Modna revija „Bazar“, sedamdesetih godina prošlog vijeka nagradila je Sabiru Salihbegović, modnog kreatora iz Bijeljine, studenta ekonomije, prvom nagradom i putovanjem u Rim za najbolje sašiven model odjeće na takmičenju krojača - amatera
 
Sjećanje na ovu, ali i na nagradu ženske modne revije „Nada“, kada je za „lutke iz vaše radionice“ Sabira dobila prvu nagradu za dva jastučeta „miš“ i „lav“, u iznosu od 50.000 dinara, nisu izblijedile do današnjeg dana.
Sabira, djevojački Salihbegović, udato Pazarac, više od trideset go­di­na traje i opstaje u svijetu modnih kreacija i umjetnosti.
 
- Prvu nagradu dobila sam 1977. go­di­ne. Počela sam šiti i kreirati od svoje trinaeste godine. U ovom poslu, kao i u svakom drugom, puno toga se naslijedi od roditelja. Svi u familiji imamo nekakav dar za te lijepe, kreativne stvari. U Sarajevu sam završila ekonomiju 1978. godine. Prvi posao sam dobila u sarajevskom „Tasu“. Nakon toga sam, iako sam prvobitno završila Učiteljsku školu u Bijeljini, polagala i srednju tekstilnu školu. Šivenje i kreacije u to vrijeme donosili su mi solidan prihod za troškove studija. Puno sam  putovala po svijetu. Taj prozor u svijet, odlazak u Italiju, En­glesku, Austriju, Mađarsku, puno mi je značio. Kada odete u inostranstvo i vidite kako žive mladi ljudi u tim zemljama i šta oni rade, onda se i vama otvaraju neki novi vidici“, sjeća se svojih mladalačkih, studentskih godina Sabira Pazarac.

Ona kaže da je u mladosti puno ra­di­la, veliki dio dana provodila za ši­vaćom mašinom. I danas se puno radi, kaže Sabira, a kudikamo se manje ima i manje se zarađuje.
 
- Sasvim slučajno sam otišla na eko­nomiju. Planirala sam da upišem Likovnu akademiju u Sarajevu. Vjerovala sam u svoj prirodni dar i nisam se ozbiljno pripremala za to. Da ne bih gubila još jednu godinu, upišem ekonomiju. U Sarajevu sam puno kreira­la odjeću i šila. Nakon „Bazarove“ nagrade za modne kreatore amatere imala sam pune ruke posla. Živjela sam kod jedne divne  porodice, kod Ka­sima Čauševića iznad Baščaršije. Prihvatili su me tada kao svoje dijete. Ustupili su mi šivaću mašinu, tako da sam tu istovremeno i šila i studira­la.  Nosila me mladost, elan, volja, do­bra organizacija posla. Sve polazi iz nas samih. Ljubav prema poslu i samodisciplina su uslov za dobar rezultat. Nijedan posao ne treba raditi površno, bez volje i žara“, poručuje danas mladim naraštajima Sabira Pazarac.
 

Skice i simboli

Sve što preživljava i radi, Sabira crta i prenosi na male skice. Skice su pune simbola, tog unutrašnjeg preživljavanja. I rat i neka ružna vremena satkana su, kaže, u njenim slikama i njenim skicama. A preživjelo se, dodaje na kraju, zahvaljujući  dobrim ljudima i prijateljima iz studentskih dana.

​Sabira dugo već opstaje u ovom krea­tivnom poslu, ne zapostavljajući ni sv­oju prvu ljubav, slikarstvo.

ARHIVA SEMBERSKIH NOVINA