Kada je vrijeme za prvu prihranu pšenice?
Foto: Saša Stanković
Prva dekada februara je na prošla, a proizvođače sve više zanima da li treba krenuti sa prihranom usjeva ozime sjetve.
Prihrana ozimih žita je najvažniji posao ratara početkom godine i najbitnija agrotehnička mjera koja najviše utiče na prinos ovih kultura.
Prema riječima savjetodavca za ratarstvo i povrtarstvo Saše Stankovića, u zavisnosti od vremena sjetve, usjevi se nalaze u različitim fazama.
"Kao rijetko kada, unazad nekoliko godina, agroekološki uslovi su jesenas bili veoma povoljni kako sa aspekta same sjetve, tako i sa aspekta uslova nicanja i početne faze razvoja i razvića pšenice i ostalih strnih žita", kaže Stanković.
"Dug period kiša, počev od septembra, uticao je na razlaganje žetvenih ostataka, ali i mineralnih đubriva primijenjenih na jesen i u prethodnoj godini koja, zbog sušnih uslova nisu mogla da se razlože i iskoriste od strane biljaka."
Jaka zelena boja pred ulazak u zimu, dodaje savjetodavac, ukazivala je da u zemljištu postoje solidne rezerve mineralnih materija. To znači da su biljke spremno ušle u zimski period, najvećim dijelom formirale čvor bokorenja, što je značajno za otpornost na niske temperature.
"Do sada nije bilo ekstremno niskih temperatura, ali je u pojedinim područjima, u dva navrata, par dana, zabilježen jutarnji prizemni mraz koji nije negativno uticao na usjeve", ističe naš sagovornik.
U nekim područjima usjevi su, kaže, tokom ovog perioda bili zaštićeni snježnim pokrivačem, pa se može konstatovati da nije bilo izmrzavanja. Međutim, na nekim parcelama u usjevu ječma kao i pregustim usjevima pšenice zapažena su manja ili veća oštećenja lisne mase pod uticajem niskih temperatura. Također, na nekim tipovima zemljišta zbog dugog kišnog perioda uočena je jaka hloroza usjeva strnih žita.
"Dugo zadržavanje vode na parcelama, visok nivo podzemnih voda, nemogućnost oticanja vode sa parcele su neki od razloga zašto se javlja žutilo ili hloroza lista. Korijen se nalazi u prevlaženim uslovima, biljke ne dišu", pojašnjava Stanković i dodaje da takve usjeve ne treba prihranjivati dok ne krenu sa vegetacijom kako ih oblici azota ne bi dodatno ugušili.
"Preporuka je da se glavna prihrana uradi sa 60 do 70 kilograma po hektaru azota. Na osnovu iskustva, neophodno je primijeniti 120-150 kilograma po hektaru uree, 220 kilograma po hektaru amonijum-nitrata ili 250 kilograma po hektaru kalijum-amonijum-nitrata", kaže ovaj stručnjak za ratarstvo.
Na osnovu izgleda biljke, boji i jačini, moguće je odraditi i korekciju u prihrani sa oko 20 do 30 kilograma po hektaru azota, i to nakon 20 do 30 dana od prve prihrane. Međutim, upozorava savjetodavac, ne treba ni pretjerivati sa količinama azota ukoliko usjev ima lijepu boju i u dobroj je kondiciji.
Pojašnjava nam i kada se količina azotnog đubriva smanjuje za 30%.
"U pregustom sklopu usjeva, ukoliko je sjetva obavljena poslije neke leguminoze, ako je startno đubrenje primijenjeno na jesen, potrebno je smanjiti količinu količinu ovog elementa".
"Primjenu ureje u uslovima nedovoljne vlage i temperaturama preko 12 do 15oC, prati značajan gubitak azota, s obzirom na duži period prevođenja ovog đubrenja u oblike azota koje biljka može iskoristiti", napominje naš sagovornik.
Kako dodaje, primjena kalijum-amonijum-nitrata u uslovima nedovoljne vlažnosti zemljišta ili bar 10-15mm/m2 padavina, prate slaba mogućnost odvajanja azota od nosača i njegovog iskorištavanja od strane biljaka.
Azot je potrebniji usjevima koji su u fenofazi početka i punog bokorenja nego onim kasnije posijanim koji su sada u fazi 3-4 lista.
S obzirom na povoljne uslove zemljišne vlage i dužeg prevođenja organskog u mineralni azot iz ureje, što je oko 30 do 40 dana, preporuka je da se sa primjenom ovog đubriva može krenuti. Usjeve koji su u ranijim fazama urejom prihraniti kasnije.
"Na parcelama na kojima je neophodno primeniti KAN ili AN i u usjevima koji su u fazi 2-4 lista, ne treba žuriti sa prihranom, već to isplanirati početkom marta", kaže savjetodavac.
Kako zaključuje na kraju razgovora, ukoliko je planirano da se prihrana usjeva koji su u fazi bokorenja obavi KAN-om ili AN-om, treba je obaviti krajem februara-početkom marta. Dani su tada topliji, a biljka može da usvoji primijenjeni azot, pošto se radi o oblicima koji su, za razliku od ureje, odmah pristupačni biljkama.
(Agroklub.ba)
Prihrana ozimih žita je najvažniji posao ratara početkom godine i najbitnija agrotehnička mjera koja najviše utiče na prinos ovih kultura.
Prema riječima savjetodavca za ratarstvo i povrtarstvo Saše Stankovića, u zavisnosti od vremena sjetve, usjevi se nalaze u različitim fazama.
"Kao rijetko kada, unazad nekoliko godina, agroekološki uslovi su jesenas bili veoma povoljni kako sa aspekta same sjetve, tako i sa aspekta uslova nicanja i početne faze razvoja i razvića pšenice i ostalih strnih žita", kaže Stanković.
Solidne rezerve mineralnih materija
Povoljni uslovi za sjetvu i nicanje doprinijeli su da na većini parcela imamo dobar sklop usjeva, lijepu zelenu boju i dobru kondiciju pred ulazak u zimu."Dug period kiša, počev od septembra, uticao je na razlaganje žetvenih ostataka, ali i mineralnih đubriva primijenjenih na jesen i u prethodnoj godini koja, zbog sušnih uslova nisu mogla da se razlože i iskoriste od strane biljaka."
Jaka zelena boja pred ulazak u zimu, dodaje savjetodavac, ukazivala je da u zemljištu postoje solidne rezerve mineralnih materija. To znači da su biljke spremno ušle u zimski period, najvećim dijelom formirale čvor bokorenja, što je značajno za otpornost na niske temperature.
"Do sada nije bilo ekstremno niskih temperatura, ali je u pojedinim područjima, u dva navrata, par dana, zabilježen jutarnji prizemni mraz koji nije negativno uticao na usjeve", ističe naš sagovornik.
U nekim područjima usjevi su, kaže, tokom ovog perioda bili zaštićeni snježnim pokrivačem, pa se može konstatovati da nije bilo izmrzavanja. Međutim, na nekim parcelama u usjevu ječma kao i pregustim usjevima pšenice zapažena su manja ili veća oštećenja lisne mase pod uticajem niskih temperatura. Također, na nekim tipovima zemljišta zbog dugog kišnog perioda uočena je jaka hloroza usjeva strnih žita.
"Dugo zadržavanje vode na parcelama, visok nivo podzemnih voda, nemogućnost oticanja vode sa parcele su neki od razloga zašto se javlja žutilo ili hloroza lista. Korijen se nalazi u prevlaženim uslovima, biljke ne dišu", pojašnjava Stanković i dodaje da takve usjeve ne treba prihranjivati dok ne krenu sa vegetacijom kako ih oblici azota ne bi dodatno ugušili.
Azotna đubriva - glavni nosilac prinosa
S obzirom na to da su biljke na terenu u različitim fazama razvoja, različite su i potrebe u vremenu, načinu i količine primjene azotnih đubriva. Pregusta i plitka sjetva, nizak nivo osnovnog đubrenja mogu biti faktori koji utiču na smanjenu otpornost biljaka na niske temperature. Zato je u narednom periodu od izuzetne važnosti primjena azotnih đubriva, jer je upravo ovaj elemenat glavni nosilac prinosa."Preporuka je da se glavna prihrana uradi sa 60 do 70 kilograma po hektaru azota. Na osnovu iskustva, neophodno je primijeniti 120-150 kilograma po hektaru uree, 220 kilograma po hektaru amonijum-nitrata ili 250 kilograma po hektaru kalijum-amonijum-nitrata", kaže ovaj stručnjak za ratarstvo.
Na osnovu izgleda biljke, boji i jačini, moguće je odraditi i korekciju u prihrani sa oko 20 do 30 kilograma po hektaru azota, i to nakon 20 do 30 dana od prve prihrane. Međutim, upozorava savjetodavac, ne treba ni pretjerivati sa količinama azota ukoliko usjev ima lijepu boju i u dobroj je kondiciji.
Pojašnjava nam i kada se količina azotnog đubriva smanjuje za 30%.
"U pregustom sklopu usjeva, ukoliko je sjetva obavljena poslije neke leguminoze, ako je startno đubrenje primijenjeno na jesen, potrebno je smanjiti količinu količinu ovog elementa".
Prilagodite đubriva zemljištu
Prilikom izbora vrste azotnog đubriva, treba imati u vidu pH vrijednost zemljišta i vremenske uslove u kojima treba obaviti prihranu. Pravilo je da na kiselim zemljištima treba primijeniti kalijum-amonijum-nitrat, a na neutralnim ureu ili amonijum-nitrat. Važno je da primjenu ovih đubriva prilagodimo vremenskim uslovima, odnosno stanju vlage u zemljištu."Primjenu ureje u uslovima nedovoljne vlage i temperaturama preko 12 do 15oC, prati značajan gubitak azota, s obzirom na duži period prevođenja ovog đubrenja u oblike azota koje biljka može iskoristiti", napominje naš sagovornik.
Kako dodaje, primjena kalijum-amonijum-nitrata u uslovima nedovoljne vlažnosti zemljišta ili bar 10-15mm/m2 padavina, prate slaba mogućnost odvajanja azota od nosača i njegovog iskorištavanja od strane biljaka.
Azot je potrebniji usjevima koji su u fenofazi početka i punog bokorenja nego onim kasnije posijanim koji su sada u fazi 3-4 lista.
S obzirom na povoljne uslove zemljišne vlage i dužeg prevođenja organskog u mineralni azot iz ureje, što je oko 30 do 40 dana, preporuka je da se sa primjenom ovog đubriva može krenuti. Usjeve koji su u ranijim fazama urejom prihraniti kasnije.
"Na parcelama na kojima je neophodno primeniti KAN ili AN i u usjevima koji su u fazi 2-4 lista, ne treba žuriti sa prihranom, već to isplanirati početkom marta", kaže savjetodavac.
Kako zaključuje na kraju razgovora, ukoliko je planirano da se prihrana usjeva koji su u fazi bokorenja obavi KAN-om ili AN-om, treba je obaviti krajem februara-početkom marta. Dani su tada topliji, a biljka može da usvoji primijenjeni azot, pošto se radi o oblicima koji su, za razliku od ureje, odmah pristupačni biljkama.
(Agroklub.ba)
Више из категорије
