Branimir Đokić, predsjednik Košarkaškog kluba Feniks Basket: Sport je i život i zdravlje
Redovne fizičke aktivnosti u periodu pandemije korona virusa su veoma važne, ali u isto vrijeme i izazovne. Period vanrednog stanja i ograničenog fizičkog kretanja su doveli do toga da su se ljudi minimalno bavili fizičkom aktivnošću.Ukidanje vanrednog stanja daje nam mogućnost i obavezu da budemo fizički što aktivniji, tj. da se što više krećemo i budemo u pokretu.
Kod djece, posebno školskog uzrasta, javlja se nedostatak fizičkih aktivnosti. Zanemarili smo to da je fizička aktivnost najpotrebnija djeci. Današnja djeca su uhvaćena u ,,čeljusti” moderne tehnologije i to je problem na koji se posebno treba obratiti pažnja. U vrijeme izolacije djeca su cijeli dan provodila uz računare i mobilne telefone. Ne smijemo zaboraviti da je i onlajn nastava zahtijevala od njih da prate televiziju, platforme na telefonima i računarima, kao i društvene mreže. Generalno, u vrijeme kada je biti zdrav jako važno, dječiji zdravstveni sistem ide silaznom putanjom. Na temu uskraćene fizičke aktivnosti kod djece za vrijeme pandemije, razgovarali smo sa predsjednikom KK ,,Feniks Basket” i profesorom fizičkog vaspitanja, Branimirom Đokićem.
Zarazne bolesti kao što je korona virus mogu poremetiti okruženje u kojem djeca rastu i razvijaju se. Možete li nam Vi, kao profesor fizičke kulture i kao trener, reći na koji način je ova pandemija uticala na fizičku aktivnost djece?
-Pandemija je mnogo uticala na fizičku aktivnost djece, a utiče i dalje. Profesori još uvijek ne održavaju časove fizičkog vaspitanja u sportskim salama, što nije dobro za zdravlje djece i za njihov razvoj. Jedina fizička aktivnost trenutno jeste u sportskim klubovima koja je omogućena od juna mjeseca. Mogu sa sigurnošću da kažem da je pandemija korona virusa uticala na sve sfere - u svim osnovnim i srednjim školama, pa čak i na fakultetima, učenici i studenti nemaju adekvatnu fizičku aktivnost. Nažalost, kraj pandemije se ne nazire, a smatram da Ministarstva sporta i prosvjete treba da vrate fizičko vaspitanje u školski program. Takođe, smatram da treba sportskim klubovima da se pruži adekvatna pomoć, obzirom da su oni jedini koji se trenutno bave sportskim aktivnostima. Moj apel na početku ovog razgovora jeste da se časovi fizičkog vaspitanja vrate u škole, jer smatram da fizička aktivnost može mnogo da pomogne kada je u pitanju zdravlje djece, ali kada je u pitanju i zdravlje ljudi svih starosnih dobi.
Kada pričamo o bavljenju sportom, djeca nemaju fizičku aktivnost sada već deset mjeseci, a većinom roditelji djeci ne dozvoljavaju odlazak na sportske sekcije i treninge. Koji je razlog roditeljskog straha i da li po Vašem mišljenju roditelji imaju razlog da se plaše?
-Smatram da roditelji imaju dvostruke aršine. Kada su oni u pitanju mogu da odu da popiju kafu, mogu da sjede u zagušljivom prostoru, mogu da ne nose masku, dok se mi u sportskim klubovima pridržavamo svih propisanih mjera koje je donijelo Ministarstvo porodice, omladine i sporta. Stoga smatram da taj strah nije opravdan. Moj apel svim roditeljima je da dopuste djeci da imaju sportske aktivnosti, a pogotovo jer u školama djeca nemaju časove fizičkog vaspitanja. Sportski treninzi su trenutno jedini vid sportske aktivnosti i svi treneri će pomoći djeci da se stvori kolektivni imunitet, a samim tim i da steknu kondiciju koja je preduslov za dobro zdravlje. Djecu treba uputiti ka sportu, jer sport je život i sport je zdravlje.
S obzirom da ste trener u KK ,,Feniks Basket”, da li ste preduzeli mjere u Vašem klubu kako bi zaštitili djecu od moguće zaraze virusom?
-Prije svega, želim da kažem da smo mi 2020. godinu počeli sa velikim ambicijama. Prvi put smo ušli u našu salu za trening, odnosno potpisali smo ugovor sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, tj. sa Policijskom upravom Bijeljina. Kada smo konačno renovirali salu i krenuli masovno da okupljamo djecu, dogodila se nesrećna pandemija u martu mjesecu i sve je stopirano. S obzirom da se naša sala nalazi u Policijskoj upravi Bijeljina i moramo da poštujemo sve propisane epidemiološke mjere, mogu slobodno da kažem da u našem klubu nijedno dijete nije zaraženo, a čak je stvoren i kolektivni imunitet. Prije svakog treninga provjerava se tjelesna temperatura, obavezna je dezinfekcija ruku i stopala, a obezbijeđena su i sva dezinfekciona sredstva. Ono što posebno želim da naglasim jeste da naše grupe ne prelaze broj od 15 djevojčica i dječaka, iako naša sala ima preko 600 kvadrata. Mogu da kažem da se nalazimo u ustanovi koja je sigurno najbezbjednija za djecu.
Kod Vas u klubu treniraju i djeca sa teškoćama u razvoju. Koliko je rad sa tom djecom značajan za klub i da li je trenutna situacija uticala i na tom polju?
-Najveću pomoć u realizaciji te ideje imali smo od ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača. Ovom prilikom mu se neizmjerno zahvaljujem, jer je on bio taj koji nam je obezbijedio prostor za treniranje i bez njega sigurno ne bi bili u mogućnosti da radimo sa grupom djece sa teškoćama u razvoju. Mogu slobodno da kažem da je rad sa tom djecom moj životni projekat. Ono što želim posebno da naglasim jeste da ta djeca treniraju potpuno besplatno, kao i da moji treneri sa njima rade potpuno besplatno. Nismo čekali da neko pokuca na naša vrata i da nam kaže da smo ušli u projekat neke važne organizacije i da smo dobili određena finansijska sredstva kako bi taj projekat realizovali. Odgovorno mogu da tvrdim da nismo dobili nijednu konvertibilnu marku kako bi radili sa djecom sa teškoćama u razvoju. Iza cijelog projekta se krije samo ljubav prema toj djeci. Iskoristiću priliku da spomenem i ljude dobre volje koji su pomogli djeci sa teškoćama u razvoju. Posljednji primjer je uspiješan momak iz Bijeljine koji je insistirao na tome da ostane anoniman, a koji je do sada uplatio 3000 konvertibilnih maraka kako bi se djeca obukla od glave do pete, što smo mi i uradili. U ovoj grupi su djeca od četiri do 25 godina sa različitim oboljenjima i jako je teško raditi sa njima, ali isto tako smo pokazali da možemo da se nosimo sa tim problemom. Ovaj projekat je nešto što će se nastaviti i u budućnosti. Želim da apelujem na sve roditelje koji imaju djecu sa teškoćama u razvoju da dođu na trening koji se održava svakog petka u 18 časova u sali MUP-a.
Fizičko vaspitanje je bitna komponenta vaspitnog procesa. Međutim, djeca, u vrijeme korone, ostaju uskraćena i što se tog dijela fizičke aktivnosti tiče. Koje je Vaše mišljenje po tom pitanju kao profesora fizičkog?
-U septembru je stigao akt od Ministarstva prosvjete da fizičko vaspitanje može da se održava napolju dok je lijepo vrijeme. Znamo da je u septembru vrijeme varljivo i promjenljivo. Pojavom prve kiše i hladnog vremena djeca ulaze u učionice i zaustavlja se sva fizička aktivnost. Iako postoje sportske sale, nastavnici i profesori moraju da improvizuju radom u učionicama i u hodnicima. Niko ne može da me ubijedi da sala dužine od 40, a širine od 30 metara nije adekvatan prostor za grupu od deset djevojčica i dječaka, kako bi mogli da rade čas fizičkog vaspitanja. Podržavam odluku da ne mogu da se rade grupni sportovi, ali mogu da se rade individualni sportovi ili osnovne vježbe zagrijavanja i oblikovanja. Nadam se da će u drugom polugodištu doći akt koji će obradovati sve profesore i nastavnike fizičkog vaspitanja, a u kojem će biti odluka da djeca mogu raditi fizičko u salama. Ukoliko se nastavi uskraćivanje fizičke aktivnosti kod djece, nećemo imati samo problem sa pandemijom, nego ćemo imati problem i sa bolesnom nacijom u svim aspektima. Vrlo dobro znamo da je bolest 21. vijeka upravo tehnologija koja preovladava i ukoliko ne aktiviramo djecu kako fizički, tako i psihički, onda se plašim da ćemo imati veliki problem i to veoma brzo.
Iako ste i sami rekli da je pandemija stopirala sve, da li KK ,,Feniks Basket” ima planove i ciljeve koje želi da ostvari u bližoj budućnosti?
-Godina 2020. je bila mnogo teška godina za sport, a klubovi su ti koji žive na rubu egzistencije. U periodu kada je sve bilo zatvoreno, pa i sportski klubovi, bilo je mnogo gubitaka, a svaki klub ima i svoje prihode i svoje rashode koji treba da se ispoštuju. Iz tog razloga, sve planirane aktivnosti koje smo imali su pale u vodu, osim projekta djece sa teškoćama u razvoju. Mi tradicionalno održavamo Mini basket festival koji je ove godine trebao biti peti po redu i na žalost je otkazan zbog pandemije. Prošle godine smo imali 820 učesnika iz šest zemalja i bio je besplatan. Liga mlađih kategorija na nivou područnog košarkaškog odbora Bijeljina je počela nedavno. Mi smo nastavili da se takmičimo, ali se vidi i osjeti da klubovi imaju velike probleme. Što se našeg kluba tiče, 90% naših planova u ovom trenutku nije ostvarivo i mogu da kažem da će Feniks po prvi put od osnivanja poslovati negativno, jer nije moguće nadoknaditi gubitke od početka pandemije. Ovaj put želim da apelujem na grad i na državu da pomognu sportskim klubovima, a mi ćemo djecu osloboditi plaćanja članarine. Projekat koji ćemo imati u januaru jeste naša zimska liga koja će se realizovati u dvorani MUP-a. Obzirom da je zabranjeno prisustvo publike, roditelji će imati priliku da gledaju svoju djecu putem lajv prenosa svake nedelje. Nadamo se da će januar i Nova 2021. godina donijeti nešto novo, neka bolja vremena i neke nove planove koji će biti ostvarivi.
Semberske novine - Semberija info
Kod djece, posebno školskog uzrasta, javlja se nedostatak fizičkih aktivnosti. Zanemarili smo to da je fizička aktivnost najpotrebnija djeci. Današnja djeca su uhvaćena u ,,čeljusti” moderne tehnologije i to je problem na koji se posebno treba obratiti pažnja. U vrijeme izolacije djeca su cijeli dan provodila uz računare i mobilne telefone. Ne smijemo zaboraviti da je i onlajn nastava zahtijevala od njih da prate televiziju, platforme na telefonima i računarima, kao i društvene mreže. Generalno, u vrijeme kada je biti zdrav jako važno, dječiji zdravstveni sistem ide silaznom putanjom. Na temu uskraćene fizičke aktivnosti kod djece za vrijeme pandemije, razgovarali smo sa predsjednikom KK ,,Feniks Basket” i profesorom fizičkog vaspitanja, Branimirom Đokićem.
Zarazne bolesti kao što je korona virus mogu poremetiti okruženje u kojem djeca rastu i razvijaju se. Možete li nam Vi, kao profesor fizičke kulture i kao trener, reći na koji način je ova pandemija uticala na fizičku aktivnost djece?
-Pandemija je mnogo uticala na fizičku aktivnost djece, a utiče i dalje. Profesori još uvijek ne održavaju časove fizičkog vaspitanja u sportskim salama, što nije dobro za zdravlje djece i za njihov razvoj. Jedina fizička aktivnost trenutno jeste u sportskim klubovima koja je omogućena od juna mjeseca. Mogu sa sigurnošću da kažem da je pandemija korona virusa uticala na sve sfere - u svim osnovnim i srednjim školama, pa čak i na fakultetima, učenici i studenti nemaju adekvatnu fizičku aktivnost. Nažalost, kraj pandemije se ne nazire, a smatram da Ministarstva sporta i prosvjete treba da vrate fizičko vaspitanje u školski program. Takođe, smatram da treba sportskim klubovima da se pruži adekvatna pomoć, obzirom da su oni jedini koji se trenutno bave sportskim aktivnostima. Moj apel na početku ovog razgovora jeste da se časovi fizičkog vaspitanja vrate u škole, jer smatram da fizička aktivnost može mnogo da pomogne kada je u pitanju zdravlje djece, ali kada je u pitanju i zdravlje ljudi svih starosnih dobi.
Kada pričamo o bavljenju sportom, djeca nemaju fizičku aktivnost sada već deset mjeseci, a većinom roditelji djeci ne dozvoljavaju odlazak na sportske sekcije i treninge. Koji je razlog roditeljskog straha i da li po Vašem mišljenju roditelji imaju razlog da se plaše?
-Smatram da roditelji imaju dvostruke aršine. Kada su oni u pitanju mogu da odu da popiju kafu, mogu da sjede u zagušljivom prostoru, mogu da ne nose masku, dok se mi u sportskim klubovima pridržavamo svih propisanih mjera koje je donijelo Ministarstvo porodice, omladine i sporta. Stoga smatram da taj strah nije opravdan. Moj apel svim roditeljima je da dopuste djeci da imaju sportske aktivnosti, a pogotovo jer u školama djeca nemaju časove fizičkog vaspitanja. Sportski treninzi su trenutno jedini vid sportske aktivnosti i svi treneri će pomoći djeci da se stvori kolektivni imunitet, a samim tim i da steknu kondiciju koja je preduslov za dobro zdravlje. Djecu treba uputiti ka sportu, jer sport je život i sport je zdravlje.
S obzirom da ste trener u KK ,,Feniks Basket”, da li ste preduzeli mjere u Vašem klubu kako bi zaštitili djecu od moguće zaraze virusom?
-Prije svega, želim da kažem da smo mi 2020. godinu počeli sa velikim ambicijama. Prvi put smo ušli u našu salu za trening, odnosno potpisali smo ugovor sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, tj. sa Policijskom upravom Bijeljina. Kada smo konačno renovirali salu i krenuli masovno da okupljamo djecu, dogodila se nesrećna pandemija u martu mjesecu i sve je stopirano. S obzirom da se naša sala nalazi u Policijskoj upravi Bijeljina i moramo da poštujemo sve propisane epidemiološke mjere, mogu slobodno da kažem da u našem klubu nijedno dijete nije zaraženo, a čak je stvoren i kolektivni imunitet. Prije svakog treninga provjerava se tjelesna temperatura, obavezna je dezinfekcija ruku i stopala, a obezbijeđena su i sva dezinfekciona sredstva. Ono što posebno želim da naglasim jeste da naše grupe ne prelaze broj od 15 djevojčica i dječaka, iako naša sala ima preko 600 kvadrata. Mogu da kažem da se nalazimo u ustanovi koja je sigurno najbezbjednija za djecu.
Kod Vas u klubu treniraju i djeca sa teškoćama u razvoju. Koliko je rad sa tom djecom značajan za klub i da li je trenutna situacija uticala i na tom polju?
-Najveću pomoć u realizaciji te ideje imali smo od ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača. Ovom prilikom mu se neizmjerno zahvaljujem, jer je on bio taj koji nam je obezbijedio prostor za treniranje i bez njega sigurno ne bi bili u mogućnosti da radimo sa grupom djece sa teškoćama u razvoju. Mogu slobodno da kažem da je rad sa tom djecom moj životni projekat. Ono što želim posebno da naglasim jeste da ta djeca treniraju potpuno besplatno, kao i da moji treneri sa njima rade potpuno besplatno. Nismo čekali da neko pokuca na naša vrata i da nam kaže da smo ušli u projekat neke važne organizacije i da smo dobili određena finansijska sredstva kako bi taj projekat realizovali. Odgovorno mogu da tvrdim da nismo dobili nijednu konvertibilnu marku kako bi radili sa djecom sa teškoćama u razvoju. Iza cijelog projekta se krije samo ljubav prema toj djeci. Iskoristiću priliku da spomenem i ljude dobre volje koji su pomogli djeci sa teškoćama u razvoju. Posljednji primjer je uspiješan momak iz Bijeljine koji je insistirao na tome da ostane anoniman, a koji je do sada uplatio 3000 konvertibilnih maraka kako bi se djeca obukla od glave do pete, što smo mi i uradili. U ovoj grupi su djeca od četiri do 25 godina sa različitim oboljenjima i jako je teško raditi sa njima, ali isto tako smo pokazali da možemo da se nosimo sa tim problemom. Ovaj projekat je nešto što će se nastaviti i u budućnosti. Želim da apelujem na sve roditelje koji imaju djecu sa teškoćama u razvoju da dođu na trening koji se održava svakog petka u 18 časova u sali MUP-a.
Fizičko vaspitanje je bitna komponenta vaspitnog procesa. Međutim, djeca, u vrijeme korone, ostaju uskraćena i što se tog dijela fizičke aktivnosti tiče. Koje je Vaše mišljenje po tom pitanju kao profesora fizičkog?
-U septembru je stigao akt od Ministarstva prosvjete da fizičko vaspitanje može da se održava napolju dok je lijepo vrijeme. Znamo da je u septembru vrijeme varljivo i promjenljivo. Pojavom prve kiše i hladnog vremena djeca ulaze u učionice i zaustavlja se sva fizička aktivnost. Iako postoje sportske sale, nastavnici i profesori moraju da improvizuju radom u učionicama i u hodnicima. Niko ne može da me ubijedi da sala dužine od 40, a širine od 30 metara nije adekvatan prostor za grupu od deset djevojčica i dječaka, kako bi mogli da rade čas fizičkog vaspitanja. Podržavam odluku da ne mogu da se rade grupni sportovi, ali mogu da se rade individualni sportovi ili osnovne vježbe zagrijavanja i oblikovanja. Nadam se da će u drugom polugodištu doći akt koji će obradovati sve profesore i nastavnike fizičkog vaspitanja, a u kojem će biti odluka da djeca mogu raditi fizičko u salama. Ukoliko se nastavi uskraćivanje fizičke aktivnosti kod djece, nećemo imati samo problem sa pandemijom, nego ćemo imati problem i sa bolesnom nacijom u svim aspektima. Vrlo dobro znamo da je bolest 21. vijeka upravo tehnologija koja preovladava i ukoliko ne aktiviramo djecu kako fizički, tako i psihički, onda se plašim da ćemo imati veliki problem i to veoma brzo.
Iako ste i sami rekli da je pandemija stopirala sve, da li KK ,,Feniks Basket” ima planove i ciljeve koje želi da ostvari u bližoj budućnosti?
-Godina 2020. je bila mnogo teška godina za sport, a klubovi su ti koji žive na rubu egzistencije. U periodu kada je sve bilo zatvoreno, pa i sportski klubovi, bilo je mnogo gubitaka, a svaki klub ima i svoje prihode i svoje rashode koji treba da se ispoštuju. Iz tog razloga, sve planirane aktivnosti koje smo imali su pale u vodu, osim projekta djece sa teškoćama u razvoju. Mi tradicionalno održavamo Mini basket festival koji je ove godine trebao biti peti po redu i na žalost je otkazan zbog pandemije. Prošle godine smo imali 820 učesnika iz šest zemalja i bio je besplatan. Liga mlađih kategorija na nivou područnog košarkaškog odbora Bijeljina je počela nedavno. Mi smo nastavili da se takmičimo, ali se vidi i osjeti da klubovi imaju velike probleme. Što se našeg kluba tiče, 90% naših planova u ovom trenutku nije ostvarivo i mogu da kažem da će Feniks po prvi put od osnivanja poslovati negativno, jer nije moguće nadoknaditi gubitke od početka pandemije. Ovaj put želim da apelujem na grad i na državu da pomognu sportskim klubovima, a mi ćemo djecu osloboditi plaćanja članarine. Projekat koji ćemo imati u januaru jeste naša zimska liga koja će se realizovati u dvorani MUP-a. Obzirom da je zabranjeno prisustvo publike, roditelji će imati priliku da gledaju svoju djecu putem lajv prenosa svake nedelje. Nadamo se da će januar i Nova 2021. godina donijeti nešto novo, neka bolja vremena i neke nove planove koji će biti ostvarivi.
Semberske novine - Semberija info
