Izložbom fotografija pod nazivom "Četiri decenije Semberskih novina" obilježen je značajan jubilej ovog lista - 40 godina postojanja i rada. Istovremeno , ta izložba je ponudila građanima na uvid i 117 fotografija Božidara Miloševića, fotoreportera koji je sav svoj dosadašnji život posvetio fotografiji.



Božo potvrđuje decenijama unazad krilaticu "da bez dobre fotografije nema dobre priče".

- Za 40 godina rada Semberskih novina trebalo je barem pet ovakvih prostora da se izloži sve. Prva selekcija je bila na 500 fotografija, i svake mi je žao koja nije ušla. Na kraju se došlo do nekih 117 fotogarfija. Nažalost ovdje nema fotografija posjete Olbrajtove, zatim je dolazio Đinđić, Koštunica, Vučić, ovdje je bio patrijarh Pavle, Dobrica Ćosić, započinje priču za InfoBijeljina Božidar Milošević.



Fotografi snimaju ljude, istorijske važne događaje, različite geografske predjele. Time nas podsjećaju na lijepe provedene trenutke ili nam omogućuju da upoznamo ono što nismo mogli vidjeti.



Božidar je jedan od njih. Čovjek koji je između ostalog, u Bijeljini bio svjedok mnogobrojnih istorijskih događaja.



- Čitav život sam imao nekakav aparat, počevši od smjene 8, preko praktike, dok se nije stiglo do nekih aparata koji su omgućavali malo lagodniji rad, pa do onih kojim se morala stizati konkurencija. Ovdje su mnnoge ekipe dolazile sa više aparata, bio sam na nekim mjestima na kojim drugi nisu. Jedna od najboljih ratnih fotografija koja je zahvaljujući Rojtersu obišla svijet je fotografija "ranjenik". Nijedna fotografija nije dobila nagradu sa svadbe. Nagrađene su fotografije koje izazivaju emocije – zemljotres, vulkani, rat, poplave. Dobio sam 1993. godine za jednu fotografiju drugu nagradu, a najveća satisfakcija je bila ta što su poslije mojih fotografija porodicama u Trnjacima i Batkoviću promjenjen život na bolje, priča nam Božo.
 
​

Njagov aparat je nekada slikao mašinovođe na ovoj stanici s jednim peronom, potom je na istom mjestu bio svjedok tužnog predaha Srba iz Krajine na putu za Srbiju, da bi na kraju od željezničke stanice ostale tri lipe i izgradnja nove autobuske stanice. Sve je to Božo zabilježio.

- Prvo moje radno mjesto bilo SOUR Umel - služba za informisanje. Potom Front Slobode iz Tuzle me je angažovao, a od 1988. godine pa do danas sam dopisnik Večernjih novosti iz Beograda, kaže na kraju.

(InfoBijeljina)