,,Male kuće krečene u bijelo. Takvo nam je nekad bilo selo'', refren je poznate pjesme Snežane Đurišić. Ovu pjesmu su mnogi voljeli, jer je govorila o kućama onih koji su rođeni u takvim seoskim kućama, pa onda otišli u grad da žive. U takvim kućama su, obično, ostajali stariji da žive ili oni koji su se opredijeli da ostanu na selu. Pored tih kuća građene su nove, veće i modernije, ali te male, bile odisale su posebnom ljepotom.
​
Nažalost, sada nam sela ostaju pusta, kuće prazne, zub vremena čini svoje... Takva slika je sve češća u Semberiji, na Majevici, u Srbiji... Šta reći? Na našim prostorima sve praznija sela. Dječije vriske niotkuda... Prozorska krila otpadaju, kućni pragovi zarastaju...

portal Semberija info