Milijarde u vjetar - Pjevačica 10 miliona na sat. Šerif Konjević košta 150 miliona. Ima li kraja uludom bacanju para? :: Semberija INFO ::

 

Milijarde u vjetar - Pjevačica 10 miliona na sat. Šerif Konjević košta 150 miliona. Ima li kraja uludom bacanju para?


Svake godine, nekako u ovo vrijeme, mladići širom zemlje spremaju se za odlazak na odsluženje vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Oduvijek je za buduće vojnike ovaj period puno značio, jer, nije mala stvar postati Titov vojnik, čuvar i branitelj slobode, bratstva i jedinstva.

Tako je i ovih dana. Širom Semberije organizuju se ispraćaji, što je dobro, da se nastavi tradicija. Ali, u ovim svečanim trenucima ima nešto što nije dobro. Nešto što smeta i začuđuje. Radi se o takmičenjima, ko će više potrošiti za ispraćaj, ko će obezbijediti bolju muziku, ko pripremiti više jela i pića. Čini se da se o cijeni malo ili nikako ne misli. U vrijeme kad se do novca teško dolazi, kad veliki broj radnika teško sastavlja kraj s krajem, pojedinci samo za muziku plaćaju stotine starih miliona.

Primjera ima više. Prije neki dan u jednom semberskom selu pjevačica iz ,,A’’ lige jugoslovenske estrade naplaćivala je svoje pjesme po satu. Ugovoreno je gostovanje od sedam sati, a za svaki sat je naplatila 10 starih miliona. Muzička pratnja dobila je 14 miliona i zaradu od naručilaca pjesama i kola, što po našoj skromnoj procjeni iznosi još oko 40 miliona dinara. Ili još jedan primjer. U drugom semberskom selu pjevali su i muzicirali ,,Kalesijski zvuci’’.

U trećem Šerif Konjević. Za svoje usluge Konjević je, sa muzičkom pratnjom, za jedno veče  zaradio 150  starih miliona. pravo bogatstvo, ako se zna da je ogroman broj radnika u bijeljinskom udruženom radu ovaj novac može zaraditi za godinu ili dvije. Ovo su primjeri roditelja koji su u mogućnosti da pripreme svojim sinovima dostojan ispraćaj.

Na drugoj strani je većina mladića, budućih vojnika, čiji roditelji ne mogu da priušte ovakav luksuz. Što je najgore, takvi roditelji, da im se djeca ne bi osjećala ponižena pred drugovima, po svaku cijenu nastoje da, bar donekle, budu uz komšije. Podižu se krediti pod nepovoljnim uslovima, roditelji pozajmljuju novac i tako se opterećuju, jer treba misliti šta će narod reći, ako se sin isprati u vojsku skromno, ako ne pjeva Šerif, Šaban Šaulić, ,,Kalesijski zvuci’’...?

Služenje vojnog roka je čast i obaveza za sve Jugoslovene, što podrazumijeva da buduće vojnike treba svečano ispratiti. Ipak, to ne znači da treba rasipati i nemilice trošiti sredstva, koja bi se u druge svrhe mogla daleko korisnije upotrijebiti.
                                                  
Tomislav Perić ,,Semberske’’ 22. septembar 1987. godine