Bijeljinski bend koji nudi novi zvuk
Bob Marli je jednom prilikom rekao da je jedna od dobrih strana muzike ta, da kada te pogodi, ne osjećaš bol. U Bijeljini, zahvaljujući bogatoj muzičkoj sceni, ne možete ni pomisliti na bol, jer upravo su bendovi i mnogi muzički sastavi ti koji nam pomažu da prevaziđemo neka teška vremena i prepustimo se uživanju.
Upravo jedan takav bend jeste "Cabbage Pie Band". "Cabbage Pie" čini četvoro muzičkih entuzijasta. Na čelu benda je Mišo Lukić, gitarista i tekstopisac, zatim su tu i Goran Ilić koji svira klavir i bas gitaru, David Vasić svira bubnjeve i tu je već prepoznatljivi funk/jazz vokal iz Bijeljine Dragana Minić.
Razgovarali smo sa Draganom Minić i pitali smo je da nam nešto više kaže o samom bendu i njihovim planovima, ali smo se osvrnuli i na muzičku scenu u našem gradu.
Za vrlo kratko vrijeme, napravili ste veliki pomak na muzičkoj sceni. Postali ste prepoznatljivi kako u gradu, tako i šire. Ljudi su vas zavoljeli i vrlo rado posjećuju mjesta gdje vi nastupate. Sada želimo da čujemo nešto više o samom bendu. Kako se sve razvijalo od nastank, pa do danas?
Sami početak "Cabbage Pie" benda nije bio moja zamisao, jer sam se ja naknadno pridružila već formiranom sastavu. Prvenstvena zamisao je bila osnivanje instrumentalnog benda sa tri člana na čelu sa Mišom Lukićem i Goranom Ilićem. Međutim, živimo u takvoj sredini gdje ljudi rijetko slušaju instrumentalnu muziku. Shodno tome, Mišo je došao na ideju da im je potreban vokal koji će upotpuniti cijelu priču. Kada su me kontaktirali ja sam vrlo rado pristala i naša saradnja je započela od 2018. godine. Od tog trenutka nastaje "Cabbage Pie Band". Na početku smo prvenstveno bili cover bend. Snimali smo obrade komercijalnih i stranih izvođača poput Džejms Brauna, Rijane, Bijonse i sl. Sa tim repertoarom počeli smo da nastupamo u Bijeljini, ali krajem 2018. godine Mišo je došao na ideju da treba da stvaramo našu muziku, umjesto da izvodimo pjesme drugih izvođača. Mišo je već imao keca u rukavu, a to je pjesma "Ruke" koja je bila i naš prvenac. Dobili smo val pozitivnih kritika i komentara, što nam je pričinilo posebno zadovoljstvo. Sa pjesmom "Ruke" na portalu JelenMusicShow bili smo na prvom mjestu na njihovoj top listi, a zatim smo tri mjeseca bili na prvom mjestu top liste BHRT. Prije nego što će nas zadesiti pandemija koronavirusa, izdali smo našu drugu autorsku pjesmu koja nosi naziv "Kataklizma cirkusa". Voljeli bismo da obe pjesme svako doživi na svoj način, što nam je i bio cilj.
Ono što je posebno zanimlljivo u vezi benda jeste sami naziv. Zašto baš "pita od kupusa" (Cabbage Pie)? Ko je došao na tu ideju i da li je to "omaž" Semberiji?
To je vrlo zanimljiva priča. Svi smo poreklom iz različitih dijelova naše države. Ja sam rodom iz Tuzle, Mišo je iz Sarajeva, a Goran je iz Bijeljine. Mišo je samo jednog dana došao sa nazivom benda uz vrlo logično objašnjenje. Obzirom da je on iz Sarajeva, a Sarajevo je poznato po najboljim pitama, a Goran je iz podneblja koje je poznato po kupusu.Oni su samo spoijili dvije ključne riječi pomoću kojih su došli na ideju da se bend zove "Cabbage Pie". Samim tim što naziv benda predstavlja vezu između Sarajeva i Bijeljine, tj. između "pitara" i "kupusara", možemo reći i da je to na neki način jedan lijep "omaž" Semberiji.
Svaki bend ima neki cilj na početku, neku zamišljenu priču koju želi da prenese. Koju priču "Cabbage Pie" želi da plasira na našoj muzičkoj sceni i šta je to što želite da postignete kod publike?
Mi smo bend koji voli da eksperimentiše, ne želimo da se baziramo na samo jednom žanru. Mislim da nam je to i donijelo prepoznatljivost kod publike. Ono što želimo da izazovemo kod publike jeste želja da se uđe u srž muzike. Želimo da se sluša kvalitetna i autentična muzika, jer smatram da se danas većina pjesama utapa jedna u drugu. Želimo da plasiramo nešto što nije već viđeno, a da publika pokuša malo više da sluša muziku.
Nakon dva singla, čuli smo da se "krčka" i treći. Da li možda imate u planu da izdate svoj prvi album?
Cijela situacija sa pandemijom coronavirusa nas je poremetila, jer nam je cilj bio da do kraja godine završimo naš prvi album. I dalje težimo ka tom cilju i na dobrom smo putu. Radimo uveliko na trećoj pjesmi koja nosi naziv "Osjećaj" i uskoro treba da bude objavljena. Još par pjesama su u fioci i čekaju svoj momenat, a na albumu treba da se nađe 8 do 9 pjesama.
Uvijek je lakše kada sve ide po planu, kada je sve onako kako smo zamislili. Međutim, u današnje vrijeme češće se dešava da je upravo suprotno od toga. Da li je lako za muzičare da pronađu svoje mjesto na muzičkoj sceni kod nas i da li mogu da opstanu i da se izbore kako bi zarađivali baveći se poslom koji vole?
Ukoliko pričamo o svirkama, veoma je teško, jer cijeli svijet je stao zbog virusa koji nas je zadesio. U tu ruku je teško, jer su ljudi navikli da svaki vikend putuju gdje imaju svirke i koncerte, a u drugu ruku nije teško, jer je ovo ipak 21. vijek gdje imamo širok spektar mogućnosti da se promovišemo putem interneta. Možemo da plasiramo svoju muziku i da vidimo koliko možemo da poberemo simpatija publike, a samim tim i popularnost. Po mom mišljenju, jaka volja i želja, a prije svega upornost, mogu mnogo toga da postignu.
Zbog pandemije coronavirusa svirke su prvo bile svedene na minimum, a trenutno je situacija takva da ih nema nikako. Koliko i na koji način sve to utiče na muzičare?
Za ljude kojima je to profesija, koji su pola svog života dali u te svirke i izdvajali sredstva za opremu i sve što im je potrebno da bi se bavili tim poslom, mnogo je teško. Većina mojih kolega nema drugi posao, a troškovi ostaju isti. Tu su porodice koje treba izdržavati, ali nada ostaje da ni ovo neće trajati dovijeka i da će se ipak naći neko ko će muzičarima u ovim teškim trenucima pružiti ruku spasa.
Sve više su zastupljeni online nastupi i dosta muzičara plasira cover snimke. Koliko to pomaže muzičarima da se predstave publici i da li možemo da očekujemo nešto slično i od vas?
Imali smo par ponuda za online nastupe, međutim u tom trenutku nam to nije bio prioritet. Čak nismo bili u punom sastavu tada, pa nismo bili u mogućnosti ni da odradimo online svirke, što ne znači da nećemo u nekom skorijem periodu. Što se tiče predstavljanja, itekako ovakav vid nastupa može da pomogne. Pogotovo u trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo. Prvenstveno da se muzičari izbore za svoje mjesto, da budu prepoznatljivi i da korisnici društvenih mreža mogu da prate njihov rad kada je u pitanju muzika.
Naš grad je zaista bogat kada su u pitanju mladi i talentovani ljudi koji tek treba da dobiju priliku da pokažu koliko zapravo mogu da postignu svojim talentom. Da li treba da vjeruju da mogu na našim prostorima ostvariti svoje ciljeve ili će morati sreću potražiti van granica naše države, kao što je to slučaj sa većinom profesija danas?
Živim dugi niz godina u Bijeljini i znam kako funkcioniše i kako diše ova sredina i ovaj grad. Znam kako razmišlja moja generacija, ali i mlađe populacije. I dalje vjerujem da će doći novi talas generacija koje će malo poraditi na pitanju kulture i urbane scene u ovom gradu, jer treba mnogo toga da se promijeni. Ja vjerujem u njih, a treba i oni i da vjeruju u sebe.
Semberija info - Lj. Božić
Upravo jedan takav bend jeste "Cabbage Pie Band". "Cabbage Pie" čini četvoro muzičkih entuzijasta. Na čelu benda je Mišo Lukić, gitarista i tekstopisac, zatim su tu i Goran Ilić koji svira klavir i bas gitaru, David Vasić svira bubnjeve i tu je već prepoznatljivi funk/jazz vokal iz Bijeljine Dragana Minić.
Razgovarali smo sa Draganom Minić i pitali smo je da nam nešto više kaže o samom bendu i njihovim planovima, ali smo se osvrnuli i na muzičku scenu u našem gradu.
Za vrlo kratko vrijeme, napravili ste veliki pomak na muzičkoj sceni. Postali ste prepoznatljivi kako u gradu, tako i šire. Ljudi su vas zavoljeli i vrlo rado posjećuju mjesta gdje vi nastupate. Sada želimo da čujemo nešto više o samom bendu. Kako se sve razvijalo od nastank, pa do danas?
Sami početak "Cabbage Pie" benda nije bio moja zamisao, jer sam se ja naknadno pridružila već formiranom sastavu. Prvenstvena zamisao je bila osnivanje instrumentalnog benda sa tri člana na čelu sa Mišom Lukićem i Goranom Ilićem. Međutim, živimo u takvoj sredini gdje ljudi rijetko slušaju instrumentalnu muziku. Shodno tome, Mišo je došao na ideju da im je potreban vokal koji će upotpuniti cijelu priču. Kada su me kontaktirali ja sam vrlo rado pristala i naša saradnja je započela od 2018. godine. Od tog trenutka nastaje "Cabbage Pie Band". Na početku smo prvenstveno bili cover bend. Snimali smo obrade komercijalnih i stranih izvođača poput Džejms Brauna, Rijane, Bijonse i sl. Sa tim repertoarom počeli smo da nastupamo u Bijeljini, ali krajem 2018. godine Mišo je došao na ideju da treba da stvaramo našu muziku, umjesto da izvodimo pjesme drugih izvođača. Mišo je već imao keca u rukavu, a to je pjesma "Ruke" koja je bila i naš prvenac. Dobili smo val pozitivnih kritika i komentara, što nam je pričinilo posebno zadovoljstvo. Sa pjesmom "Ruke" na portalu JelenMusicShow bili smo na prvom mjestu na njihovoj top listi, a zatim smo tri mjeseca bili na prvom mjestu top liste BHRT. Prije nego što će nas zadesiti pandemija koronavirusa, izdali smo našu drugu autorsku pjesmu koja nosi naziv "Kataklizma cirkusa". Voljeli bismo da obe pjesme svako doživi na svoj način, što nam je i bio cilj.
Ono što je posebno zanimlljivo u vezi benda jeste sami naziv. Zašto baš "pita od kupusa" (Cabbage Pie)? Ko je došao na tu ideju i da li je to "omaž" Semberiji?
To je vrlo zanimljiva priča. Svi smo poreklom iz različitih dijelova naše države. Ja sam rodom iz Tuzle, Mišo je iz Sarajeva, a Goran je iz Bijeljine. Mišo je samo jednog dana došao sa nazivom benda uz vrlo logično objašnjenje. Obzirom da je on iz Sarajeva, a Sarajevo je poznato po najboljim pitama, a Goran je iz podneblja koje je poznato po kupusu.Oni su samo spoijili dvije ključne riječi pomoću kojih su došli na ideju da se bend zove "Cabbage Pie". Samim tim što naziv benda predstavlja vezu između Sarajeva i Bijeljine, tj. između "pitara" i "kupusara", možemo reći i da je to na neki način jedan lijep "omaž" Semberiji.
Svaki bend ima neki cilj na početku, neku zamišljenu priču koju želi da prenese. Koju priču "Cabbage Pie" želi da plasira na našoj muzičkoj sceni i šta je to što želite da postignete kod publike?
Mi smo bend koji voli da eksperimentiše, ne želimo da se baziramo na samo jednom žanru. Mislim da nam je to i donijelo prepoznatljivost kod publike. Ono što želimo da izazovemo kod publike jeste želja da se uđe u srž muzike. Želimo da se sluša kvalitetna i autentična muzika, jer smatram da se danas većina pjesama utapa jedna u drugu. Želimo da plasiramo nešto što nije već viđeno, a da publika pokuša malo više da sluša muziku.
Nakon dva singla, čuli smo da se "krčka" i treći. Da li možda imate u planu da izdate svoj prvi album?
Cijela situacija sa pandemijom coronavirusa nas je poremetila, jer nam je cilj bio da do kraja godine završimo naš prvi album. I dalje težimo ka tom cilju i na dobrom smo putu. Radimo uveliko na trećoj pjesmi koja nosi naziv "Osjećaj" i uskoro treba da bude objavljena. Još par pjesama su u fioci i čekaju svoj momenat, a na albumu treba da se nađe 8 do 9 pjesama.
Uvijek je lakše kada sve ide po planu, kada je sve onako kako smo zamislili. Međutim, u današnje vrijeme češće se dešava da je upravo suprotno od toga. Da li je lako za muzičare da pronađu svoje mjesto na muzičkoj sceni kod nas i da li mogu da opstanu i da se izbore kako bi zarađivali baveći se poslom koji vole?
Ukoliko pričamo o svirkama, veoma je teško, jer cijeli svijet je stao zbog virusa koji nas je zadesio. U tu ruku je teško, jer su ljudi navikli da svaki vikend putuju gdje imaju svirke i koncerte, a u drugu ruku nije teško, jer je ovo ipak 21. vijek gdje imamo širok spektar mogućnosti da se promovišemo putem interneta. Možemo da plasiramo svoju muziku i da vidimo koliko možemo da poberemo simpatija publike, a samim tim i popularnost. Po mom mišljenju, jaka volja i želja, a prije svega upornost, mogu mnogo toga da postignu.
Zbog pandemije coronavirusa svirke su prvo bile svedene na minimum, a trenutno je situacija takva da ih nema nikako. Koliko i na koji način sve to utiče na muzičare?
Za ljude kojima je to profesija, koji su pola svog života dali u te svirke i izdvajali sredstva za opremu i sve što im je potrebno da bi se bavili tim poslom, mnogo je teško. Većina mojih kolega nema drugi posao, a troškovi ostaju isti. Tu su porodice koje treba izdržavati, ali nada ostaje da ni ovo neće trajati dovijeka i da će se ipak naći neko ko će muzičarima u ovim teškim trenucima pružiti ruku spasa.
Sve više su zastupljeni online nastupi i dosta muzičara plasira cover snimke. Koliko to pomaže muzičarima da se predstave publici i da li možemo da očekujemo nešto slično i od vas?
Imali smo par ponuda za online nastupe, međutim u tom trenutku nam to nije bio prioritet. Čak nismo bili u punom sastavu tada, pa nismo bili u mogućnosti ni da odradimo online svirke, što ne znači da nećemo u nekom skorijem periodu. Što se tiče predstavljanja, itekako ovakav vid nastupa može da pomogne. Pogotovo u trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo. Prvenstveno da se muzičari izbore za svoje mjesto, da budu prepoznatljivi i da korisnici društvenih mreža mogu da prate njihov rad kada je u pitanju muzika.
Naš grad je zaista bogat kada su u pitanju mladi i talentovani ljudi koji tek treba da dobiju priliku da pokažu koliko zapravo mogu da postignu svojim talentom. Da li treba da vjeruju da mogu na našim prostorima ostvariti svoje ciljeve ili će morati sreću potražiti van granica naše države, kao što je to slučaj sa većinom profesija danas?
Živim dugi niz godina u Bijeljini i znam kako funkcioniše i kako diše ova sredina i ovaj grad. Znam kako razmišlja moja generacija, ali i mlađe populacije. I dalje vjerujem da će doći novi talas generacija koje će malo poraditi na pitanju kulture i urbane scene u ovom gradu, jer treba mnogo toga da se promijeni. Ja vjerujem u njih, a treba i oni i da vjeruju u sebe.
Semberija info - Lj. Božić
