Uprostorijama Zanatsko-preduzetničkog udruženja ,,Preduzetnik’’ u Bijeljini nalazi se raritet koji bi poželio svaki muzej – sef (mnogi ga zovu i kasa) star stotinjak godina, izrađen u Beču početkom prošlog vijeka, u manufakturi Emila Vinera.
 
Sef je izrađen iz dva dijela, donjeg drvenog i gornjeg koji je napravljen kombinacijom metala i drveta. Izvršni direktor ,,Preduzetnika’’ Milorad Stević kaže da je kasa u dva navrata bila prenošena u različite prostorije Udruženja i da je zbog velike težine za taj posao bilo angažovano čak šest ljudi.
 
-Riječ je o veoma teškoj kasi, ali ja bih istakao da se, prije svega, radi o veoma naprednom sefu za to vrijeme. Pogledajte, ona pored glavnog ključa ima i takozvani kod-ključ, možemo reći preteču kodiranja, bez kojeg ju je nemoguće otključati’’, priča Stević i dodaje da su mnogi gosti iz Evrope koji su posjećivali ,,Preduzetnik’’ bili fascinirani izgledom starog sefa.

On ističe da je Srpsko zanatlijsko udruženje Bijeljina osnovano 1907. godine, odlukom Zemaljske vlade u Sarajevu, ali da pretpostavlja da je kasa nabavljena oko 1931. godine, kada su bijeljinske zanatlije kupile zgradu Zanatskog doma.

-Dio za čuvanje vrijednih stvari nalazi se u gornjem dijelu sefa. Tu sam 2000. godine, kada sam došao u ,,Preduzetnik’’, našao i originalnu kutiju sa pečatima. Međutim, unutra se nalazi još jedna manja pregrada koja ima poseban ključ, i to je svakako bilo mjesto za skrivanje nekih od najvećih vrijednosti. Tvorac kase zaista je osmislio bezbjedan i dugotrajan proizvod’’, naglašava Stević.

On se prisjeća da je bilo pojedinaca koji su nudili da otkupe kasu i restauriraju je, poput Mileta Stojkovskog (Bijeljincima poznat kao Mile pekar), ali da Udruženje nije pristalo na to jer sef smatraju svojim zaštitnim znakom.

-Kasa je i dalje u funkciji. Istina, mi nemamo nekih dragocjenosti koje bi čuvali u njoj, ali imamo vrijednu dokumentaciju koja je tu smještena. Cilj nam je da je nekada obnovimo, ali trenutno nemamo novac za to. Putovao sam, bio u drugim preduzetničkim udruženjima, ali nisam primijetio da neko od njih posjeduje ovakav raritet’’, priča Stević.

Na prospektu koji se nalazi na kasi nema godine proizvodnje, a svako ko ukuca podatke u internet pretraživač vidjeće da se cijene ovakvih sefova kreću od 400 evra i više. Stević dodaje da je moguće da se porodica Viner i dalje bavi istim zanatom – proizvodnjom sefova, ali na moderniji način, te da se na zapadu porodični posao prenosi s koljena na koljeno i veoma cijeni u društvu.
 
Prvi sef su 1835. godine patentirala dvojica engleskih pronalazača i takav sef bio je bezbjedan od provale i ubrzo je ušao u redovnu proizvodnju. 1886. godine pronalazač Henri Braun patentirao je sef od kovanog metala, koji ni požar nije mogao da uništi.

Stari sef iz Beča ostaje u kancelariji bijeljinskog ,,Preduzetnika’’. Čuva istoriju preduzetništva u Semberiji, staru više od stotinu godina, i nada se da će mu jednog dana neko vratiti stari sjaj.