KLADIONICE SU SVUDA OKO NAS: KAKO SMO POSTALI DRUŠTVO KOCKARA? :: Semberija INFO ::

 

KLADIONICE SU SVUDA OKO NAS: KAKO SMO POSTALI DRUŠTVO KOCKARA?


Ranije se govorilo ,,nema hljeba bez motike“, a danas bi se već moglo reći ,,nema hljeba bez kladionice“, jer određeni broj lica svoj izvor novca bazira, upravo, na klađenju. Razvijaju se sistemi, pasionirano se prate sportska dešavanja, a kladionica postaje mjesto oko kog se vrti svakodnevica’’, kaže za portal Semberija info diplomirani psiholog psihoterapeut Slađana Cvjetković.

Gotovo je nemoguće da se prilikom šetnje Bijeljinom ne primijeti da na svakom ćošku postoji neka sportska kladionica ili kazino. Klađene je vrlo rašireno, a hiljade ljudi svakodnevno uplaćuju svoje listiće u tim kladionicama.
 
- Klađenje i dobitak na osnovu vlastite procjene, znanja, sistema, izaziva osjećanje zadovoljstva, sreće, pa i euforije i omogućava nam da se osjećamo bolje, vrednije. No, kao i svako osjećanje sreće i zadovoljstva kratko traju, pa je potrebno ponoviti ovo iskustvo, tako da se ljestvica polako podiže, odnosno, ulozi postaju veći’’, pojašnjava diplomirani psiholog psihoterapeut Slađana Cvjetković, dodavši kako smo, inače, skloniji da zaslugu za uspjeh češće pripisujemo sebi i svojim sposobnostima, dok neuspjeh opravdavamo spoljašnjim okolnostima i otpisujemo vlastitu odgovornost za njega, pa kada gubimo najčešće nismo odgovorni mi, nego onaj tamo igrač, loša sreća, loš tip...No, to će se promijeniti, samo treba sačekati i biti strpljiv.
 
Ima li hljeba bez motike?

Za najveću bolest 21. vijeka proglašena je depresija, a s ovim finansijskim (ne)stanjem pojačana i opterećenost ljudi kreditima, nezaposlenost ili životno razočarenje žele nadoknaditi jednim brzim bingo-dobitkom koji će promijeniti sve.

- Živimo u skromnim materijalnim uslovima gdje se i medijski veoma često promoviše laka zarada, bez mnogo uloženog truda i rada. Učenje i rad se nerijetko predstavljaju kao nešto čime se teško postiže promovisani luksuzni stil života. Važno je zaraditi odmah i sada, a ne sačekati da se zarada akumulira. Mnogo je urbanih legendi o tamo nekom velikom dobitku koje klađenju, pogotovo kod mladih, daje kredibilitet. I svako zna nekoga ko zna nekoga ko je ostvario ogroman dobitak na malu kvotu. I zašto to možda ne bi bili mi? Zapravo, tako se zamagljuje činjenica da kladionice ne bi opstale da se tako lako dobija, te da funkcionišu tako da ne mogu biti na gubitku’’, pojašnjava Slađana Cvjetković.

Pored toga, ukazuje ona, djeca se vaspitavaju na način da im se ne traži mnogo truda i napora da bi dobili ono što žele, ne razvijaju se radne navike, ne odlaže im se zadovoljenje potreba, nego im se daje odmah i sada, čak i onda kad to nije neophodno.
 

-Svim ovim djeci se i nesvjesno šalje poruka da za zaradu i ne treba mnogo truda i rada, da za nju ne treba vrijeme. A kladionice nude, upravo, tu mogućnost: laku zaradu bez mnogo truda i napora i zaradu odmah i sada. Sa druge strane podižu doživljaj vlastite vrijednosti, jer si to ostvario na osnovu svoje sposobnosti da dobro procjenjuješ. I tu je osnovna opasnost klađenja i stvaranje zavisnosti, pogotovo kod mladih, jer se bazira na nerealnom samopouzdanju. Za razliku od alkohola i narkotika, gdje su osjećanja zadovoljstva i sreće isprovocirana konkretnom spoljnom supstancom – vještački, koje su svi više ili manje svjesni, kod klađenja to nije tako. Osjećanja zadovoljstva i sreće  isprovocirana su našim djelovanjem i doživljajem uspjeha zbog svojih ,,sposobnosti’’ i znanja, znači unutrašnjim faktorima, što zamagljuje dugoročne posljedice ovakvog ponašanja. A logika je najčešće ovakva: s obzirom da potiče ,,iz mene’’ znači da mogu ,,da kontrolišem’’, odnosno daje se privid kontrole nad impulsima, te zato osoba ima utisak da može lako da prestane sa takvim ponašanjem’’, pojašnjava za portal Semberija info Cvjetkovićeva.
 
Zamke klađenja

Teško je razmišljati o rizicima kada dobijaš, pogotovo kada si mlad. Međutim, klađenje je rizično ponašanje čije posljedice mogu biti razorne ako se na vrijeme ne ukaže na njega.

-Adolescente karakteriše sklonost ka rizičnim ponašanjima, jer procjenjuju opasnost na drugačiji način, nego odrasli iz razloga nedovoljne povezanosti različitih dijelova mozga koji učestvuju u razmatranju opasnosti i odlučivanju, ali i nedostatku iskustva. Jer ako si ostvario uspjeh u više ili manje redovnim intervalima i doživio zadovoljstvo u vezi toga (tzv. instrumentalno i emocionalno uslovljavanje), želiš da to ponoviš i vjeruješ da će to uskoro ponovo biti. Stalno iščekuješ svoj dobitni tip, sistem. Takođe, što je dobitak veći i osjećanje sreće je veće, ali vremenom poželiš i više, jer mali dobici nisu više dovoljni da  doživiš zadovoljstvo i sreću, pa podižeš uloge, a time i rizike. I tu se krug zatvara, odnosno, tu je ključ zavisnosti’’, upozorava Slađana Cvjetković, naglašavajući da je dodatno problem to  što je kod nas i socijalno okruženje blagonaklono prema klađenju ovog tipa.

Većina igra igre na sreću i ne doživljava klađenje na sportske događaje kao nešto loše. Na pitanje kako izbjeći zamke klađenja, posebno kod djece i mladih, Slađana Cvjetković odgovara:

- Realno ne možemo se praviti da kladionice ne postoje. Postoje i tu su oko nas, i tu i tamo neko dobije. Ponekad neki tiket i nije problematičan, jer na kraju krajeva većina nacije igra neku od igara na sreću i nada se dobitku. No, nadaju se, ali i rade i zarađuju na teži način. I to je osnova na kojoj bi trebalo bazirati razgovore sa djecom i mladima. Pitati ih šta misle o tome, da li postoje opasnosti od klađenja i koje su. Razgovarati sa njima na kojim principima kladionice funkcionišu i da li bi bio moguć njihov opstanak ako se tako lako dobija kao što pričaju vršnjaci. Odnosno,  razvijati kritičko mišljenje. Takođe, podsticati radne navike, pohvaljivati i nagrađivati trud, zalaganje, strpljenje i upornost u ostvarenju ciljeva važnih djetetu... Ukazivati da osjećanje zadovoljstva i sreće i nisu dobra mjerila da li je nešto što se radi dobro za njih i da je često neka neprijatna aktivnost (kao što su učenje i rad) u stvari dugoročno dobra, jer odloženo donosi uspjeh. I na kraju krajeva, najbolja prevencija je biti dobar model za ono što se kaže.

portal Semberija info (M.Rešidović)