KAPETAN ŽELjKO STEVANOVIĆ: SVAKI USPJEH IMA CIJENU


Malo je ljudi koji ostvare snove iz djetinjstva, ali upornošću, strpljivošću, predanošću i ljubavi ka pozivu koji volite to može i da se ostvari, a upravo je to pošlo za rukom Bijeljincu Željku Stevanoviću, koji je najmlađi doktor nauka u Oružanim snagama BiH.

Stevanović je rođen je 1982. godine, a još kao dječak maštao je da obuče vojnu uniformu. Osnovnu i srednju školu završio je u Bijeljini. Nakon raspisanog konkursa od strane Ministarstva odbrane Republike Srpske odlučio je da upiše Srednju vojnu školu, koja je trajala godinu dana, kako bi što prije došao do plate i pomogao svojoj porodici. Nakon prijemnog ispita umjesto Srednje vojne škole ponuđeno mu je školovanje na Vojnoj akademiji, što je, uz dogovor sa porodicom i prihvatio. Upis na Akademiju u Beogradu bio je tek prvi korak ka ostvarenju njegovog cilja, jer završiti Vojnu akademiju nije lako, s obzirom da je potrebno uložiti veliki napor. Poznato je da veliki broj polaznika Akademije odustane da studira.
 
-Akademiju nije bilo lako ni upisati, a pogotovo završiti. Bilo je dosta odricanja, učenja, ali sam uspio i 16. septembra 2006. dočekao promociju ispred Narodne skupštine u Beogradu. Sjećam se te večeri kada sam se vratio u Bijeljinu kao oficir, mislim da sam bio najsrećniji čovjek na planeti“, kaže za „Semberske novine“  kapetan  Željko Stevanović.
 
Prema njegovim riječima, život akademaca nije kao kod ostalih studenata, koji su u civilstvu i koji mogu prilagoditi svoje slobodno vrijeme svojim željama.
 
-Kada dođete na Vojnu akademiju, to je sasvim drugi život. Nismo mogli da idemo kući kada želimo, nismo mogli da izlazimo kada hoćemo. Sve je propisano i tačno je sve određeno. Akademac mora da se prilagodi i da sve poštuje -  od vremena za učenje, treninga, spavanja... Nije lako biti u ustanovi zatvorenog tipa, željeti otići u Bijeljinu da vidiš najbliže... Kada sam se vraćao tokom školovanja, moja Bijeljina je bila svaki put ljepša i ljepša“, prisjeća je Stevanović.

Kaže da na prvoj godini Akademije dosta njih odustane, ali da on nije smio to sebi dozvoliti i odustati od svog dječakog sna, a i zbog porodice.
 
-Na Vojnoj akademiji, u to vrijeme, nije se mogla obnoviti godina, a ako se odustane od školovanja ili se ne daju svi ispiti, sve se mora finansijski nadoknaditi. To mi je bila dodatna motivacija da sve ispite moram da dam u roku. Ni ja, niti moja porodica ne bismo mogli platiti ako izgubim godinu, jer smo tada jedva sastavljali kraj s krajem’’, prisjeća se Stevanović.
 
U njegovoj generaciji Odsjeka kopnene vojske, dosta ih je napustilo ili izgubilo pravo na školovanje, jer nisu položili ispite na vrijeme. -Bio sam ponosan kada sam završio Vojnu akademiju- Vojske Srbije, kada sam dobio prvu oficirsku zvjezdicu’’, ističe Željko Stevanović, koji je po samom završetku Akademije došao, kako kaže, u nešto nepoznato, jer su Oružane snage BiH formirane baš u godini njegovog završetka Vojne akademije 2006 godine.
 

Prvo je radio osam mjeseci u Bijeljini, zatim je dobio prekomandu u Brigadu taktičke podrške u Bataljon veze u Palama, gdje je proveo deset godina. Tu je i napredovao i dobio čin poručnika.
 
-Pored svojih redovnih dužnosti, tu sam obavljao uporedno dužnost oficira za civilno-vojnu saradnju, a bio sam angažovan i na nizu humanitarnih aktivnosti...“, kaže  Stevanović.
 
Prekomandu u Tuzlu dobio je 2017. godine u Petu pješadijsku brigadu, gdje je i dalje na dužnosti u činu kapetana. Završio je magistarske studije 2012. godine, a potom i doktorske studije 2018. godine, tako da je trenutno najmlađi doktor nauka u Oružanim snagama BiH.
 
Iako radi kao pripadnik Oružanih snaga u Tuzli, redovno dolazi u Bijeljinu, gdje su mu supruga i majka, koje su mu bile i ostale najveća podrška u životu.
 
Stevanović piše dvije knjige, od kojih će jedna nositi naziv „Kako se od malog dječaka postaje čovjek“.
 
-Radim na dvije knjige, od kojih je jedna naučna, a jedna će se ticati mog privatnog života, biće veoma interesantna, gdje će se mnogi prepoznati. Ta knjiga će imati naziv ,,Kako se od malog dječaka postaje čovjek’’. Nadam se da će obje biti zanimljive čitaocima, ali to ćemo tek da vidimo kada budu objavljene“, kaže Stevanović. 
 
On je poručio mladima, koji još razmišljaju o životnom opredjeljenju, da je posao u Oružanim snagama BiH ozbiljan i vrlo odgovoran, ali, kaže, da se tu otvaraju mnoge mogućnosti za napredovanje.
 
-Mi trenutno školujemo mlade ljude na vojnim akademijama koji se poslije vraćaju u Oružane snage BiH. Imamo prijem u profesionalnu vojnu službu, a kandidati, nakon obuke za vojnike, mogu raditi do 40. godine života’’, objašnjava Stevanović, koji je do sada dobio veliki broj zahvalnica od različitih institucija i udruženja za svoj humanitarni rad.

Njegov životni moto je:,,Ko smije, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide naprijed’’.
 
portal Semberija info (Z.Kusmuk)