VUK ŠOJA, ČLAN I KAPITEN RUKOMETNOG KLUBA ,,BIJELjINA“: UŽIVA U RUKOMETU I SANjA O PROFESIONALNOJ SPORTSKOJ KARIJERI


Vuk Šoja mlada je zvijezda Rukometnog kluba ,,Bijeljina“. Ovaj 17-godišnji srednji bek i kapiten tima od prošle godine je i član kadetske reprezentacije Republike Srpske. Oni koji ga znaju kažu da je izuzetno talentovan. Omiljen je u školi, klubu i među svojim drugarima, jer je pravedan, iskren, kulturan, vrijedan, pametan...  
 
O tome kakav je rukomet kao sport Vuk Šoja je s oduševljenjem slušao kada je u njegovu Osnovnu školu ,,Vuk Karadžić’’ došao trener i koordinator Škole rukometa Rukometnog kluba ,,Bijeljina“ Obrenko Miljković. Isticao je da je rukomet izuzetno dinamičan i brz, da je kombinacija mnogih drugih sportova. Probuđenu želju tada 12-godišnjeg Vuka, da igra rukomet, podržali su roditelji, a posebno otac, nekada i sam rukometaš.
 
- Svi su podržali tu moju odluku, a posebno otac, koji je do odlaska na fakultet igrao rukomet. Rekao mi je da je to dobar izbor, jer rukomet je veoma kompleksan sport, kreativan je, pun ideja i zato je jako težak, ali zato mnogo dobiješ od rukometa, i kao čovjek i kao sportista’’, priča Šoja za portal Semberija info, koji je sada već pet godina u rukometu i jedan je od velikih uzdanica svog kluba, ali i reprezentacije Republike Srpske.
 
Rođen je 15. oktobra 2002. godine u Bijeljini, učenik je drugog razreda Tehničke škole ,,Mihajlo Pupin“, smjer mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, član je RK ,,Bijeljina“ i pravi primjer da se radom i trudom mogu postići veliki rezultati.
 

- U klubu sam doživio mnogo lijepih trenutaka i mislim da se do sada sve dobro posložilo. Prvim koracima u rukometnoj igri naučio me koordinator Škole rukometa i trener Obrenko Miljković, koji mi je puno pomogao da napredujem dok sam bio u mlađim kategorijama. Sada kad sam u prvom timu trener mi je Bogdan Rankić. Promjena trenera uvijek utiče na svakoga, u svakom sportu, jer svaki trener ima drugačiji sistem rada, ali raduje me da sam se brzo prilagodio, a prilagodili su se i drugi koji su prešli u prvi tim. Svima nam daje dašak samopouzdanja da budemo još bolji u ovom izuzetno brzom i kompleksnom sportu’’, priča Vuk Šoja, koji je kapiten ekipe otkako je u prvom timu.
 
- Mi smo prava složna ekipa, pa nije preveliki teret nositi kapitensku traku’’, kaže Šoja koji čuva povjerenje trenera i nikada nije izgubio kapitensku traku.
 
Kaže, uloga kapitena je da vodi računa o ponašanju i disciplini članova svoje ekipe tokom utakmice, te da im svojom igrom i ponašanjem bude primjer.
 
Nagrade i uspjesi
 
Svoj put gradi strpljivo i upornim radom od svoje dvanaeste godine, kada je počeo da trenira.
 
-Što se tiče nagrada i uspjeha, nisam ih imao samo sa klubom, imao sam ih i sa kadetskom reprezentacijom Republike Srpske. Najdraži uspjeh sa kadetskom reprezentacijom mi je osvajanje Decembarskog turnira u Novom Sadu prošle godine. Turnir je održan povodom obilježavanja značajnog jubileja- 100 godina od prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji, a pobijedili smo naše vršnjake iz Srbije, osvojili zlatnu medalju i to mi je najdraža medalja. Što se tiče kluba, najdraže mi je što smo, u istoj sezoni, u juniorskoj konkurenciji, osvojili Prvu ligu Vojvodine’’, izdvaja z  portal Semberija info Vuk Šoja.
 
Govoreći o broju pogodaka na jednoj utakmici, navodi da je prošle godine u utakmici protiv RK ,,Hercegovina“ u Nevesinju postigao 12 golova, a već ove sezone, u 4. kolu, u utakmici protiv RK ,,Jedinstvo“ iz Brčkog dao je 12 golova, te srušio lični rekord.
 
-Svaka utakmica za mene je jedno novo iskustvo, te bez obzira na ishod, podstrek mi je da se ubuduće još više trudim’’, kaže Šoja.
 
Tilen Strmljan uzor, a najdraži predmet srpski jezik
 
Usklađivanje obaveza je veliki izazov za sve koji se odluče ozbiljno baviti sportom, a pri tome ne zanemarivati školske obaveze.
 
-Kao i kod svih mladih sportista, najvažnije je uskladiti školske obaveze sa treninzima i utakmicama, tako da slobodnog vremena gotovo da i nemam. Međutim, sve se može kad se hoće’’, kaže Vuk Šoja, koji pored toga što treninge ima pet dana u sedmici i vikendom su utakmice, uspijeva na vrijeme da izvršava svoje školske obaveze, a uspjeh koji postiže je vrlo dobar.
 
U školi mu je najdraži predmet srpski jezik, a rukometni uzor mu je mladi Slovenac Tilen Strmljan - imaju sličan stil igre.
 
-Kad sam gledao njega imao sam utisak da gledam sebe za koju godinu’’, ističe Vuk Šoja,  koji želi da gradi profesionalnu sportsku karijeru, ali i da nastavi da se obrazuje. Nakon srednje škole planira da upiše mašinski fakultet.
 
-Neki sportisti ne uspiju da završe fakultet zbog previše sportskih obaveza, ali čvrsto vjerujem da ću ja moći. Pored bavljenja profesionalnim sportom, svojim radom i upornošću doći ću do fakultetske diplome’’, kaže, na kraju, za portal Semberija info Vuk Šoja.

Semberija info