IZLOŽBA U MUZEJU SEMBERIJE: Pruga bez povratka :: Semberija INFO ::

 

IZLOŽBA U MUZEJU SEMBERIJE: Pruga bez povratka


Izgradnjom nove autobusne stanice  na nekadašnjem zemljištu željezničke stanice u Bijeljini, godine 2020., uklonjeni su poslednji tragovi željeznice u Semberiji. Kustosi Tanja Lazić, Snežana Antić i Dejan Ćosi, autori izložbe ,,Pruga bez povratka“, podsjećaju javnost na vijek semberske željeznice i značaj koji je u tom periodu imala za naš grad.

Ovom izložbom, koju će posjetioci moći da pogledaju tokom naredna dva mjeseca,  Muzej Semberije se istovremeno pridružuje i obilježavanju aktuelne Evropske godine željeznice  koju je Savjet EU proglasio u cilju promocije i unapređenja ovog ekološkog, udobnog i sigurnog načina putovanja.

Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović je, otvarajući izložbu ,,Pruga bez povratka“, čestitao autorima na ideji.

-Lijepo je vidjeti u ovom prelijepom prostoru našeg muzeja, na jednom mjestu, toliko vrijednih eksponata, fotografija i zapisa koji svjedoče o nastanku i razvoju željeznice u Semberiji, te što će naši sugrađani imati priliku da uživaju u raznovrsnosti i sveobuhvatnosti izložbe“, rekao je Petrović. 

Sadržaj izložbe čine brojne fotografije, arhivska građa i eksponati iz fundusa Muzeja Semberije, kao i oni koje su im za ovu priliku ustupili sugrađani, nekadašnji službenici željeznice ili njihovi potomci.

-Izložba ,,Pruga bez povratka“ ne bi mogla biti realizovana bez foto, arhivske i druge građe koju su nam tokom  prethodnih decenija  i u vrijeme pripreme izložbe poklonili, ustupili ili pozajmili nekadašnji služđbenici željeznice u Bijeljini Ivan Pot, Ratko Novaković, Šefket Mundžić, Dušan Miljković i Jovanka Marinković Jović, kao i članovi porodica nekadašnjih željezničara Branko Popadić, Stoja Bojanić, Baja i Vlado Bojanić i Željka Todorkov Avlijaš“, navodi Tanja Lazić.

Prve tračnice u Semberiji položila je Austrougarska 1916. godine od Bosanske Rače do Bijeljine, a zatim do Ugljevika, za efikasniji transport “zemaljskih dobara“ i mrkog uglja iz ugljevičkog rudnika. Putnički saobraćaj na istoj dionici uspostavlja se po okončanju Prvog svjetskog rata, a godine 1950. povezuju se jednim neprekinutim kolosijekom gradovi Bijeljina i Šid. Izgradnjom Termoelektrane Ugljevik 1979. godine ukida se pruga Mezgraja –Bijeljina ( krak za Ugljevik je prestao sa radom već 1967.), dok je dionica Bijeljina- Šid ugašena 2005. godine.

-S obzirom na lokalni karakter pravca od Šida do Bijeljine i dužinu pruge od samo 18 kilometara, njime su od početka saobraćale kompozicije sa vučom na ugalj i dizel, a najduže tzv. šinobus . Iako je bijeljinska željeznica imala veliki značaj  za stanovnike Semberije  i jugoistočnog Srema doprinoseći razmjeni dobara i ljudi i međusobnom ekonomskom  i društvenom uticaju i prožimanju, u sistemu Jugoslovenske državne željeznice već šezdesetih godina dvadesetog vijeka ona predstavlja svojevrsno “slijepo crijevo“, odnosno sporedni kolosijek opterećen teškoćama i nerentabilnošću, posebno u dijelu pruge prema Ugljeviku“, pojašnjava Tanja Lazić dodavši da uprkos slaboj rentabilnosti pruga Mezgraja- Ugljevik- Bijeljina od 760 mm ostaje još cijelu deceniju u funkciji.

-Putnički saobraćaj i dalje se odvija na staroj željezničkoj stanici u gradu, dok se ugalj transportuje do nove stanice i tamo prebacuje u vagone normalnog kolosijeka. Krak pruge od Modrana do Ugljevika ukida se 1967. zbog zatvaranja starog ugljenokopa, dok željeznica Mezgraja – Bijeljina  funkcioniše do 1979. kada počinje eksploatacija novih kopova i podizanja Termoelektrane Ugljevik“, navodi Tanja Lazić.

Uz ovaj veliki poduhvat i poboljšanje drumske mreže, spori voz sa parnom lokomotivom nije imao šanse za budućnost. Poslednja vožnja popularnim ,,Ćirom“ na relaciji Bijeljina- Mezgraja- Bijeljina upriličena je 26. maja 1979. godine.

Neprepoznat potencijal

-Nakon ukidanja pruge 1979. u Bijeljini su ostali lokomotiva sa pratećim vagonetom za ugalj i dva putnička vagona. Tadašnja jedinici ŠTP ,,Ruma“ poklanja kompoziciju Muzeju Semberije uz pripadajuće zemljište sa pomoćnom prugom. Godine 1999. lokalna zajednica je Muzeju oduzela zemljište, a kompoziciju prebacija u krug preduzeća ,,Elvako“. Nešto kasnije uprava muzeja uz podršku gradskih vlasti poklanja putničke vagone JŽTP ,,Beograd“ za potrebe pruge ,,Šarganska osmica“, a 2012. ustupa lokomotivu Opštini Ugljevik koja ju nakon uređenja postavlja kod zgrade uprave Rudnika Ugljevik“, priča Tanja Lazić.

Kako kaže, pruga Bijeljina- Šid ostala je i nakon uspostavljanja granice između država Srbije i BiH pod jurisdikcijom JŽTP Beograd, sekcija za saobraćajno transportne poslove Ruma. U toku decenije po ukidanju pruge ( 2005- 2015) u više navrata je na zvaničnim susretima vlasti Srbije i BiH/ RS izražavana želja i namjera da se ovaj pružni pravac ponovo osposobi za putnički saobraćaj.

-Međutim, stogodišnja semberska pruga ostala je samo ,,pruga bez povratka“, sa žaljenjem kaže Tanja Lazić dodavši da je nekadašnja pruga Ugljevik- Bijeljina- Bosanska Rača- Šid podijelila sudbinu mnogih sličnih željezničkih pravaca u bivšem sistemu Jugoslovenske željeznice koji su napušteni, ukidani i demontirani iz razloga neprofitabilnosti i tehničke zaostalosti.

-Istovremeno se može konstatovati da je pomenuta pruga kao dio kulturno-istorijskog i industrijskog naslijeđa Semberije olako prepuštena vlastitoj sudbini i da lokalne zajednice na čijoj se teritoriji nalazi(la) nisu prepoznale značaj i potencijal  koji ona kao kulturno dobro u oblasti transporta može da ima. O tome najbolje svjedoči primjer voza ,,Ćire“ koga se grad Bijeljina odrekao u korist projekta izvan Semberije, a čija je samoodrživost, profitabilnost i doprinos kulturnom turizmu kao elementa kulturne baštine odavno potvrđena“, zaključuje Tanja Lazić.

Semberija info