Kako biti roditelj u 21. vijeku? :: Semberija INFO ::

 

Kako biti roditelj u 21. vijeku?


Nedavno su u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Bijeljini održana predavanja u sklopu projekta „Kako biti roditelj u 21. vijeku“ koji je ralizovan pod pokroviteljstvom Ministarstva porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske.
 
Stanislava Stančić, vjeroučiteljica Pravoslavne vjeronauke u OŠ „Sveti Sava“ Bijeljina, koja je završila obuku za pisanje i apliciranje projekata u organizaciji Razvojne agencije RS i učestvovala u apliciranju za projekat „Kako biti roditelj u 21. vijeku“ kazala je da je jedan od razloga za njeno angažovanje od strane škole, apliciranje za projekte.



-U septembru prošle godine aplicirali smo za ovaj projekat, a u februaru smo dobili odgovor da je naš projekat odobren. Projekat je osmišljen sa ciljem da razvije i poboljša partnerski odnos na relaciji roditelj – škola. Željeli smo da roditeljima pošaljemo poruku da ih škola razumije, podržava i trudi se da im pomogne u njihovom najznačajnijem i najljepšem životnom zadatku-roditeljstvu. Prva faza projekta bila je provođenje anonimne ankete roditelja učenika VI, VII i VIII razreda. Roditeljima smo ponudili desetak tema, od kojih su oni izabrali pet najznačajnijih za njih. Na osnovu njihovih odgovora angažovali smo predavače. Realizovano je pet predavanja. Prva gošća nam je bila Vedrana Rakić, specijalni pedagog i sistemski porodični teraput, koja je govorila na temu „Djeca i društvene mreže“. Druga tema, sa najvećim brojem glasova, bila je „Razvoj djece u digitalno doba“. Budući da djeca sve više vremena i energije (tjelesne, emocionalne i misaone) ulažu u interakciju sa digitalnim uređajima koji su dobili ulogu igračaka, a nerijetko i vaspitača. O posljedicama pretjerane upotrebe digitalnih uređaja na fizičko i mentalno zdravlje djece, govorila je Lidija Kobelja,  magistar logopedije. Treće predavanje održala je Danica Mojić, magistar pedagogije, koja je govorila na temu „Samostalna djeca su srećnija!“. Ona je skrenula pažnju da je djeci veoma važno da znaju šta se od njih očekuje i da će se osjećati sigurnije i srećnije kada žive u okviru razumnih ograničenja. Četvrta tema je bila „Postavljanje granica i izgradnja autoriteta“. O ovim, za roditelje veoma izazovnim, zadacima govorila je Cvijanka Rakić, diplomirani psiholog. Ciklus predavanja završili smo temom „Kako vaspitati bez kritikovanja“, a predavač je bila Borjana Gavrić, magistar psihologije i psihoterapeut.  Posljednja, treća faza projekta, bila je izrada brošura za roditelje u kojoj se nalaze zaključci sa predavanja. Brošuru smo štampali sa željom da roditeljima pomognemo u nedoumicama i izazovima sa kojima se svakodnevno susreću“, pojasnila je za ,,Semberija info’’ Stančićeva.

-Ovo je prvi put da smo realizovali ovakvu vrstu aktivnosti u školi. Ako uzmemo u obzir broj učenika koji pohađaju našu školu odziv roditelja nije bio na zavidnom novou. Većina roditelja koji su došli na prvo predavanje bili su prisutni i na svim ostalim. To nam je bio najbolji pokazatelj da smo uradili nešto dobro i korisno. Nadamo se da će ovakva predavanja postati tradicija u našoj školi“, istakla je Stanislava Stančić.
 
Borjana Gavrić, magistar psihologije, obrađivala je temu „Kako vaspitati bez kritikovanja?”.



- Cilj je bio ukazati roditeljima na bitne stvari u vaspitanju djece, što djelimično isključuje kritikovanje djece. Činjenica je da naslov ukazuje na „vaspitanje bez kritike”, to u bukvalnom smislu i nije moguće, ali važno je bilo upoznati roditelje kako mogu kritikovati djecu, koristeći konstruktivnu kritiku i ne praviti greške prilikom samog odgoja djeteta. Želim da pohvalim školu i sve ljude koji stoje iza ovog projekta. Ovo je jedna vrlo važna priča, jer je saradnja između roditelja i škole neophodna ako želimo da postignemo najbolje za našu djecu kada su u pitanju zdrav rast i razvoj. Edukacije ovog tipa mogu da budu prilika da prosvjetni radnici preispitaju sebe, kao i roditelji sebe, da prihvate promjene kod sebe, da rade na njima, sve u cilju da bi uspješnije komunicirali sa djecom i zadovoljavali njihove potrebe, a samim tim i vaspitanje će biti dosta uspješnije. Djeca nam skoro sve kažu šta im je potrebno. Međutim, ako ne radimo na sebi i svojim potrebama, ako ih ne preispitujemo, i zadovoljavamo, nećemo znati odgovoriti ni dječije“, pojasnila je Gavrićeva i dodala da je roditeljstvo i ranije bio težak ,,posao”, koji je ujedno i predivan, te da je i danas i da se sve može doživjeti i kao opasnost, izazov, ali i olakšica.

-Pored primarnih potreba svakog djeteta čije je zadovoljavanje neophodno da bi preživjelo, potrebno je da se bavimo i njegovim emocionalnim potrebama (potreba za sigurnošću, vrednovanje i uvažavanje, autonomija i osjećaj identiteta, razumna očekivanja i realne granice, povezanost, spontanost i igra) da bi djetetov razvoj prošao neometano, odnosno da bi učilo da je u suštini dobro, vrijedno i voljeno. Danas su emocionalne potrebe djece znatno više naglašene. Možda najviše zbog stalne ,,borbe” oko egzistencijalnih pitanja i usljed ratova koje smo doživjeli. U tradicionalnoj porodici, onoj od ranije, roditeljstvo se skoro moglo izjednačiti sa majčinstvom. Očevi su se u vaspitanje djece uključivali tako što su ,,pomagali” ženama u njezi ili igrajući se sa djesom, ali tek što ispune materijalnu stranu kada je u pitanju porodica. Kad čujemo riječ ,,pomaganje”, već uočavamo da se briga za dijete posmatrala isključivo kao nešto što je samo praksa majke. Tradiocionalnu porodicu možemo skoro da izjednačimo sa patrijahalnom porodicom, a ono što uočavamo danas jeste da patrijahalna podjela rada još uvijek nije prevladana, što ukazuje na to da su žene danas skoro pa duplo ,,opterećene”, te da im ostaje manje vremena za bavljenje djecom i njihovim vaspitanjem, što može da bude i opasnost, ali i izazov kada je u pitanju današnje roditeljstvo. U savremenim porodicama djeca su skoro pa ravnopravni članovi svojih porodica. Naglašena je komunikacija i majka i otac su podjednako uključeni. Po meni, ovo je sve veoma značajno, jer se djetetu pristupa sa velikom važnošću što je ključno za zadovoljavanje potrebe za samoostvarenjem, ali i zdrav rast i razvoj. Zadovoljavanje emocionalnih potreba djeteta danas može da bude i opasnost,  izazov, ali i olakšica. Kao što sam navela, porodica u 21. vijeku razlikuje se od porodica ranije. Važno je naglasiti da roditelji prepoznaju šta im je važno u roditeljstvu, a ne da imaju određena očekivanja kao što je bilo u tradicionalnim porodicama. Djeca su ispunjavala određena očekivanja, jer su uloge bile jasno podijeljene, a danas to baš i nije tako. Danas imamo nove tehnologije koje sa sobom nose svašta što nam je olakšano, ali i svašta što je otežalo vaspitanje djece. Djeca provode više od potrebnog vremena na mobilnim telefonima. To je roditeljima priličan izazov, jer im je teško postaviti granicu kada je u pitanju nešto što svi koriste. Ako se pusti telefon djeci, može da se desi da sadržaj koji gledaju znatno utiče na izgradnju njihovih vrijednosti, što može da bude problematično u samom vaspitanju“, objasnila je za ,,Semberija info’’ Borjana Gavrić.

-Mislim da je najveći problem danas što roditelji žele određene promjene u odnosu na svoje vaspitanje, jer sigurna sam da primjećuju „greške” u svom odrastanju, te to ne žele za svoje dijete, što je pokazalo i predavanje koje sam držala. Roditelji su znatno više usredsređeni na očekivanja od djece, ali ne i šta je njima važno da daju njima. Roditelji često znaju šta ne žele za svoje dijete, ali šta je ono što žele? Nešto što mogu da primijetim danas jeste da postavljanje granica je najteže za savremene porodice. Nama je urođena emocionalna potreba - potreba za granicom, a današnji roditelji su često bili strogo vaspitavani, znači granice su bile preoštre, a sad ih oni, kada su u pitanju njihova djeca, previše puštaju. Važno je naći balans u tome, a da bi to postigli, bitno je da prije svega otkrijemo šta je nama u redu, iz pozicije roditelja, jer samo tako ćemo istrajati da ispitamo gdje su granice našeg djeteta. Ono što danas je olakšica u odnosu na ranije je što postoji znatno više literature kada je u pitanju roditeljstvo“, rekla je magistar psihologije Borjana Gavrić.

-Ono što je najvažnije je da roditelji budu upoznati sa onim šta je njima važno u samom roditeljstvu, da bi na osnovu toga mogli i da postave određene ciljeve kada je u pitanju vaspitanje njihove djece. Važno je da roditelji rade na sebi, preispituju sebe, da emocionalno i socijalno rastu, da bi mogli da obuče svoje dijete jer na taj način dijete će naučiti da ,,priča potrebe”, što znači pomagaće nam u samom roditeljstvu. Djeca imaju svoja mišljenja i smatram da je jako važno da ih pratimo i da se trudimo da im objašnjavamo stvari da ih mogu razumjeti. Uvijek provjerite kako vas je dijete razumjelo. Važno je djecu slušati, jer skoro nam sve kažu, ali je i važno biti dosljedan u postavljanju granica. Djeca ne znaju šta je za njih dobro, ali znaju šta im je potrebno, zato ih učimo ih o tome. Roditelji najčešće griješe što nečega ne bude nikako, a nečega bude previše. Važno je da zahtjeva, pohvala, ali i konstruktivne kritike bude jednako. Možda nešto što je najvažnije, budite tu za njih, jer nemaju nikog drugog osim vas, jer ako to postignete, bićete „dobar roditelj”, naglasila je Borjana Gavrić.
 
Violeta Šeovac, jedna od roditelja koja je prisustvovala predavanju kazala je da moderno doba donijelo mnoge stvari koje su olakšale način života sa jedne strane, a sa druge roditelji se suočavaju  sa brojnim problemima savremenog roditeljstva.



- Smatram da je danas biti roditelj veoma teško. Ranije se nije poklanjala tolika pažnja načinu vaspitavanja djece kao danas. Danas postoje, da tako kažem, različiti ,,stilovi“ vaspitavanja djece, a, opet, svako od nas je u ulozi roditelja po prvi put u životu. Jedan od najvećih roditeljskih izazova sa kojim se mnogi od nas suočavaju je manjak vremena. Roditelji su opterećeni brojnim obavezama i poslovima, a sve da bi obezbijedili egzistenciju svoje porodice, što dovodi do toga da se ne provodi dovoljno vremena sa djecom. Sve to nije dobro, jer  roditelji ne stvaraju emocionalnu vezu sa djecom, što je rezultat da se djeca ustručavaju da se otvore roditeljima i umjesto toga traže pažnju svojih vršnjaka. Trebalo bi da pokušamo da uskladimo vrijeme koje će biti za posao i vrijeme predviđeno za porodicu. Nekada je njedeljni ručak bio obavezan kao jedan od „rituala“ koji je podrazumijevao zajedničko druženje. Prevelika upotreba tehnologije dovela je i do toga da nam djeca previše vremena provode za mobilnim telefonima  i društvenim mrežama, prateći različite sadržaje, često i neprimjerene uzrastu. Smatram da to može negativno da utiče i na izgrađivanje njihovih moralnih vrijednosti, kao i na samu socijalizaciju djece, što smatram i najvažnijim zadatkom za roditelje. Ako uspijemo da djecu usmjerimo na „zdravo“ druženje sa vršnjacima, mi smo im puno pomogli. Pod tim podrazumijevam da nauče da poštuju druge kulture, nacije, da nauče da razmjenjuju mišljenja, da budu tolerantni i da nikoga ne ugrožavaju. Ako smo to uspjeli, onda smo na dobrom putu da od djece stvorimo dobre ljude. Ovo je kompleksna tema i sugurna sam da joj treba puno više pažnje posvetiti u svim segmentima društva, jer „zdrava“ porodica je temelj zdravog društva i zdrave budućnosti“, naglasila je Šeovac.

-Predavanje mi je pomoglo da sagledam svoje stavove, načine ponašanja u komunikaciji sa djecom. Veoma je teško ostati dosljedan i istrajan u nekim situacijama prema svom djetetu. Često dolazimo umorni sa posla, nekada i isfrustrirani različitim situacijama, te da nememo snage i strpljenja za one koji su nam najvažniji, a to su djeca i porodica. Trebamo napraviti prioritete u životu, kao i ravnotežu između roditeljskih dužnosti i ostalih obaveza, što nije jednostavno“, kazala je za portal ,,Semberija info’’ Šeovac i pohvalila sve one koji stoje iza projekta.

-Ovo je divna priča koja nam pokazuje koliko je važna saradnja između škole kao institucije i roditelja, a sve u cilju brige i odgovornosti prema djeci. Samo zajedničkom saradnjom možemo postići najbolje rezultate u procesu vaspitavanja djece. Smatram da nam edukacije ovog tipa mogu dati priliku da upoznamo prvenstveno sebe i svoje potrebe, da se sagledamo na jedan ispravan način, ako smo realni, a istovremeno  i  da se izgrađujemo kao roditelji, a sve u cilju uspostavljanja bolje komunikacije sa svojom djecom. Roditeljstvo je veliki izazov danas, ali i prilika da uživamo sa svojom djecom i da shvatimo da ne treba da samo djeca uče od nas, već i da mi učimo od svoje djece, kroz međusobno razumijevanje i ljubav”, zaključila je Violeta Šeovac.

(Semberija info)