ČASOPIS ZENIT - VIJEK NAKON PRVOG BROJA :: Semberija INFO ::

 

ČASOPIS ZENIT - VIJEK NAKON PRVOG BROJA


Postavka u beogradskoj Galeriji Rima posvećena je glasilu koje je bilo oblik umjetničkog izraza i angažovanog djelovanja, publikacija umjetničkog pokreta, platforma za umrežavanje i jedinstvena avangardna pojava u jugoslovenskoj sredini.

Naslovnica iz 1921, broj 4, slika Egona Šilea Naslovnica iz 1921, broj

U beogradskom prostoru Galerije Rima će do 1. marta biti dostupna prava poslastica za sve one kojima je jedan od najzanimljivijih avangardnih izlagačko-umjetničkih poduhvata na našim prostorima ostao u srcu – tačno sto godina od 1. februara 1921, na dan izlaska prvog broja časopisa „Zenit”,  otvorena je izložba njemu posvećena.

Ova publikacija, koje je bila i programsko glasilo zenitizma kao pokreta, nije izlazila dugo ali je za skoro šest godina postojanja bila zapažena, imala je snažan i kontroverzan odjek, koji mnogima ni do danas nije dovoljno poznat uprkos tome što je riječ o kreatoru i provodniku najsavremenijih ideja u jugoslovensku kulturnu sredinu zahvaljujući kojem su se Zagreb i Beograd upisali i ostali na mapi radikalnih zbivanja u kulturi i umjetnosti širom Evrope, danas obuhvaćenih pojmom istorijskih avangardi dvadesetih godina 20 vijeka. i
Nevena Martinović i Marija Stanković, kustoskinje Galerije Rima u Kragujevcu, odnosno Beogradu, zajednički potpisuju ovu postavku, a Nevena Martinović podsjeća na ključne detalje u vezi sa ovim štivom, čiji je osnivač, glavni i stalni urednik bio tada mladi pjesnik i prevodilac Ljubomir Micić, a koji je pokrenut u Zagrebu gdje je Micić živio.

,,Radikalno internacionalno usmjerenje časopisa bilo je u duhu ideja o nadnacionalnom i humanijem društvu koje su nakon stradanja i trauma Velikog rata težili da stvore mladi umjetnici širom Evrope. Originalne priloge savremenih umjetnika iz čitave Evrope pa i svijeta objavljivani su na izvornim jezicima, bez prevoda, čime je naglašavan međunarodni profil revije. Riječ je o tekstovima Salmona, Bloka, Majakovskog, Jesenjina, Hlebnjikova, Panvica, Marinetija, Kašaka, Mileva, Tokina, Gola, Aleksića i drugih, dok su Šile, Modiljani, Survaž, Delone, Glez, Kandinski, Rodčenko, Tatljin, El Lisicki, Maljevič, Moholi-Nađ, Bijelić, Petrov, Jo Klek i Gecan bili neki od najpoznatijih umjetnika čiji su likovni prilozi bili integralni dio revije. O publikaciji se pisalo u Parizu, Lionu, Berlinu, Rimu, Pragu, Beču, Sofiji, a bila je i jedini jugoslovenski predstavnik na moskovskoj izložbi „Revolucionarne umjetnosti Zapada” 1926. Godine“, objašnjava Martinović i ističe:

,, Istorija časopisa podijeljena je prema gradovima u kojima je izlazio na zagrebački (1921-1923) i beogradski period (1923-1926). Ova podjela je paradigmatička za Micićev odnos sa društvenim sredinama u kojima je djelovao, a od kojeg je direktno zavisila i sudbina časopisa, najprije zabranjenog u Zagrebu (br. 24, 1923) a potom konačno i u Beogradu (poslednji br. 43, 1926), pa se  može naslutiti da je njegova recepcija u domaćoj sredini bila potpuno drugačija od one u međunarodnim krugovima. Micić je otvoreno iznosio i veoma oštre, nerijetko i grube komentare i kritike na račun različitih pojava u kulturnim sredinama u kojima je djelovao, a koje je smatrao nedopustivo neautentičnim, zastarjelim i pogrešnim. Posledično je i sam nailazio na recipročne osude, dolazio u sukob sa uglednim ličnostima iz kulturnih krugova kao i sa vlastima, pa „Zenit” tada nije nailazio na povoljan prijem.

O tome šta ovom izložbom predstavlaju Nevena Martinović i Marija Stanković kažu:

,,Postavka kroz hronološke i tematske etape prati život časopisa, vrijeme postzenitizma i period u kom dolazi do važnih revalorizacija časopisa i zenitističkih ideja. Redakcija časopisa je funkcionisala i kao Galerija „Zenit”, te je jedan dio postavke posvećen i ovoj važnoj aktivnosti. Upravo jer veliki dio publike nije detaljno upoznat sa pričom o „Zenitu”, umjesto davanja novih interpretacija opredijelile smo se za dokumentarnu i informativnu postavku. Želja nam je da nakon obilaska postavke svaki posjetilac postane svjestan da je „Zenit” bio više od časopisa, da je bio oblik umjetničkog izraza i angažovanog djelovanja, glasilo umjetničkog pokreta, platforma za promociju i umrežavanje umjetnika, da je u jugoslovenskoj sredini bio jedinstvena avangardna pojava razgranatih manifestacija, ravnopravna drugim evropskim pokretima i glasilima tog vremena“.

Kako preciziraju, tu je preko 40 originalnih primjeraka „Zenita”, retko viđenih „Zenitovih” izdanja i dokumentarni materijal iz vremena zenitističkih aktivnosti. Svi eksponati su iz privatnog vlasništva (na izložbi su i Micićeve bibliofilske sveske, koje je lično poklonio Irini Subotić) što je rijedak slučaj kada je u pitanju materijal vezan za „Zenit” s obzirom na to da je većinski dio građe sačuvan kao Zaostavština Ljubomira Micića u Narodnoj biblioteci Srbije i Narodnom muzeju u Beogradu.

,, Zahvaljujući saradnji sa ovim institucijama u okviru grafičkog rješenja izložbe reprodukovali smo sve naslovnice „Zenita”, kao i svih 14 „Zenitovih” izdanja, dok  dvjema fotografijama Ljubomira Micića u prostoru redakcije iz 1924. posjetiocima približavamo priču i o samoj galeriji, odnosno Micićevoj umjetničkoj zbirci koja se danas većinski čuva u Narodnom muzeju u Beogradu, sa izuzetkom jedne Bijelićeve slike koja je u Muzeju savremene umjetnosti“, kaže Nevena Martinović.

Jedan segment izložbe posvećen je i izložbi „Zenit i avangarda dvadesetih godina”, održane u Narodnom muzeju 1983, autorki Irine Subotić i Vidosave Golubović. Može se vidjeti i katalog ove i drugih značajnih izložbi posvećenih časopisu od 1967. godine do danas, a svi koji posjete postavku moći će da pogledaju i dokumentarnu emisiju, autorke Dunje Blažević, posvećenu pomenutoj istorijskoj izložbi, koja je pozajmljena iz arhive Radio-televizije Srbije.