DANIJEL ŠTEFEK, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA SLOVAKA SEMBERIJE JURAJ JANOŠIK BIJELJINA
DANIJEL ŠTEFEK, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA SLOVAKA SEMBERIJE „JURAJ JANOŠIK“ BIJELJINA
Slovaci u Bijeljini - Slováci v Bijeljine
Bosna i Hercegovina, zemlja koju je odvajkada karakterisao multikulturalizam i multikonfesionalizam i mjesto gdje su se sudarala carstva, kulture, religije i narodi. Danas Bosna i Hercegovina broji osamnaest registrovanih nacionalnih manjina, od kojih je četrnaest u Srpskoj. U Bijeljini su registrovane dvije nacionalne manjine, slovačka i romska.
Nakon Bečkog rata (1683-1699) za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740-1780), u prvoj polovini XVIII vijeka, počinje naseljavanje Slovaka na područje Balkana, prvenstveno Srbije, a potom i Bosne i Hercegovine. Danijel Štefek, porijeklom Slovak i predsjednik Udruženja Slovaka Semberije „Juraj Janošik“ Bijeljina, upoznaje nas sa bogatom kulturom i istorijom ovog naroda na području BiH i podrobnije na području Semberije.
- Slovaci su prvobitno naseljavali područje Vojvodine, dolazili su u plodnu ravnicu, jer su se prvenstveno bavili zemljoradnjom. Tu su se zadržali između stotinu i stotinu pedeset godina i onda počinju da naseljavaju područje Semberije, koje je isto tako pogodovalo za poljoprivredu. Prema nekim izvorima prvi Slovaci su se u Semberiju naselili 1879. godine, a prema drugim izvorima 1885. godine, znači krajem 19. vijeka u vrijeme Austro-Ugarske aneksije Bosne i Hercegovine“, objašnjava Štefek.
Dolaskom Austro-Ugara u ove krajeve, počelo je protjerivanje i raseljavanje Turaka koji su odlazili nazad uglavnom u Anadoliju. Bogati begovi koji su posjedovali velika imanja na ovom području, nastojali su da ih se brzo riješe, te su ih prodavali budzašto. Slovaci, ali i mnogi drugi narodi su to iskoristili kako bi postali vlasnici velikih begovskih imanja, tako da su prvi slovački doseljenici u ovim krajevima bili veliki zemljoposjednici.
- U to vrijeme, krajem 19. i početkom 20. vijeka, svi Slovaci koji su se ovdje doselili imali su po 200-300 dunuma zemlje, pa i više. Među prvim slovačkim doseljenicima bila je porodica Šimon, a za njima su došle i druge porodice kao što su, Senohradski, Časar, Balaš, Bartoš i mnoge druge, a moja porodica Štefek je doselila među posljednjima. Moj pradeda je doselio 1917. godine, ja sam treća generacija, a hvala Bogu imamo dosta i omladine koji su sada već četvrta generacija Slovaka u Semberiji“, nastavlja Štefek za „Semberske novine“.
Istorija Slovaka u Semberiji nije kratka i zanemariva. Ona traje preko 140 godina tako da možemo da tvrdimo da su Slovaci uveliko doprinijeli izgradnji i razvoju Bijeljine i Semberije. Danijel Štefek podučavajući nas o istoriji Slovaka navodi Jozefa Senohradskog kao interesantan primjer, koji za razliku od većine Slovaka koji su doselili u Bijeljinu nije bio poljoprivrednik, već industrijalac.
- Jozef Senohradski je za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata imao jednu od najmodernijih ciglana, koja je pravila blokove i cigle za izgradnju objekata i to je bila jedna od prvih fabrika cigle na ovom području. Šimonovi su među prvima koristili vršalicu za pšenicu, što je u ono vrijeme bilo predmet divljenja. Prema tome, bilo je dosta istaknutih Slovaka koji su se prvenstveno bavili poljoprivredom, ali je bilo industrijalaca i zanatlija, prije svega kolara, stolara i kovača. Generacije nakon 1945. godine i današnja mlada generacija Slovaka većinom se okrenula učenju, nauci i sportu, tako da danas imamo dosta visokoobrazovanih članova udruženja“, priča Štefek.
Što se tiče vjerskog života, interesantan je podatak da je većina Slovaka koja je ostala da živi u domovini katoličke vjeroispovijesti, dok su Slovaci koji žive van Slovačke većinom protestanti. Slovaci koji žive na području Srbije i Bosne i Hercegovine su evangelisti. Oni koji su se naselili u Bijeljinu su takođe po vjeroispovijesti protestanti, odnosno evangelisti. Iste religije su bili i Nijemci iz Novog Sela kod Bijeljine koji su sagradili evangelističku crkvu, koju su koristili i Slovaci.
- Sve do kraja Drugog svjetskog rata Slovaci su koristili njemačku evangelističku crkvu u Novom Selu. Nakon rata i protjerivanja Nijemaca ta crkva je devastirana, kao i evangelističko groblje koje se nalazilo uz crkvu. Slovaci su svoju Slovačku evangelističku av. crkvu u Bijeljini podigli 1966/67. godine i u njoj su održavali svoj vjerski život sve do izgradnje potpuno nove crkve koja je podignuta na istom mjestu 2009. godine kada je i osveštana. Slovačka evangelistička av. crkva u Bijeljini je trenutno jedini takav vjerski objekat u BiH. Zbog nedovoljnog broja vjernika, dio je šidske parohije odakle sveštenici dolaze po potrebi.“, kaže Danijel Štefek.
Od osnivanja Udruženja Slovaka Semberije „Juraj Janošik“ Bijeljina 2006. godine, jedan od prvih i osnovnih zadataka Udruženja bio je da se prikupe sredstva i sagradi pomenuta evangelistička crkva. Za svega tri godine, uz pomoć Grada Bijeljina, drugih vjerskih zajednica i uz pomoć donacija, prikupljeno je dovoljno sredstava da se ostvari ovaj cilj. „Juraj Janošik“ jedino je Udruženje koje okuplja Slovake u Bosni i Hercegovini i broji negdje oko 80 članova. Nosi naziv po slovačkoj legendi, razbojniku i tzv. slovačkom Robinu Hudu, koji je uzimao od bogatih i dijelio siromašnima.
- Slovaci u Bosni i Hercegovini su jedna od najmalobrojnijih nacionalnih manjina. Ako uzmemo popis iz 2013. godine kao relevantan podatak, u Bosni i Hercegovini je tada bilo 173 Slovaka, što predstavlja udio manji od 0,73% ukupnog stanovništva. Od ovog broja u Republici Srpskoj živi 109 Slovaka, što čini 0,009% od ukupnog broja stanovnika u Republici Srpskoj. Možemo reći da 2/3 Slovaka živi u RS i ako uzmemo u obzir da u Bijeljini živi oko 80 Slovaka, to onda znači da polovina bosansko-hercegovačkih Slovaka živi na području Bijeljine i Semberije“, objašnjava Štefek.
Danijel Štefek je i član Vijeća nacionalnih manjina BiH, koje je savjetodavno tijelo u Parlamentarnoj skupštini. Svi zakoni koji prolaze kroz Parlament BiH, prije nego što budu usvojeni u Predstavničkom domu i Domu naroda idu na razmatranje u Savjet nacionalnih manjina. Ovo tijelo ima pravo da iznese svoje sugestije, primjedbe, prijedloge za izmjene i dopune svih zakona koji se tiču prava nacionalnih manjina. Vijeće čini 18 predstavnika, po jedan predstavnik svake nacionalne manjine.
Udruženje „Juraj Janošik“ 2024. godine postaje jedno od 17 udruženja koje je dobilo status udruženja od javnog interesa za Grad Bijeljinu. Ovo je značajno za rad i funkcionisanje Udruženja jer se sredstva obezbjeđuju iz budžeta. Pored toga, finansiranje se realizuje i preko projekata za koje ovo Udruženje aplicira prema Gradskoj upravi Grada Bijeljina, kao i nadležnim ministarstvima, Ministarstvu prosvjete i kulture RS, Ministarstvu civilnih poslova BiH i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH. Udruženje Slovaka ima i jako dobru saradnju sa Ambasadom Republike Slovačke u Sarajevu i Kancelarijom za Slovake koji žive u dijaspori iz Bratislave.
- Uz prostorije crkve nalaze se i prostorije Udruženja. Ovo je značajno iz razloga što se posle svakog bogosluženja okupljamo u tim prostorijama i nastavljamo sa druženjem, razgovorom i međusobnom podrškom kako bismo očuvali i širili naše zajedništvo. Akcenat stavljamo na očuvanje jezika, kulturnog nasljeđa, tradicije i običaja, kako bi i mi, a i mlade generacije Slovaka očuvale naš identitet. Često imamo goste iz drugih crkava i udruženja, dolaze nam gosti iz Srbije iz mjesta kao što su Bingula, Ljuba, Erdevik, Šid, Kovačica, Bački Petrovac itd. Takođe i mi često odlazimo njima u posjetu, jer nastojimo da održimo međusobni kontakt“, dodaje Štefek.
Prema Štefekovim riječima trenutno najveći problem sa kojim se Slovaci u Semberiji susreću je asimilacija, a samim tim i gubitak identiteta. Slovaci na ovim prostorima dijele istu sudbinu kao i drugi narodi, tako da je i kod mladih Slovaka zastupljena visoka stopa nezaposlenosti i trend odlaska za boljim životom. Udruženje Slovaka nastoji da se kroz rad, naročito sa mladima, izbori sa negativnim trendovima kako bi očuvali svoj identitet i opstali na ovim prostorima.
Semberske novine / Semberija info
Slovaci u Bijeljini - Slováci v Bijeljine
Bosna i Hercegovina, zemlja koju je odvajkada karakterisao multikulturalizam i multikonfesionalizam i mjesto gdje su se sudarala carstva, kulture, religije i narodi. Danas Bosna i Hercegovina broji osamnaest registrovanih nacionalnih manjina, od kojih je četrnaest u Srpskoj. U Bijeljini su registrovane dvije nacionalne manjine, slovačka i romska.
Nakon Bečkog rata (1683-1699) za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740-1780), u prvoj polovini XVIII vijeka, počinje naseljavanje Slovaka na područje Balkana, prvenstveno Srbije, a potom i Bosne i Hercegovine. Danijel Štefek, porijeklom Slovak i predsjednik Udruženja Slovaka Semberije „Juraj Janošik“ Bijeljina, upoznaje nas sa bogatom kulturom i istorijom ovog naroda na području BiH i podrobnije na području Semberije.
- Slovaci su prvobitno naseljavali područje Vojvodine, dolazili su u plodnu ravnicu, jer su se prvenstveno bavili zemljoradnjom. Tu su se zadržali između stotinu i stotinu pedeset godina i onda počinju da naseljavaju područje Semberije, koje je isto tako pogodovalo za poljoprivredu. Prema nekim izvorima prvi Slovaci su se u Semberiju naselili 1879. godine, a prema drugim izvorima 1885. godine, znači krajem 19. vijeka u vrijeme Austro-Ugarske aneksije Bosne i Hercegovine“, objašnjava Štefek.
Dolaskom Austro-Ugara u ove krajeve, počelo je protjerivanje i raseljavanje Turaka koji su odlazili nazad uglavnom u Anadoliju. Bogati begovi koji su posjedovali velika imanja na ovom području, nastojali su da ih se brzo riješe, te su ih prodavali budzašto. Slovaci, ali i mnogi drugi narodi su to iskoristili kako bi postali vlasnici velikih begovskih imanja, tako da su prvi slovački doseljenici u ovim krajevima bili veliki zemljoposjednici.
- U to vrijeme, krajem 19. i početkom 20. vijeka, svi Slovaci koji su se ovdje doselili imali su po 200-300 dunuma zemlje, pa i više. Među prvim slovačkim doseljenicima bila je porodica Šimon, a za njima su došle i druge porodice kao što su, Senohradski, Časar, Balaš, Bartoš i mnoge druge, a moja porodica Štefek je doselila među posljednjima. Moj pradeda je doselio 1917. godine, ja sam treća generacija, a hvala Bogu imamo dosta i omladine koji su sada već četvrta generacija Slovaka u Semberiji“, nastavlja Štefek za „Semberske novine“.
Istorija Slovaka u Semberiji nije kratka i zanemariva. Ona traje preko 140 godina tako da možemo da tvrdimo da su Slovaci uveliko doprinijeli izgradnji i razvoju Bijeljine i Semberije. Danijel Štefek podučavajući nas o istoriji Slovaka navodi Jozefa Senohradskog kao interesantan primjer, koji za razliku od većine Slovaka koji su doselili u Bijeljinu nije bio poljoprivrednik, već industrijalac.
- Jozef Senohradski je za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata imao jednu od najmodernijih ciglana, koja je pravila blokove i cigle za izgradnju objekata i to je bila jedna od prvih fabrika cigle na ovom području. Šimonovi su među prvima koristili vršalicu za pšenicu, što je u ono vrijeme bilo predmet divljenja. Prema tome, bilo je dosta istaknutih Slovaka koji su se prvenstveno bavili poljoprivredom, ali je bilo industrijalaca i zanatlija, prije svega kolara, stolara i kovača. Generacije nakon 1945. godine i današnja mlada generacija Slovaka većinom se okrenula učenju, nauci i sportu, tako da danas imamo dosta visokoobrazovanih članova udruženja“, priča Štefek.
Što se tiče vjerskog života, interesantan je podatak da je većina Slovaka koja je ostala da živi u domovini katoličke vjeroispovijesti, dok su Slovaci koji žive van Slovačke većinom protestanti. Slovaci koji žive na području Srbije i Bosne i Hercegovine su evangelisti. Oni koji su se naselili u Bijeljinu su takođe po vjeroispovijesti protestanti, odnosno evangelisti. Iste religije su bili i Nijemci iz Novog Sela kod Bijeljine koji su sagradili evangelističku crkvu, koju su koristili i Slovaci.
- Sve do kraja Drugog svjetskog rata Slovaci su koristili njemačku evangelističku crkvu u Novom Selu. Nakon rata i protjerivanja Nijemaca ta crkva je devastirana, kao i evangelističko groblje koje se nalazilo uz crkvu. Slovaci su svoju Slovačku evangelističku av. crkvu u Bijeljini podigli 1966/67. godine i u njoj su održavali svoj vjerski život sve do izgradnje potpuno nove crkve koja je podignuta na istom mjestu 2009. godine kada je i osveštana. Slovačka evangelistička av. crkva u Bijeljini je trenutno jedini takav vjerski objekat u BiH. Zbog nedovoljnog broja vjernika, dio je šidske parohije odakle sveštenici dolaze po potrebi.“, kaže Danijel Štefek.
Od osnivanja Udruženja Slovaka Semberije „Juraj Janošik“ Bijeljina 2006. godine, jedan od prvih i osnovnih zadataka Udruženja bio je da se prikupe sredstva i sagradi pomenuta evangelistička crkva. Za svega tri godine, uz pomoć Grada Bijeljina, drugih vjerskih zajednica i uz pomoć donacija, prikupljeno je dovoljno sredstava da se ostvari ovaj cilj. „Juraj Janošik“ jedino je Udruženje koje okuplja Slovake u Bosni i Hercegovini i broji negdje oko 80 članova. Nosi naziv po slovačkoj legendi, razbojniku i tzv. slovačkom Robinu Hudu, koji je uzimao od bogatih i dijelio siromašnima.
- Slovaci u Bosni i Hercegovini su jedna od najmalobrojnijih nacionalnih manjina. Ako uzmemo popis iz 2013. godine kao relevantan podatak, u Bosni i Hercegovini je tada bilo 173 Slovaka, što predstavlja udio manji od 0,73% ukupnog stanovništva. Od ovog broja u Republici Srpskoj živi 109 Slovaka, što čini 0,009% od ukupnog broja stanovnika u Republici Srpskoj. Možemo reći da 2/3 Slovaka živi u RS i ako uzmemo u obzir da u Bijeljini živi oko 80 Slovaka, to onda znači da polovina bosansko-hercegovačkih Slovaka živi na području Bijeljine i Semberije“, objašnjava Štefek.
Danijel Štefek je i član Vijeća nacionalnih manjina BiH, koje je savjetodavno tijelo u Parlamentarnoj skupštini. Svi zakoni koji prolaze kroz Parlament BiH, prije nego što budu usvojeni u Predstavničkom domu i Domu naroda idu na razmatranje u Savjet nacionalnih manjina. Ovo tijelo ima pravo da iznese svoje sugestije, primjedbe, prijedloge za izmjene i dopune svih zakona koji se tiču prava nacionalnih manjina. Vijeće čini 18 predstavnika, po jedan predstavnik svake nacionalne manjine.
Udruženje „Juraj Janošik“ 2024. godine postaje jedno od 17 udruženja koje je dobilo status udruženja od javnog interesa za Grad Bijeljinu. Ovo je značajno za rad i funkcionisanje Udruženja jer se sredstva obezbjeđuju iz budžeta. Pored toga, finansiranje se realizuje i preko projekata za koje ovo Udruženje aplicira prema Gradskoj upravi Grada Bijeljina, kao i nadležnim ministarstvima, Ministarstvu prosvjete i kulture RS, Ministarstvu civilnih poslova BiH i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH. Udruženje Slovaka ima i jako dobru saradnju sa Ambasadom Republike Slovačke u Sarajevu i Kancelarijom za Slovake koji žive u dijaspori iz Bratislave.
- Uz prostorije crkve nalaze se i prostorije Udruženja. Ovo je značajno iz razloga što se posle svakog bogosluženja okupljamo u tim prostorijama i nastavljamo sa druženjem, razgovorom i međusobnom podrškom kako bismo očuvali i širili naše zajedništvo. Akcenat stavljamo na očuvanje jezika, kulturnog nasljeđa, tradicije i običaja, kako bi i mi, a i mlade generacije Slovaka očuvale naš identitet. Često imamo goste iz drugih crkava i udruženja, dolaze nam gosti iz Srbije iz mjesta kao što su Bingula, Ljuba, Erdevik, Šid, Kovačica, Bački Petrovac itd. Takođe i mi često odlazimo njima u posjetu, jer nastojimo da održimo međusobni kontakt“, dodaje Štefek.
Prema Štefekovim riječima trenutno najveći problem sa kojim se Slovaci u Semberiji susreću je asimilacija, a samim tim i gubitak identiteta. Slovaci na ovim prostorima dijele istu sudbinu kao i drugi narodi, tako da je i kod mladih Slovaka zastupljena visoka stopa nezaposlenosti i trend odlaska za boljim životom. Udruženje Slovaka nastoji da se kroz rad, naročito sa mladima, izbori sa negativnim trendovima kako bi očuvali svoj identitet i opstali na ovim prostorima.
Semberske novine / Semberija info
