GODIŠNjICA SMRTI VOJISLAVA KECMANOVIĆA ĐEDE :: Semberija INFO ::

 

GODIŠNjICA SMRTI VOJISLAVA KECMANOVIĆA ĐEDE


 Vojislav Đedo Kecmanović je bio jedan od najvećih, najzaslužnijih i najomiljenijih ljudi koje je Bijeljina ikad imala. Rođen je 1881. godine u Čitluku kod Prijedora. Gimnaziju je završio u Sarajevu i Sremskim Karlovcima, a medicinski fakultet u Pragu, 1911. godine. Tu se upoznao s Masarikovim revolucionarnim idejama, i ostao im privržen čitavog života.

Kao ljekar najprije je radio u Tuzli, odakle je za vrijeme Balkanskog rata otišao u Srbiju, da se bori kao dobrovoljac. Nakon rata vratio se u Tuzlu, pa u Sarajevo, uključio se u revolucionarni pokret i bio uhapšen. Na poznatom banjalučkom “veleizdajničkom procesu” osuđen je na pet godina robije, koje je izdržao u zatvorima u Banja Luci i Zenici.


Od 1918. godine živio je u Bijeljini. U to vrijeme ljekari su bili rijetki i jako cijenjeni, a Vojislav Kecmanović je ubrzo postao omiljen u narodu. Liječio je siromašne, pomagao im, znalo se da je u svako doba dana i noći spreman da ode bolesniku i da učini sve što može. “Narodni čovjek”, kako se nekad govorilo, dobio je i nadimak Đedo, i po tome ga je znao svaki čovjek i svako dijete u bijeljinskom kraju.

Ali, on nije bio samo ljekar, već i neumorni kulturni radnik, čiji je doprinos prosvećivanju naroda ovoga kraja nemjerljiv. Uz ostalo, bio je i pokretač mnogih akcija, predsjednik kulturno-prosvetnog društva, inicijator osnivanja Narodne biblioteke “Filip Višnjić”, učesnik u svim kulturnim, ali i političkim zbivanjima u Bijeljini. Od početka ustanka radio je za partizane, a u junu 1943. godine prebačen je na slobodnu teritoriju.

Kao izuzetno poštovan i ugledan čovjek, izabran je za člana AVNOJ-a i predsjednika ZAVNOBiH-a, a nakon rata je od 26. aprila 1945. do novembra 1946. godine bio predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine Bosne i Hercegovine – iako nikad nije bio član Komunističke partije.

Umro je u Sarajevu 25. marta 1961. godine.