Zašto je važno biti ekološki osviješćen?

     Da li je napredak današnjeg društva na svim poljima obezbijedio bolju budućnost? Zastanimo i zapitajmo se, barem na trenutak, koliko smo napredovali u podizanju svijesti o zaštiti životne sredine? Čuvamo li, ovako savremeni i moderni, svoju okolinu?
    Još od najranijeg uzrasta učimo da su za život neophodni sunce, voda i vazduh, da bez njih nema ni života na našoj planeti Zemlji. Međutim,  ista je zagađenija i ugroženija nego ikad. Zagadili smo je mi, ljudi, savremeni čovjek željan uživanja i lagodnosti. Zapitate li se ikad koliko volimo svoju planetu?

Previše smo se u toj lagodnosti, koju nam je napredak obezbijedio, kao konzumenti, opustili. Stvorili smo privid uživanja. Na uštrb čega? Sve znamo, a malo toga činimo da je sačuvamo.

Zagađujemo sve što se može zagaditi: i rijeke, i šume, i zemljište i vazduh. Opravdanje nalazimo u onoj tako često korištenoj, poznatoj: „Šta ja kao pojedinac mogu promijeniti? Ništa!“  Baš od toga bi i trebalo da krenemo.
Ti, pojedinac,  upravo si taj koji je pokretač. Milion malih stvari, jedno po jedno, možda nešto i uspijemo sačuvati.
Ako ti, jedan u milion, promijeniš stav prema životnoj sredini, zamisli šta milijarde takvih mogu uraditi. Jedan po jedan.
Budite svi mali ekolozi, budite prvi u svom okruženju. Dajte primjer drugima.
Ostavimo planetu svojoj d‌jeci što ljepšu i zdraviju. Prenesimo im ljubav prema očuvanju kako bi i oni u naslijeđe imali šta ostaviti budućim naraštajima.

Koliko teško može biti baciti smeće u kontejner umjesto na livadu ili u rijeku, posaditi drvo, voziti se biciklom i šetati se, automobile koristiti baš kad je to neophodno. Umjesto na desetine, imati jedan parfem. Veš će mirisati i biti čist i svjež i bez omekšivača. Koristimo papir umjesto plastike kad god smo u prilici jer sve to ionako kasnije bacimo. Sve postane smeće, ali nije isto da li će se nešto razlagati nekoliko dana ili nekoliko stotina godina, zar ne?!

Često čujemo o organskom uzgoju i ishrani. U posljednje vrijeme mi se čini da je u trendu jesti samo organski proizvedenu hranu. Da li smo samo licemjerni? Možda nije ni bitno ako se svi vratimo organskoj proizvodnji. Izvucimo najbolje što možemo i iskoristimo priliku kad nam se već pruža. Možda je posljednji čas i pravo vrijeme da reagujemo i mijenjamo ono što možemo. Bićemo zdraviji, srećniji i osjećaćemo da smo doprinijeli nečemu velikom.

Ma koliko se ono što kao pojedinac učinimo činilo malim, mislim da jedino tako, malo po malo, možemo probuditi svijest da što više ljudi prihvati zdrave životne navike i vodi računa o ekološkom očuvanju.
​
Pomislite na ugrožene morske kornjače svaki put kad u more bacite plastičnu flašu ili iskorištenu limenku. Vodite se onim : „Meni to nije ništa, a nekome puno znači!“ I, ne zaboravite, život će nam biti ljepši ako se samo malo potrudimo.
Udišite svjež vazduh! Pijte čistu vodu! Jedite hranu koja nije proizvedena na zagađenom zemljištu! Reciklirajte kad god ste u prilici! Ostavite budućim naraštajima mogućnost da uživaju u tom luksuzu i obavezu da ga čuvaju! I, zapamtite, važno je: Budite ekološki osviješteni!

Predrag Terzić. Tehničkа školа „Mihajlo Pupin" Bijeljina