim godinama, jedini Rom književni stvaralac u okrugu zlatiborskom, Jovičić je autor pet samostalnih knjiga i zastupljen u 22 zajedničke (prvu svoju još je u ranoj mladosti objavio). Ostaje dosledan stvaranju pjesama u prozi i na romskom i na srpskom jeziku.
– Prvo napišem pjesmu na srpskom, poveden emocijama, raspoloženjem, životnom borbom. A onda je prepjevam na romski“, otkriva ovaj pesnik i dodaje:
– Da bi Rom na ovakav način pisao poeziju, a to radi nas nekoliko u Srbiji, mora prije svega dobro da poznaje srpsku književnost, njene vrijednosti, pravila, istoriju. Nama nisu svakodnevno dostupne knjige na romskom jeziku, dijelom zbog manje produkcije našeg stvaralaštva, dijelom zbog nedovoljnih ulaganja države u romsku pisanu kulturu i dugog čekanja za sredstva na konkursima. Naravno, za ovakvo pisanje treba dobro poznavati romski jezik i kulturu, običaje, način života, svakodnevne želje i brige...
Predrag Jovičić kaže da je posebnost romske poezije u tome što je istinita, pjeva se iz duše, spaja nedaće svakodnevice s ljubavlju i toplinom možda više nego druge poezije. Kže, život kojim Romi žive bremenit je teškoćama. Od mjesta u društvu, uzaludnog traženja životnih šansi, nemogućnosti zaposlenja uprkos završenim školama do raznih drugih izazova ovog vremena u kome je, nažalost, novac mjera svega.
- Kažu učeni ljudi da Romi, za razliku od drugih naroda, dijele svoju tugu kao da je ona druga strana sreće. Zato nam se poezija dotiče životnih nevolja, ali u sebi nosi i mnogo topline, ljubavi, emocija, katkad i veselja“, ukazuje Jovičić.
Njegova nova knjiga „Ciganski veliki san“ je dvojezična zbirka sa 50 pjesama. Sačinjena je tako da se stihovi na jednoj strani ispisuju na srpskom, a romskim na drugoj.
– Knjiga je izašla uz finansijsku podršku Ministarstva za kulturu Srbije, na osnovu konkursa za izdavačku djelatnost. To je prvi put za mojih bezmalo četiri decenije poetskog rada da mi ministarstvo na ovaj način pomaže, hvala mu, nadam se ovo neće biti i poslednji put. A s obzirom na to da za ovu vrstu poezije postoji interesovanje i van naših granica, preveli smo knjigu „Ciganski veliki san“ na engleski (prevod mi je besplatno u Londonu uradio Vladimir Davidović), pjesme su tu napisane engleskim i romskim jezikom. Spremam se da ovo izdanje pošaljem u Englesku, Španiju, Švedsku i druge zemlje za potrebe romskih udruženja“, ističe Jovičić.
Recenziju za knjigu „Ciganski veliki san“ napisao je nedavno preminuli prof. dr Rajko Đurić (1947.-2020.), koji je bio novinar i urednik u „Politici“, predsjednik Međunarodne romske unije, jedan od najumnijih Roma u svijetu. Đurić u zapisu pod naslovom „Pogled kroz zamagljene prozore života“ piše da „smrt neprestano magli život Roma: kad pogledaju u Sunce, Sunca nema, kad potraže Mjesec na nebu, Mjeseca nema!“.
- Te odgovore pokušava da dokuči Predrag Jovičić koji „kao da je pisao ovu zbirku osluškujući Maćadove stihove o ciganskom Isusu i gledajući cigansku Madonu sa Isusom u naručju slavnog renesansnog slikara Ticijana“, ocijenio je Đurić, dodajući i ovo:
– Veliki san poput ogromnog magneta drži sve ljude na okupu. Dok sanja djelić tog Velikog sna, svako biće registruje oko Velikog sna i prepoznaje u tom snu svoje vlastito lice. Romi, koji su oličenje najdublje i sveopšte patnje, u neprestanom su dosluhu sa tim Velikim snom“.
Politika
