ZORAN MASTILO - NEZAOBILAZNE TEME SU PITANjA EKONOMIJE, PENZIONOG SISTEMA, OBRAZOVANjA I POLOŽAJA MLADIH U NAŠEM DRUŠTVU :: Semberija INFO ::

 

ZORAN MASTILO - NEZAOBILAZNE TEME SU PITANjA EKONOMIJE, PENZIONOG SISTEMA, OBRAZOVANjA I POLOŽAJA MLADIH U NAŠEM DRUŠTVU


Foto
Za portal Semberija INFO govori prof. dr Zoran Mastilo, dugogodišnji univerzitetski profesor. Nezaobilazne teme su pitanja ekonomije, penzionog sistema, obrazovanja i položaja mladih u našem društvu.
 
1. Dugogodišnji ste profesor na Fakultetu poslovne ekonomije u Bijeljini. Kako je teklo Vaše akademsko stasavanje?

Završio sam srednju Ekonomsku školu u Sarajevu davne 1982. godine a Ekonomski fakultet, takođe u Sarajevu pet godina kasnije. Postdiplomske studije ekonomskog smjera završio sam na Ekonomskom fakultetu Pale, Univerzitet u Istočnom Sarajevu. Doktorsku disertaciju odbranio sam 2006. godine, na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci. Bio je to dug i trnovit put, da bih danas bio u posjedu najvećeg Univerzitetskog zvanja koje vam može biti dodijeljeno dok ste u radnom odnosu. Rad je garancija uspjeha. Trenutno, ovo mi je osamnaesta generacija studenata na Fakultetu poslovne ekonomije, Univerziteta u Istočnom Sarajevu na kojem sam prošao sve procedure napredovanja na Univerzitetu, od višeg asistenta do redovnog profesora.

Neko sam ko je zajedno sa drugima u tom vremenu dao ogroman doprinos da se zgrada centra za visoko obrazovanje utemelji u Bijeljini. Ne samo zgrada, nego da i Viša škola za spoljnu trgovinu preraste u Fakultet poslovne ekonomije. Na to sam ponosan. Visoko obrazovanje bi trebalo da bude cilj i ponos svakog društva. Kadrovi koji rade tamo, koji su čitav svoj život posvetili Univerzitetu i to časno rade, trebalo bi da imaju poseban status u društvu. Dakle, čitav život ekonomska nauka i ekonomska teorija.

2. Kao neko ko je cijeli svoj profesionalni angažman posvetio ekonomiji kako biste ocijenili trenutno stanje ekonomije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini?

Prije nego se osvrnem na ekonomsko stanje u RS i BiH želim kazati da je ukupno društveno stanje na globalnom nivou teško i neizvjesno, sa ogromnim izazovima sa kojima se suočava današnjica. Takvo društveno stanje produkovalo je  loše ekonomsko stanje, a ako tome dodamo pandemiju koja je zadesila čitavo čovječanstvo, onda slobodno mogu da kažem da se ekonomski sistem u BiH i njenim  entitetima, suočava sa ozbiljnim problemima.
Na nivou domaće ekonomije bilježimo:
 - Jako niske stope rasta (u 2020. godini stope rasta su bile čak negativne),
 - Suočavamo se sa visokom stopom nezaposlenosti. Iako veliki broj kadrova tražeći posao napušta BiH i odlazi najviše u zemlje EU, i dalje mladi visokoobrazovani kadrovi na domaćem tržištu nemaju dovoljno poslova.
- Imamo negativan spoljnotrgovinski bilans - značajno više uvozimo roba i usluga u odnosu na ono što izvozimo.
- Nemamo stabilne cijene, odnosno inflacija i to troškovna, prisutna je tokom cijele 2021. godine,  sa tendencijom  nastavka i u 2022. godini. Konstantujem da inflacija nije samo problem u BiH, ona postaje problem čak i moćnim ekonomijama kakva je ekonomija SAD, sa velikom stopom od 6%, što se smatra najvećom stopom rasta inflacije u zadnjih 30 godina.
 - Naša ekonomija je nekonkurentna na međunarodnom tržištu, opterećena je visokim stopama poreza i doprinosa na lična davanja, što je suprotno praksama naprednih ekonomija. Takođe, problem je i fiskalni kapacitet naše ekonomije. Sve manje je izvornih prihoda u smislu njihovog proširenja kako bi se uredno u većem obimu punili budžeti na nivou BiH i njenih entiteta.
- Ne možemo se pohvaliti ni monetarnom politikom znajući da Centralnom bankom Bosne i Hercegovine (CBBiH) upravlja Valutni odbor. Uloga Valutnog odbora sadržana je u njegovoj krutosti da podstiče razvoj ove zemlje. Umjesto razvoja ovo tijelo se ograničilo na održavanje stabilnosti postojećeg ekonomskog stanja.
 - Ne postoji optimalna iskorištenost prirodnih potencijala u funkciji razvoja naše ekonomije. Ovdje mislim na resurse kao što su vode, šume, plodne zemlje, i naravno, turističke potencijale.



3. Koje mjere smatrate da bi nadležne vlasti morale preduzeti kako bi popravile evidentno negativne ekonomske trendove u državi?

Zabrinjavajuće je što je u BiH i njenim entitetima  prisutno sve manje stranih direktnih investicija, čime je propuštena šansa za velike infrastrukturne projekte. Samo veliki infrastrukturni projekti generišu masovno zapošljavanje, što rezultira većim stopama ekonomskog rasta. Ako pogledamo primjer Srbije čijoj su ekonomiji i njenom ubrzanom razvoju najviše doprinijele strane direktne investicije, onda je to sigurno poruka da se bosanskohercegovačka i ekonomija Republike Srpske moraju otvarati prema međunarodnom tržištu kapitala. To mora biti strateški cilj ekonomske politike Vlade Republike Srpske.

Kao što sam ranije naveo, jedan od načina popravljanja naše nezavidne ekonomske pozicije vidim u boljem i efikasnijem korištenju prirodnih resursa. Tu je naša šansa za razvoj. Okrenimo se vlastitim potencijalima, stavimo ih u bolju iskorištenost i očekujmo makroekonomski razvoj, odnosno bićemo na putu da težimo ka makroekonomskoj ravnoteži.

4. Svjedoci smo poražavajućih demografskih pokazatelja našeg društva. Niska stopa nataliteta i migracije stanovništva prema zemljama zapadne Evrope svoj uzrok imaju u nerazvijenim ekonomskim odnosima u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Gdje smo to, kao društvo i država pogriješili da tokom posljednjih četvrt vijeka nismo uspjeli izgraditi stabilan i snažan ekonomski sistem?

Demografska politika je veliki izazov za naše društvo. Vidim da se traga za rješenjima, ali ih nažalost još nema. Pitanje je previše ozbiljno i kompleksno da bi samo jedan univerzitetski profesor mogao dati odgovor na njega. Nije rješenje samo finansijska nagrada za rađanje prvog djeteta, to je mnogo složenije i ozbiljnije pitanje. Ovo je više od lokalnog i regionalnog problema, problem depopulacije je evropski problem. Samo azijska i afrička društva nemaju problema sa ovim pitanjem.

Iz svog ugla mogu reći da su podaci alarmantni. Evo nekoliko podataka koji su uradili poznati demografi a koji procjenjuju da BiH trenutno ima  3 045 890 stanovnika,  što je manje za 1 331 143 u odnosu na 1991. godinu! Na osnovu podataka za RS napravljena je procjena za 2020. godinu po kojoj Republika Srpska ima 1 053 543 stanovnika, što je manje za 504.844 stanovnika u odnosu na 1991. godinu!

5. Aktuelne su najave povećanja penzija. Koliko je stabilan naš penzioni sistem odnosno, ima li mogućnosti da, obzirom na trend povećanja troškova života i samo povećanje penzija bude veće?

Najavljeno povećanje penzija je zakonska obaveza da se penzije usklađuju na nivou godine dana, u skladu sa 50% rastom prosječne plate (od ukupnog njenog rasta za godinu dana) i 50% rasta troškova života (od ukupnog njihovog rasta za godinu dana). To povećanje na godišnjem nivou koštaće Fond oko 50 miliona konvertibilnih maraka, što nije baš lako prikupiti. Moj utisak je da će se ponovo posegnuti za budžetom ili kreditnim zaduženjem. Poruka - moramo se boriti za realno povećanje penzija, koje obezbjeđuje realni i javni sektor, svojim punjenjem budžeta Fonda PIO.

Naš penzioni sistem je u potpunosti nestabilan. Zato što je naslonjen na budžet RS, odnosno zato što sva nedostajuća sredstva u Fondu namiruje budžet Republike Srpske. To je sve nauštrb razvoja Republike Srpske. Zapravo, to je jedna destimulativna mjera za uplatioce doprinosa, jer bi se neki mogli ponašati tako da manje uplaćuju doprinosa, znajući da će sva nedostajuća sredstva dotirati budžet.



6. Dugo godina ste u visokom obrazovanju. Kako ocjenjujete naš sistem visokog školstva? Koliko je usklađen sa potrebama društva i ekonomije? Ima li prostora za razvoj i unapređenje visokog školstva po uzoru na evropske zemlje?

Ja sam 18 godina u visokom obrazovanju. Naš sistem visokog obrazovanja trebalo bi stalno unapređivati i jačati, odnosno uskladiti ga sa međunarodnim standardima i praksama koje se primjenjuju širom svijeta. Nije u potpunosti usklađen sa tržištem rada. Mi još uvijek školujemo kadrove koji su manje potrebni tržištu rada i kao takve ih gomilamo na zavodu za zapošljavanje što je loša poruka mladim i obrazovanim ljudima. Nedostaju nam kurentni kadrovi, kadrovi vični, sposobni za digitalni svijet i njegovu transformaciju. Nedostaju nam kadrovi koji bi mogli pronaći svoje zaposlenje odmah, na domaćem i međunarodnom tržištu. To je jedan od pravaca razvoja našeg visokog obrazovanja što bi svakako donijelo korist za čitavo društvo.

7. Kakav je vaš doživljaj studentske populacije? Sa kakvim ambicijama oni dolaze na studij, kako zamišljaju svoju budućnost? Koliko su te njihove predstave realne?

Studenti su naš najkvalitetniji resurs, nešto najbolje što Republika Srpska ima. Puni su znanja, entuzijazma, imaju volje i opredijeljeni su da se kroz život izgrađuju kao ozbiljni i znani ljudi. U tome ih podržavam, dajem svoj doprinos da napreduju i da se razvijaju. Razočaraju se kada vide da njihove starije kolege nisu pronašle posao u struci, ili ga nisu uopšte pronašli. Tada smanjuju svoje motive, pokušavaju da se solidarišu u stavu, da ne trebaju da se školuju znajući da posla nema. Od takvih stanja ih moramo čuvati, zajedno sa njihovim roditeljima govoriti im da to nisu ispravni postupci i da njihova razmišljanja trebaju ići u smjeru školovanja i izgrađivanja kao ozbiljni ljudi, a posao će doći sam po sebi. Ovo je ozbiljan problem kod mladih ljudi i trebamo svi zajedno sa njima raditi na tome da ovakva razmišljanja promijene, odnosno da ih ne prihvataju.



8. Zbog aktuelne društveno-političke situacije u BiH mnogi mladi ljudi se nalaze pred dilemom: ostati ili otići. Kada razgovarate sa svojim studentima na ovu temu, šta im kažete?

Zaista živimo u vremenu kada su uzlazni trendovi napuštanja mladih ljudi ovih prostora. To je veliki problem, još je veći kada obrazovani i znani ljudi napuštaju našu zemlju. Ovaj problem posebno je izražen u zadnjih sedam do osam godina.  Ja razumijem mlade ljude pogotovo one koji imovno lošije stoje, koji moraju tražiti svoje zaposlenje, moraju zarađivati novac za sebe, a pogotovo što im vrijeme prolazi i kako kažu biološki sat kuca svoje vrijeme.

Moja poruka jeste da ostanu ovdje, da grade i unapređuju svoju zemlju, a država i vlast moraju tražiti rješenje i stimulisati mlade ljude da se zapošljavaju. Država mora zaposliti sve nezaposlene do prirodne stope nezaposlenosti. Nema ih puno, postoje podsticaji za privatni ili javni sektor. Dakle, treba imati politiku zapošljavanja koja mora biti potpomognuta iz budžeta RS ili nekim od kreditnih linija za svako novo radno mjesto. Zapošljavanje je garancija opstanka mladih na ovim prostorima, a što sve vodi boljoj budućnosti i pravednijem društvu.

(Semberija info)